Kićo Slabinac: Jedanaest su se sati liječnici borili za moj život

Kićo Slabinac oporavlja se od moždanog udara i već je dva dana na kućnoj njezi. Vijest je to koja je silno razveselila ponajprije, a potom sve njegove poklonike, prijatelje, pa i neznance koji su mu toplim porukama i lijepim željama za ozdravljenje zatrpali mailbox.

– Dirnulo me kad sam se počeo čitati silne poruke, kad su me počeli nazivati dragi ljudi. Mislio sam da sam "out", da su me svi zaboravili, a sad mogu samo zahvaliti ljudima koji su molili za mene, pojedinačno ili na misama. I to svima koji su osjetili potrebu pomisliti ili reći "Kićo, drž' se, uz tebe smo". Zaista me iznenadilo koliko ima ljudi koji mi žele dobro – kazao je Kićo na početku razgovora.

U glasu mu se osjeća umor, ali i radost. Slatko se nasmije kad mu se spomene njegov bećarski duh koji ni jednom Slavoncu ne dopušta da potone. Ipak, još se, kaže, nije sasvim oporavio pa se lako umori. Dva je tjedna bio u intenzivnoj jedinici neurokirurgije KBC-a Zagreb. Pisalo se da je bila riječ o lakšem moždanom udaru, no Kićo ekskluzivno za Večernji list otkriva:

Sluša liječnike

– Jedanaest su se sati liječnici borili za moj život. Nitko nije mogao znati hoće li se i izboriti, a nakon što je, na sreću, sve završilo dobro, prebacili su me na odjel intenzivne njege. Sad sam na kućnoj njezi, sa sinom idem na terapije. Relativno sam dobro, nisam za duge šetnje ili priče, sve me još umara. Organizam mi je u šoku, no razlika u ta dva tjedna mog liječenja je velika. U pozitivnom smislu – govori.

Sluša upute liječnika i drži se terapija. Svaki tjedan mora na vađenje krvi i sprema se na nastavak liječenja u toplicama. Dosad je, kaže, bio pod paskom neurokirurga, a odsad je pod strogom kontrolom kardiologa. Mora hodati, pa sa sinom lagano šeta, koliko to fizički može izdržati. Ide i na rehabilitaciju ruke, koja mu je bila oduzeta. Iako na trenutke zvuči potišteno i umorno, oraspoloži se čim pomisli da su od moždanog udara prošla samo dva tjedna.

– Kažu mi prijatelji koji su to doživjeli da oporavak traje mjesec-dva, a ja sam već nakon dva tjedna na nogama – kazuje Kićo.

Pun je riječi hvale za bolničko osoblje, pažnju i njegu koju su mu pružili. Ležao je u intenzivnoj jedinici neurokirurgije KBC-a Zagreb, u šok-sobi III. neurologije.

– Ekipa je bila sjajna, kakva se mogla samo poželjeti, više nego fantastično osoblje, od prve do zadnje medicinske sestre te liječnika. Da mogu, svima bih im dao medalje – kaže.

Medalje im ne može dati, ali možda će ubrzo nekoj od sestara zapjevati "Zbog jedne divne crne žene". Naime, svi su svojom njegom, pažnjom i toplom riječi pomogli brzom ozdravljenju, a Krunoslav Slabinac dobrotu ne zaboravlja. Zato je, čim se dočepao mobitela, nazvao svoju izdavačku kuću Croatia Records i dogovorio da svatko od ljubaznog osoblja dobije poklon-paket njegovih CD-a.

– Kad se oporavim i ponovno budem svoj, doći ću im u bolnicu i, budem li smio, tamo im zapjevati – govori.

Opet na pozornicu

Pogodili su ga, kaže, pojedini medijski napisi koji su nagađali o uzrocima moždanog udara. Nije mu bilo drago niti čitati izjave koje su njegovi znanci davali o njemu bez njegova odobrenja. No ovaj Slavonac velika srca već je prešao preko toga. Jedva čeka konačni oporavak i povratak na pozornicu. Da pokaže kako je još uvijek kralj zabave, čega se posebno sjećaju starije generacije. Kićo to ne voli isticati, ali nakon njegovih svirki doma se vraćalo bez glasa, a djevojke i bez cipela. Noge bi im, od plesanja, naime toliko natekle da su kući mogle ići samo bose.