Za kolege je Bralić, za Bibinjce i prijatelje Tome, za obitelj Tonči. Za sve druge on je Tomislav Bralić i klapa Intrade. Na sceni je više od 25 godina, što samostalno što s klapom, održao je stotine koncerata, proputovao tisuće kilometara. Nastupali su od Portugala, Belgije, Njemačke, Ukrajine do svakog mjesta u Hrvatskoj, Sloveniji, Hercegovini.....
Ni za bjanko ček
– Mogli bismo i dalje, istočnije, ali još je rano za to. Nudili su nam nedavno bjanko-ček za nastup na sajmu vina u Novom Sadu, ali nema tog novca za koji bismo pjevali u Srbiji. Dok drugi traže svoju djecu, muževe, ne znaju što je s njima, gdje su im grobovi.... ne možemo tamo pjevati – govori Tomislav Bralić, za mnoge najljepši bariton hrvatske estrade, zaštitno ime klape Intrade. Ovoga tjedna, 8. prosinca, u zagrebačkoj Areni održat će koncert na kojemu će ugostiti Olivera, Tonyja Cetinskog, Zoricu Kondžu i prvi put Ninu Badrić s kojom će u novom aranžmanu otpjevati “Čarobno jutro” i “Vilo moja”. Iako će, kaže, taj koncert ostati zapisan zlatnim slovima jer su prva klapa koja nastupa u Areni, nemaju tremu i jedva ga čekaju.
– Koncert je dobro tempiran jer ovih dana nemamo puno nastupa pa se na miru pripremamo za Zagreb. Povukli smo se u garažu kao pravi tinejdžerski bend i svaki dan imamo probe. Vježbamo u punom sastavu, sa svim instrumentima kao da nam je prvi koncert – pomalo uzbuđeno priča Tomislav Bralić dok šećemo njegovim rodnim Bibinjem, za koje kaže da je jedino mjesto u kojemu bi mogao živjeti. Obitelj Bralić, ponosno ističe, u Bibinju je od početka 17. stoljeća.
– Mi smo ovdje starosjedioci i uvijek smo bili težaci, nismo nikada živjeli od ribe. Imali smo konje i kola, tovare, obrađivali zemlju i vinograde u Bibinjskom polju koje se nekad protezalo sve do aerodroma u Zemuniku. Odrastao sam u brojnoj obitelji, imam petero braće i četiri sestre. U to vrijeme prilike nisu dopuštale da idem u glazbenu školu iako sam oduvijek pokazivao sklonost prema glazbi i pjevanju, što je moj otac poticao zbog osebujna glasa koji je već tada dolazio do izražaja. On je bio vozač autobusa i često me vodio sa sobom na posao. Na putu do Knina ja sam zabavljao putnike pjevajući ili pričajući viceve i tako već sa deset godina zarađivao prve džeparce na pjevanju – prisjeća se Bralić svojih pjevačkih početaka i dodaje da je i jedan brat pjevao u klapi, a sestra u zboru.
– Kad se okupi obitelj, a to nije baš često jer nas je puno i teško uskladimo obveze, uvijek je veselo. Pa dovoljno je da nas samo petero zapjeva. A zamislite kako bi bilo kada bi uglas zapjevalo svih 38 unuka mojih roditelja! – kaže kroza smijeh.
Pjevanja se ozbiljnije prihvatio kada je došao u Zadar u srednju školu. U pjevačko društvo Zoranić učlanio se 1985. i tamo upoznao ostale iz klape Intrade jer su oni tada djelovali kao posebna sekcija zbora. Priključio im se 1986., ali je paralelno počeo razvijati i solističku karijeru.
– Ja sam odmah rekao da me zanima solistička karijera i nitko nikada od toga nije radio problem. Iako su mi mnogi “savjetovali” da izađem iz klape, nisam to htio jer mi je u klapi lijepo, volim se družiti, a opet mi ostavlja slobodu. Nije naše druženje samo biznis i pjevanje, mi smo prijatelji i još uvijek se radujemo putovanjima. Razgovaramo, smijemo se, do Varaždina ispričamo 150 viceva... i to me ispunjava – kaže.
“Nisan te sriće” po cijeli dan
Što god tko mislio, tvrdi da su Tomislav Bralić i klapa Intrade paket koji ne treba mijenjati te da bi volio da u tom sastavu izdrže još barem 25 godina. A nije im uvijek bilo ovako, sjeća se dana kad su bili sretni ako su imali gdje nastupati.
– Nitko nije ni sanjao da ćemo zarađivati i od ovoga posla živjeti. Pa mi smo deset godina pjevali za čašu vina. Bili smo sretni da nas netko zove, nismo postavljali nikakve uvjete. Do 2000. godine pjevali smo samo acapella, ali ono što drugi nisu, izvlačili smo pjesme iz naftalina. Što se repertoara tiče, uzor nam je bila ženska klapa Zadranke koja danas, nažalost, više ne postoji. U acapella pjevanju one su nam odredile glazbeni pravac – objašnjava popularni bariton i kaže da se ljuti kad čuje komentare da nisu klapa.
Intrade je klapa, odlučan je, ali s drukčijim glazbenim izričajem, koji je bliži onome što se naziva dalmatinska šansona ili klapska šansona nego klasičnoj klapskoj acapella pjesmi. Tvrdi da se razlikuju od drugih ponajprije zbog pjesama i načina izvedbe, što je i publika prepoznala i zbog čega su toliko prihvaćeni i popularni.
– Autori nam se sami nude, ali treba znati odabrati pravu stvar za nas i za publiku. Odbio sam puno puta poznate, etablirane skladatelje jer jednostavno nisam procijenio da imaju dobru pjesmu za klapu Intrade. Nekad mi se svidi samo jedan stih, a nekad odmah cijela pjesma, na prvu znam da je pogođena. Kao “Zora bila” ili “Nisan te sriće” s ovogodišnjeg Splitskog festivala. Uživam je pjevati kao malo koju pjesmu i pjevao bih je na dan i sto puta – kaže Bralić. Pitamo ga raduje li se čestim putovanjima klape Intrade i supruga Mirjana, koja radi kao medicinska sestra u Općoj bolnici Zadar, te što na činjenicu da imaju popularnog oca kažu sinovi Vice, Lovre, Ivan i Marko.
– Kod mene vam vrijedi ona da žena drži tri kantuna kuće, a ljeti, kada nastupamo svaki dan, i četvrti. Tu je i briga o sinovima; najstariji ima 15 godina, a najmlađi pet i pol. Iako nisam od kućanskih poslova, kad sam doma, nastojim sve vrijeme provesti sa sinovima i suprugom. Nemam nikakav poseban hobi, nego sam jednostavno doma, malo se bavim maslinama i to me odmara. Zimi volimo otići na Bjelolasicu, na snijeg. Tradicionalan sam čovjek i obitelj mi je iznad svega. Istodobno supruga i djeca ne žele biti dio te javnosti. Život u klapi Intrade i moja obitelj potpuno su odvojeni – kaže Bralić.