Kićo više nema ni za lijekove, zbog bolesti tražio moratorij kredita

Imao sam osjećaj da će moja borba s bolesti loše završiti pa sam izmolio Očenaša kao nikad u životu. Bolest sam shvatio kao opomenu i vjerujem da je dragi Bog uslišio moje molitve, ističe Kićo Slabinac.

Ne može u toplice

U siječnju je doživio moždani udar i dugo se borio za život. Sada kada je sve to iza njega, priznaje da su mu liječnici rekli da je bio bliže smrti nego životu. Međutim, koliko god je sretan što se oporavio, izlaskom iz bolnice suočio se s teškom financijskom situacijom zbog koje je zatražio moratorij na kredit jer ga ne može otplaćivati, a ima i velike troškove liječenja. U koliko je teškoj situaciji dokazuje i to da se zadužio čak i u ljekarni.

– Nasreću, vlasnica ljekarne mi je prijateljica pa mi je omogućila da lijekove platim kada budem mogao – kaže Kićo.

Trenutačno mu je najveći problem što bi morao otići u slovenske toplice, a ni za to nema novca.

– Stranka HDSSB mi je početkom rujna ponudila da sudjelujem u njezinoj kampanji koristivši citat iz moje pjesme i moje ime te bi taj novac pokrio dio dugova i omogućio mi liječenje u toplicama. No, u zadnji trenutak otkazala je suradnju, što mi je dodatno otežalo cijelu situaciju – ističe Kićo.

Pomiješali me sa Škorom

Dodaje kako je zbog te stranke odbio neke druge ponude, a sada mora u Kanadu na dvotjednu turneju kako bi ostvario neki prihod i možda si omogućio liječenje.

– Evo, nakon 50 godina pjevačke karijere došao sam u situaciju da se borim za golu egzistenciju – ustvrdio je Kićo.

Slabinac je u bolnici pisao pjesme, a jedan od stihova vjerno prikazuje kako se tada osjećao; “Kad mi duša svojim putem pođe, zadnji put sokakom prođe, nemoj plakat i lažno se molit, trebala si za života volit”.

Svoj život namjerava ispričati u autobiografiji, jer vjeruje da je njegov život bio Božji dar. Dodaje da je često bio ismijavan, progonjen i proglašavan kockarom, što mu je narušilo zdravlje. Sa smiješkom se prisjetio i jedne anegdote:

– Ušao sam u ordinaciju, a liječnik mi kaže: Drago mi je, vi ste Zdravko Škender. Slatko sam se nasmijao i rekao: Ja sam Kićo Slabinac, a on meni: Znam onu vašu pjesmu “Laže selo, lažu ljudi”. Pomiješao je Škendera, Škoru, Gašparca i mene!