Ksenija Pajić: Hvala na nominaciji, svatko od nas priželjkuje priznanje

Omiljena glumica svih generacija uvijek puna pozitivne energije, 60-godišnja Ksenija Pajić jedna je od ikona hrvatskog glumišta, a uz svoje bogato filmsko, kazališno i televizijsko iskustvo u posljednjih 40 godina karijere postala je veteranka hrvatskih serija. A za jednu takvu ove je godine i nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine. Nominaciju za prestižnu medijsku nagradu donijela joj je uloga policajke Božene u seriji “Dar Mar” Nove TV, koja se snimala, ali i emitirala u jeku najvećeg lockdowna u Hrvatskoj. Hrvati su tako svaku večer unatoč lošim vijestima nakon Dnevnika svoju večer mogli završiti i smijehom, a smiješne situacije u Dizmovu i Boženino snalaženje u njima naš žiri itekako je prepoznao.

Nominaciju za Večernjakovu ružu donijela vam je uloga Božene u seriji “Dar Mar”. Što mislite, čime je vaša interpretacija tog lika zavrijedila priznanje, što je posebno kod Božene?

Najvažnije je da imate dobar materijal, odnosno da je uloga dobro napisana. Božena je uistinu posebna žena, svidjela mi se od prve epizode. Udahnula sam život naizgled jednostavnoj ženi, a usput punoj empatije i ljubavi za bližnje i predanoj svom poslu. Eto, izgleda da je to prepoznato i ja sam nominirana. Sretna sam zbog toga.

Prva sezona je emitirana u jeku pandemije koronavirusa kada se još nije znalo što nam donosi sutra, iako je i danas to pitanje upitno. No, svakako smo bili više „okovani“ mjerama. Zasigurno je bilo pomalo oslobađajuće vratiti se poslu kojeg volite i prepustiti se komičnom scenariju te barem na kratko ljude nasmijati u teškim vremenima.

Seriju smo snimali, naravno, za vrijeme korone i to kad je bila u punom jeku. Većina produkcija televizijskih, kazališnih i filmskih je stala s radom, a mi smo imali tu sreću da smo cijelo vrijeme kontinuirano snimali. Bila je to velika privilegija i mi smo toga bili svjesni. Čuvali smo jedni druge, proživjeli lijepe i teške trenutke. Čini mi se da nas je ta pošast još više zbližila. Funkcionirali smo besprijekorno i bili jedna velika obitelj.

I evo, ta uloga unatoč okolnostima u kojima je nastala donijela vam je nominaciju. Kako ste reagirali kada ste saznali za nominaciju za glumačko ostvarenje godine?

Svako priznanje, nominacija, bilo kakav oblik potvrde vašeg rada veliko je zadovoljstvo i vjetar u leđa. Silno sam ponosna na cijeli projekt.

Nije vam ovo prva nominacija, ali ni nagrada. Za ulogu i filmu “Oficir s ružom” iz 1987. osvojili ste glavnu nagradu na međunarodnom festivalu u Valenciji. Koliko vam znače sva ta priznanja?

Kao što sam već rekla, svatko od nas priželjkuje priznanje za svoj trud i rad, naročito u ovim nesretnim vremenima kada je svaki tračak svjetla dobrodošao. Hvala na nominaciji.

Koliko je zahtjevno bilo uskočiti u Boženine cipele, što vam je bilo najteže u toj ulozi?

S Boženom sam se odmah našla, uistinu je posebna žena. Zahvaljujući toj ulozi, s radošću sam svako jutro išla na snimanje i ništa mi nije bilo teško. Bilo je mnogo zabavnih scena, pogotovo u našoj policijskoj stanici. Imala sam odlične partnere i cijelu ekipu kao podršku. Bilo je iznenađujuće lako i inspirativno snimati. Velika je i prednost bila to što nam je lokacija bila na Velesajmu pa nismo gubili ni vrijeme ni energiju na svakodnevna putovanja.

Jeste li i privatno čvrsti i tvrdoglavi poput nje, bez dlake na jeziku?

A nemam puno dodirnih točaka s Boženom. Možda pristup poslu, odgovornost, predanost, to da, ali što se tiče karaktera, nisam toliko strpljiva kao ona. Naime, imam kraći fitilj hahaha.

Serija je odmah pri emitiranju prve epizode ostvarila zavidnu gledanost. Mislite li da je to zbog toga što ljudima nedostaje smijeha u pandemiji?

U vrijeme pandemije ljudi su više u svojim kućama pred TV-om i sigurno su željni zabavnih sadržaja da se malo odmaknu od svakodnevice, da zaborave i da se opuste. I sigurno je i to pridonijelo velikoj gledanosti naše serije. Vidim to i po sebi, jednostavno se klonim bilo čega što bi u meni izazvalo nespokoj i tjeskobu.

Koliko je bilo zahtjevno prilagoditi se epidemiološkim mjerama na snimanjima?

U početku nije bilo lako priviknuti se na sve mjere, ali ubrzo smo se uigrali. Testiranje, nošenje maski, osim kada se snima, svaki slobodni trenutak smo izlazili iz studija na zrak, čuvali smo jedni druge jer je to bio jedini način da snimimo seriju, a to nam je bio zajednički cilj.

Druga sezona završila je krajem prošle godine. Radite li sada na nekom drugom projektu?

Trenutačno igram predstave u svom matičnom kazalištu Gavella, zapravo u zamjenskom prostoru, u Kulturnom centru u Travnom. Kao što znate, Gavella je stradala u potresu i radovi su u tijeku. Svi jedva čekamo povratak, nadamo se da sljedeću sezonu krećemo u punom sjaju i s punim gledalištem. Osim toga, nastupam u predstavama kazališne grupe Lectirum.

Članica ste Gavelle još od 1986. godine. To je impresivan staž.

Cijeli svoj radni vijek provela sam u dramskom kazalištu Gavella, veliko je to zadovoljstvo i osjećaj odgovornosti prema svim prošlim i budućim naraštajima ovog teatra.

Brojnima ste miljenica u sapunicama, no ostvarili ste i zavidne uloge u filmovima, ali i kazalištu. Jeste li i vi sebi više televizijska ili kazališna glumica?

Najviše volim kombinaciju kazališta i televizije, odnosno filma. To je ujedno i najzdravije za glumca i njegov glumački rast. Ja sam imala tu sreću.

Da morate birati što bi radili do kraja života, bili to bili filmovi, serije ili predstave?

Ja sam glumica i volim sve medije. Tu bih dodala i radio i sinkronizaciju. Nadam se da ću raditi još dugo jer mi je moj posao veliko zadovoljstvo i anđeo čuvar u mojim fazama u životu.

Ako nam epidemiološke mjere dozvole, hoćete li doći na dodjelu Večernjakove ruže 18. ožujka i koga ćete povesti sa sobom?

Naravno da ću doći na dodjelu. Povela bih puno prijatelja, obitelj, da se svi dobro zabavimo, čestitamo i da sve bude kao i prije.

VIDEO>>Pogledajte tko je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji glumačkog ostvarenja godine