Premalo je reći da je Lazo Goluža, koji nas je napustio u 85. godini, bio iznimna televizijska osobnost. Bio je unikatan, na više načina - ozbiljnošću, profesionalnošću, kreativnošću, preciznošću. Sve te njegove kvalitete omogućile su mu da u televizijsku, ali i kulturnu povijest kao stvaratelj ultimativnog domaćeg kviza - Kviskoteke. No, isto bi tako bilo nepravedno reći da je Kviskoteka bilo jedino vrijedno što je radio. Lazo Goluža bio je svestran medijski čovjek, pa je tako iza njega cijeli niz uspješnih emisija različitog karaktera poput Skrivene kamere, Jadranskih susreta... Uistinu je riječ o jedinstvenom televizijskom autoru kakvih danas nedostaje. Golužinim je odlaskom shrvan i dugogodišnji njegov suradnik Oliver Mlakar.
Suradnja s Mlakarom
- Znam da je imao nekih zdravstvenih problema, ali nikako mi nije jasno da je baš morao otići. Našu je uspješnu suradnju teško objasniti, bila je to sretna okolnost, valjda, no stvarno smo se dobro razumjeli i radili, mislim, savršeno. To pokazuje i gledanost te emisije. Radio je i druge stvari poput Jadranskih susreta, napravio je dosta emisija koje su doista bile najgledanije. Bio je genijalan urednik, jedan od najboljih koje je naša televizija uopće imala. Bio je prototip pravog, pametnog čovjeka koji je imao visoke kriterije, bio beskompromisan i koji je birao najbolje suradnike. Pa su to onda bili i najbolji rezultati. Da nije napravio ništa drugo osim Kviskoteke već bi bio zapisan u našim sjećanjima za vječnost, kaže nam oduvijek popularni voditelj. Njihov odnos donosio je uspjeh, ali, kaže Oli, znalo je tu i tamo biti i čarki, no one su uvijek donosile, neki boljitak, rezultat.
- Bio je perfekcionist, sve je moralo biti savršeno, sve se moralo dobro pripremiti, ponavljati, korigirati, tek kada je bilo savršeno, emisija je mogla kretati. Uvijek je bio dobro pripremljen, ništa nije prepuštao slučaju. Bilo je to doba kada se radilo puno ozbiljnije, bilo je to ozbiljno doba. I te su emisije bile naše, on je bio autor, nisu bile uvozne, nije se tek tako moglo pobijediti, stvarno si morao znati, pobjeđivali su samo znalci, tu se promoviralo znanje, što je posebno važno - kaže Oliver Mlakar. Zaključiti je da Golužin uspjeh proizlazi i iz njegova životnog iskustva, kao i njegova velikog znanja. Brojni su zanimljivi životni detalji puta autora i urednika Kviskoteke. Primjerice, krizmao ga je nitko drugi nego kardinal Alojzije Stepinac u župnoj crkvi u Brezovici. Bio je i prvim autorom koji je svoje djelo zaštitio kao intelektualno vlasništvo, Igru asocijacija iz Kviskoteke na jugoslavenskoj, a onda i na svjetskoj razini. Podsjetimo, Radoslav Dodig, ponajbolji kviskotekaš, bio je posebno dobar upravo u toj igri. A nekadašnji Večernjakov kolumnist Dodig je bio i pobjednik prvog superfinala Kviskoteke 1986. godine gdje je u finalu pobijedio Roberta Pauletića i Mirka Miočića.
U intervjuu koji smo prije oko tri i pol godine radili otkrio nam je kako su Igru asocijacija kao poseban format kviza otkupili i emitirali devedesetih Englezi, Nijemci i Francuzi. Kad je izašla aplikacija za igru asocijacija pod imenom Kvisko, među stalnim igračima bili su Kostelići kojima je, posebno Ivici, to bila dnevna razbibriga za boravka u Zermattu. - Ali posebno je zanimljivo što je prva osoba koja je javila da je riješila sve asocijacije i tražila još bila - Sandra Perković.
Pri kraju su prijevodi i obrada igre na sedam jezika, uz engleski, francuski, njemački i talijanski, tu su španjolski, portugalski i ruski. Napravio sam još 1200 igara - rekao nam je tada Lazo Goluža. Pretresli smo tada kako ga je na televiziju vratio Saša Bjelousov jer Goluži je ranije otkazan angažman pa je sa suprugom otišao u Pariz, gdje je radio kao - stjuard u vlakovima. Ondje se upoznao s još jednim uspješnim kvizom, a to su Brojke i slova, koji je zagrebačka televizija otkupila na njegovu inicijativu.
Inozemni uspjeh Tarik Filipović, svojevrsni Mlakarov nasljednik, također se oprostio od oca kviza u nas.
"O ovoj 2020. će se pisati i nakon puno godina. Društvene su mreže postale mjesto posljednjih pozdrava, oproštaja od dragih, od velikih. On je bio velik i drag, tata kvizova. Kviskoteka koja je obilježila generacije, njegovi pozivi i pohvale bili su bile najveća potvrda da radiš sjajne stvari. Rođen je 1. siječnja jedne godine na početku, a sada kraj, ali kraj nije kraj, zbogom dragi moj Lazo", napisao je na svojem profilu Tarik. Robert Pauletić, Golužin omiljeni kviz-natjecatelj s kojim je kasnije i surađivao, u emotivnoj je objavi na Facebooku uz nekoliko drugih dogodovština podijelio i kako je Tarik dospio na TV kvizove. "Simbolično, prije dvadesetak godina Lazo me zvao i pitao: 'Što mislite o glumcu Tariku Filipoviću, bi li on mogao voditi našu verziju Milijunaša?' Znao me Lazo često tako nazvati, posavjetovati se oko raznih pitanja. Zanimljivo, iako me upoznao kao 15-godišnjaka, a sve otada smo blisko surađivali, uvijek me oslovljavao s 'vi'. Stara škola. Odgovorio sam: 'Lazo, vi najbolje znate, ali meni se Tarik čini duhovit i ležeran, mogao bi biti odličan!' Na kraju, Tarik mu je obilježio zadnje godine aktivne televizijske karijere", opisao je Pauletić taj događaj s utemeljiteljem kviza u nas, tradicije koje se nastavlja i danas zahvaljujući fenomenu pub kviza.
Prisjetio se i svojeg prvog nastupa u Kviskoteci.
Inozemni uspjeh
- Na dan snimanja te kultne Kviskoteke (bila je to 11. emisija u povijesti), u siječnju 1981., greškom sam došao u krivi studio u Šubićevoj ulici (ni 100 metara od moga kasnijeg fakulteta u Lepušićevoj!), pa sam vidio zagonetne ABC osobe iz Igre detekcije (bila je riječ o nekoj matičarki iz Novog Sada i njenim lažnim dvojnicama) i razgovarao s njima, otprilike tri sata prije početka snimanja emisije. Lazo me tada zvao u svoj ured i rekao: "Roberte, ne mogu te pustiti u emisiju. Upoznao si osobu iz Igre detekcije." Ja sam njemu na to rekao: "Kad sam već došao ovamo, pustite me da nastupim, a ja ću namjerno pogriješiti osobu u Igri detekcije! Ionako ne bih pobijedio, tih 10 bodova ne čini neku razliku."
"Može!", pristao je i stisnuo mi ruku. Nastupio sam, namjerno pogriješio u Igri detekcije, kako sam i obećao, i svejedno pobijedio u emisiji. Ni tu nije bilo sve glatko, jer sam na kraju imao isti broj bodova kao natjecatelj Mikić, ali se poslije pokazalo da je u Igri asocijacija on krivo odgovorio TELEGRAF umjesto TELEFON, a voditelj, pokojni Hetrich, krivo je čuo, pa je njemu pripisao bodove - sjeća se poznati kvizaš.*
Krizmao ga Stepinac,to je najvažnije.... Počivao u miru....