Postoje izvođači koji su svojim glasom i stihovima zauvijek zadužili domaću glazbenu scenu. Usporedno s procvatom samostalne države, uz njihove pjesme razvijao se senzibilitet generacija mladih ljudi, upoznale su se prve ljubavi i otplesali prvi plesovi. Prvo kao članica pop-rock grupe Boa, a zatim i dominantna kantautorska figura kultnog benda Electro Team, Ivana Vrdoljak Vanna spada u ovu prestižnu umjetničku kategoriju.
Spomenuti angažmani osigurali su joj titulu doajenke hrvatske dance-scene devedesetih. Tijekom tog razdoblja ostavila je neizbrisiv trag pa je tako pjesma "Tek je 12 sati" proglašena nacionalnim hitom desetljeća. Ambiciozna Vanna ubrzo je u nove pobjede krenula sama. Ništa novo, s obzirom na to da se na svojim počecima oslanjala isključivo na vlastiti talent i čvrst karakter. I dok je u novo stoljeće potekla kao rijeka svome moru, njezina publika već je godinama čuva kao kap vode na dlanu. Odužit će im se na najbolji mogući način – ljetnom turnejom i novim pjesmama kojima je udahnula nov vjetar u jedra karijere duge više od 30 godina.
GALERIJA: Vanna sprema klupski spektakl u Tvronici kulture!
Nakon velikog koncerta u povodu 30 godina karijere u Areni Zagreb, vraćate se klupskim i posebnim koncertnim prostorima. Ljetnu turneju počinjete već 26. lipnja na prekrasnoj šibenskoj Tvrđavi sv. Mihovila, a nastavljate koncertima 21. srpnja u Kastvu te 10. kolovoza u Puli. Po čemu će ovi ljetni nastupi biti posebni?
Osim ovih koje ste naveli, silno se veselim i koncertima u Splitu na Sustipanu, Dubrovniku, Čakovcu i još mnogima, a datumi se mogu naći na mojim društvenim mrežama. Uvijek su ljetni koncerti na otvorenom posebni jer ništa se ne da usporediti s ljetnom večeri pod zvijezdama provedenom uz glazbu. Srećom pa obilujemo prekrasnim ljetnim pozornicama na kojima je užitak svirati i vjerujem da je i publici užitak biti dijelom te uživancije. Prije tri godine radili smo koncert na Tvrđavi svetog Mihovila i bilo nam je dozvoljeno ispuniti samo pola kapaciteta tog prekrasnog gledališta zbog pandemije pa se sad veselim punom kapacitetu. U Splitu me nije bilo neko vrijeme i jedva čekam susret s publikom. Ali to zapravo vrijedi za svako mjesto u kojem sviramo.
VEZANI ČLANCI:
Vrhunac turneje bit će Tvornica kulture, u kojoj nastupate 5. listopada ove godine. Sjećamo se da je 2007. ista lokacija bila poprište promocije albuma "Ledeno doba". Kakva Vas sjećanja vežu za Tvornicu?
Dan danas mi ljudi spominju taj koncert kao nešto posebno lijepo – i zvučno i vizualno. Ja sam pak dosta kritična prema tom koncertu u svojoj glavi i mislim da sam danas puno bolja na sceni nego onda i mislim da ću to i dokazati. Bila je to tada neka sublimacija moje dotadašnje karijere i realizacija ideje kako koncert treba izgledati i zvučati i dosta smo se potrudili oko toga. Danas je drugo vrijeme i imamo drukčije zamisli i drukčija iskustva. Naravno, i dalje smatram da je koncert u zagrebačkoj Areni prije 2,5 godina bio odličan, ali u međuvremenu su nastale i neke nove pjesme.
Tvornica je kultna lokacija koja je u posljednje vrijeme publiku naviknula na velike i vrhunske koncerte. Što prisutni mogu najesen očekivati od Vas i pripremate li publici kakva iznenađenja?
I ja sam osobno u Tvornici uživala na nekim odličnim koncertima, npr. Matije Cveka i The Funkensteinsa, i pomislila sam da bi moja energija i moj bend odlično pristajali u Tvornici. Dovoljno je velika da imaš pozitivnu tremu, a taman po mjeri da ti se čini da publika ni u jednom trenutku ne ispušta fokus s pozornice. Pritom su tu odlični logistički uvjeti za svirku i, eto, baš s veselim.
U čemu se razlikuju nastupi u velikim dvoranama u odnosu na manje prostore, organizacijski i prije svega iz perspektive izvođača?
Ja si ne želim priuštiti taj luksuz da igdje radim razliku. Svi ljudi u publici koji te slušaju i gledaju svojom voljom, ljudi koji su ti posvetili svoje vrijeme, zaslužuju moj stopostotni angažman i tako će s moje strane biti dok god budem mogla održati koncert na nivou koji smatram iskrenim.
Osim što Vas krasi moćan vokal i samouvjeren scenski nastup, kantautorica ste mnogih pjesama, a pišete i za kolege. Jedna od takvih numera je "Iz inata", objavljena prošlog mjeseca. Postoji li kakva priča iza tog naslova i u čemu općenito pronalazite inspiraciju dok pišete tekstove?
Konkretno se ta pjesma trebala zvati "Razlog", ali moj aranžer i producent Goran Kovačić dao joj je radni naslov "Iz inata" i tako je i ostalo. I bolje je tako. Draže mi je kada pjesme imaju "nespretnije" naslove, čini mi se da su intrigantnije. Općenito, pišući stihove, nisam sklona onom općem podilaženju i rimama koje bi iskusniji i uspješniji autori od mene nazvali pobjedničkim rimama; možda zato što se ni inače baš tako ne izražavam pa mi je draže da, ako se već izlažem publici, bar vide istinitiju mene.
Nova pjesma izazvala je pozitivne reakcije slušatelja kako u Hrvatskoj tako i u regiji. Naime, možete se pohvaliti osvojenom 2. nagradom publike na festivalu Beogradsko proleće. Vesele li Vas takva priznanja na isti način danas kao i na početku karijere te što vas motivira da se i nakon više od 30 godina bavite ovim poslom?
Iskreno, sada mi je zabavnije nego prije pa mi motivacije ne nedostaje, a nagrade su svakako lijep poticaj. Ne volim puno analizirati svoju karijeru, ali vjerojatno sam imala manjih oscilacija u intenzitetu pojavljivanja, tako da danas mogu zaključiti da još puno toga nisam realizirala i da na mnogim pozornicama još nisam pokazala to što mogu i znam. Imam svakakve ideje, sviram s odličnim glazbenicima s kojima se poznajem godinama i sve me to poprilično veseli.
Kažete da ste u glazbenu karijeru krenuli bez ikakvog zaleđa ili nekoga tko bi Vas mogao usmjeriti. S današnjim iskustvom, koliko mladom pjevaču znači jedna takva figura i jesu li osobni počeci imali kakvog utjecaja na izbor mentorskih angažmana?
Da, možda ste i u pravu. Ja sam se kao klinka formirala vođena nekim usputnim komplimentom ili nekom kritikom koja bi me ošinula u prolazu. Ne žalim se ni na što, ali možda bi bilo lijepo da sam čula neke dvije-tri dobronamjerne rečenice ili savjeta. Ali, to su bila takva vremena – svima nam je prešutno bilo jasno da moramo biti čvrsti ako želimo da naša glazba dođe do ljudi. Ako smo bili presenzibilni za ovo ili ono, pregazili bi nas oni koji nisu bili presenzibilni ili su naprosto imali čvršću volju. Iz iskustva znam da modeliranje ljudi prema svojoj zamislili danas ne prolazi. Vrijeme stvaranja glazbenih zvijezda po nečijoj zamisli i ideji sigurno je prošlo. Mladi ljudi koji su biološki puno zainteresiraniji za novu glazbu prepoznaju u novim izvođačima one sebi slične, one koji progovaraju o stvarima koje njih zanimaju na način koji je njima blizak, a nama može biti stran, pa čak i neprihvatljiv. Ne pretendiram biti ničiji mentor, samo podrška, i ponekad si priuštim ukazati na ono meni očito, ispraviti neku zabludu ili grešku.
Profesionalnu afirmaciju ostvarili ste u ulozi pjevačice grupe E.T., a uz cro dance hitove poput "Tek je 12 sati" i "Da ti nisam bila dovoljna" odrasle su generacije ljudi. Koliko Vam je to razdoblje značilo u adaptaciji na individualnu karijeru?
Značio mi je previše i premalo. Naime, jako sam voljela biti dio benda, i sada mi to nedostaje, ali kad zajedništvo potroši sve svoje resurse, onda je kraj. Poslije ET-a promijenio se momentum, kako se to danas popularno kaže, pa sam sebe prilagodila novoj situaciji ili sam, pak, situaciju prilagodila sebi.
Kakve pjesme najviše volite izvoditi na svojim koncertima, plesne poput spomenutih u prethodnom pitanju ili pak emotivnije kao što je, primjerice, "Kao rijeka"? Primjećujete li diskrepanciju između vlastitih preferencija i želja publike?
Pa srećom za mene, imam hitove koji su i balade i pjesme bržeg tempa. Cijenim publiku i želim joj ugoditi, a u situacijama kada mi se učini da sam "osvojila i zavela" one koji me slušaju, utvaram si da i s baladom nježnijih stihova mogu postići da nitko ne skida pogled s pozornice. Nadam se da si ne utvaram. No nakon toga obavezno slijedi neki "banger".
Možete li iz prizme jednog od vodećih glazbenih aktera s početka devedesetih te omiljene savjetnice novih lica danas usporediti domaću scenu nekad i sad? Stječe se dojam kako su prijašnji izvođači put do srca publike pronalazili lakše od suvremenjaka. Kako to promijeniti? Snosi li dio odgovornosti i publika?
Nisam baš tog stava. Mislim da je sve u redu između mladih umjetnika i njihove publike i da tu nema šuma u kanalu. Ako imate hit, svi streaming servisi i YT kanali rade za vas i stoje vam na raspolaganju. Kako inače poreći da 15.000 ljudi na koncertu naizust pjeva svaku riječ u pjesmi koja je izašla pred 5-6 dana? Konkretno navodim primjer Hiljsona i pjesme "Ankaran". Ako znate za koga pišete, ako imate talent i znate kako, ne vidim da postoje problemi. Postoji, naravno, i konvencionalni način dolaženja do glazbe i to isto tako treba poštovati, ali nije sve za svakoga i tako je oduvijek bilo. Možete reći da trap nije "vaša šalica čaja", ali ne možete poreći da je hit – hit. Više ne postoji sugeriran ukus i glazbene emisije koje stvaraju kolektivno sjećanje što se glazbe tiče, i zato tih desetak pjesama koje svi pamtimo kroz godinu dana vrijede puno. Upravo zato što su došle na raznorazne načine do ljudi pa makar ako ste ih samo zakačili u prolazu.
Bili ste mentorica pobjedniku posljednjeg izdanja showa "The Voice Hrvatska" Martinu Kosovcu. On je premijerno na Dori predstavio svoj prvi singl "Maštarija", čiju produkciju uz Predraga Peggyja Martinjaka potpisujete i Vi. Što vas je najviše oduševilo kod Martina i po čemu se ističe u moru drugih izvođača?
Nisam sklona pretjerivanju ni uspoređivanju, ali Martin zaista ima glas koji se rađa jednom u sto godina. Zaista to osjećam. No nisam pristaša veličanja samo tog njegova glasa kao takvog, već tvrdim da je on interpretator vrhunskog nivoa i to govorim iz iskustva. Naime, slušala sam ga kako pjeva ili pjevuši puno toga i znam da je izuzetan. Iskreno, što se mene tiče, ne može pogriješiti što god da odabere kao svoj glazbeni stil. Naravno, ljudi malo previše vole čuti reinkarnacije već poznatih velikana, općenito jako cijenimo reproduktivce, a sa skepsom gledamo na kreativce u glazbi i već sam govorila o tome da tako talentiranim ljudima moramo biti podrška pa makar i u istraživanju, a ne tražiti da nam rekreiraju već otpjevane i proživljene trenutke. Bio mi je užitak slušati ga kako pjeva moje stihove za Peggyjevu pjesmu "Maštarija" i drago mi je da mnogi smatraju da mu pjesma baš pristaje.
Na ovogodišnjem eurovizijskom natjecanju bili ste u ulozi članice hrvatskog stručnog žirija i pritom ste naišli na osudu dijela javnosti. Kako s dvotjednim odmakom komentirate tu situaciju i pogađa li vas inače nepravda u životu?
Tu sam situaciju komentirala na svom Instagramu kada je bila aktualna, prenijeli su taj moj stav mediji, uključujući i vaš, tako da nema potrebe za dodatnim odgovorima.
Može se reći da je Baby Lasagna svojom pjesmom i nastupom na Euroviziji udahnuo vjetar u leđa hrvatske glazbe i pokazao da još uvijek imamo mladih i uzbudljivih glazbenika. Postoji li neko ime iz nove generacije izvođača koje biste Vi izdvojili kao potencijalnu perjanicu domaće scene u budućnosti?
Baby Lasagna ne samo da je udahnuo vjetar u leđa nego je to silna bura kakva rijetko kad zapuše. Cijela njegova priča je fantastična; poučna, motivacijska i krajnje ispravna. Zapravo nemam nikakvih prigovora na mlade glazbenike, onakvi su kakvi moraju biti – simpatično bahati, beskompromisni i uzbudljivi i takve ih i publika voli i treba. I produkcijski je to sve kako treba biti, jer mi smo u Hrvatskoj oduvijek stvarali odličnu pop-glazbu koju je pratila vrhunska produkcija pa tako i novom glazbom danas dominira produkcija koju rade Lockroom, Z++ i ostali. Već spomenuti Hiljson Mandela i Grše su superzvijezde, Miach ostavlja sve dublji trag, dakle, dobri smo.
Svoju novu pjesmu predstavit ćete na Melodijama Jadrana 23. lipnja uživo, a nas zanima koji su vam uz nju kratkoročni, a koji dugoročni ciljevi na poslovnom planu? Ispričajte nam i o novoj pjesmi.
Oko te pjesme silno sam uzbuđena i jedva je čekam predstaviti jer se radi o duetu, i to sa Sergejem Božićem, koji me potpuno osvojio još prvim otpjevanim tonom u showu "The Voice". Naravno, ne samo mene; osvojio je gomilu ljudi svojom specifičnom i emotivnom interpretacijom i scenskom karizmom. Pjesma se zove "Dan po dan" i jedva čekam da je uživo izvedemo u Splitu na festivalu Melodije Jadrana. Ako se pjesma publici svidi (a vjerujem da hoće), Sergej će mi se pridružiti i na nekima od ovih koncerata koje sam spominjala na početku našeg razgovora.
Tko Vam je najveća podrška u životu?
Obitelj i nekoliko prijatelja.
Prošle godine Vaš sin Luka postao je otac malene djevojčice. Kako se snalazite u ulozi bake?
Mogu samo biti sretna i zahvalna što imam sreće da je moj privatni život toliko bogat, sadržajan i intenzivan i uživam u tom privilegiju.
VIDEO: Posljednji ispraćaj glumca Duška Valentića
Kreni od plaćanja pretplate HRT-u kao i svi ostali, a ne po kojekakvim vezama.