Tko ne bi procvjetao od promjene na bolje?, protupitanje je koje nam je na zaključak da dobro izgleda postavila Lamija Alečković, izvršna producentica Al Jazeere Balkan. Naime, prije samo devet mjeseci promijenila je televizijsku kuću i napustila HTV na kojem je, počevši raditi kao voditeljica u dječjem programu, praktički odrasla. Promijenila je način rada, radne kolege, stan, državu i rodni Zagreb zamijenila Sarajevom.
A u kratkom posjetu domu uhvatila je malo vremena da nam ispriča kako se snašla i je li i u njezinu slučaju potvrđena izreka da novi počeci nisu loša stvar.
Rodbinska veza
– Očekivanja mogu biti opaka. Pogotovu za mene jer znam pretjerati u očekivanjima od same sebe. Što me rijetko čini potpuno zadovoljnom. Uvijek težim perfekciji, koja nije nedostižna, ali za nju treba puno strpljenja i neprestani trud, pa radim na tome, polako sve sjeda na mjesto. Ali generalno gledajući, očekivanja su ispunjena! Informativka je do srži, a stres ne primjećuje, on joj je stil života. Stoga, pravi izazov bio joj je svoje novinarsko znanje iznova brusiti ne bi li ga prilagodila standardima Al Jazeere.
– Kad bolje razmislim, radilo se o vraćanju na one prave, ispravne novinarske standarde u kojima prevladava objektivnost, standarde koji su lišeni senzacionalizma i žutila, uza sve to trebala sam početi razmišljati u širim okvirima, regionalnim, ne lokalnim. Kao izvršna producentica, sada radim nešto zahtjevniji posao koji me trenutačno ispunjava jer je pun izazova, iako mi često nedostaje teren – ispričala je.
Dan joj proleti na poslu pa, kaže, nije još razvila svoje sarajevske rituale. Na ulici je ne prepoznaju, što joj je drago jer taj segment i nije dio njezina informativnog posla, a u postajanju pravom Sarajkom nailazi na male probleme.
– Ne mogu biti Sarajka pa i da dubim na glavi! Moja je baka Sarajka i to mi je jedina dosadašnja veza s ovim gradom. Ne ide mi naglasak, a razotkrije me i povremeni “kaj”. No, Sarajevo i njegovi stanovnici zaista znaju primiti gosta – kaže Lamija.
Kao mala, zahvaljujući tati agronomu Salku Alečkoviću koji je radio svuda u svijetu, Lamija je puno putovala, mijenjala škole i pohađala ih čak i u Indiji i Hondurasu. Zahvaljujući tome ne zazire od kulturoloških razlika i osjeća se građankom svijeta. Putovati je nastavila i kasnije, što poslovno što privatno, a kao velika gurmanica kamo god dođe uživa u lokalnoj hrani. I sama kuha i nekada se, kaže, znala uhvatiti da noću mijesi domaće njoke, a BiH ju je oborila tradicionalnom kuhinjom.
– E, ako vas nešto u Bosni i Hercegovini nikako ne može razočarati, to je hrana, u kojoj zaista uživam. Samo imam sreće da se to ne vidi! Oduvijek volim bosansku kuhinju tako da sam mnogo toga naučila pripremati još prije. Ne mogu izdvojiti ništa posebno, sve mi je fino, ali mogu reći da je ovdje okus mesa, koje sam prije vrlo rijetko konzumirala, znatno bolji. Pa uživam i u mesu koje bih prije redovno secirala i svima kvarila ručak prigovorima! – kaže Lamija.
I dok hrani nije odoljela, je li odoljela poznatom muškom bosanskom šarmu nije do kraja “propjevala” svojim ugodnim glasom od dvije i pol oktave zahvaljujući kojem je i pobijedila u prvoj sezoni showa “Zvijezde pjevaju”.
Nada umire posljednja
– Odolijevam ko velika, čak i ne nailazim na njega, mislim na šarm, jer nakon cijeloga dana na poslu, samo čekam da dođem kući, padnem u nesvijest i skupim snage za drugi radni dan. A što se šarmantnih muškaraca tiče, pa ima ih svuda u svijetu. Nema to veze s mjestom, gradom, zemljom… A s obzirom na moj tempo života, sve mi se više čini da su pravi muškarci općenito mit – ispričala je kroz zagonetni smijeh. U Sarajevu, kaže, živi sama u slatkom stanu u centru grada u kojem je svoje mjesto našao i dio njezine velike kolekcije cipela, koja je davnih dana prešla brojku sto.
– Tri sam dana nakon dolaska u Sarajevo obilazila stanove koji su se nudili u najam, i samo je ovaj zadovoljavao sve uvjete: dvije minute pješice do posla, nije u strmoj ulici da ne nagrabusim po zimi kada zaledi i zasniježi, ima balkon i dovoljno malo kvadrata da se ne opterećujem održavanjem – ispričala je i dodala:
– Napokon sam došla na svoje i rasporedila stvari, pogotovu cipele na dvije adrese! Zagrebačku i sarajevsku. Ali moram priznati da ove zime nisam imala bog zna kakvog izbora. Palo je toliko snijega da su me samo gojzerice mogle spasiti. Evo, ostale cipele plaču u ormaru jer ne mogu potpuno doći do izražaja.
Al Jazeerina producentica navršila je 34 godine i odlično izgleda. No kada joj se to kaže na kompliment odmahuje rukom, smije se i dodaje:
– E, pa još mi nitko osim rođene mame nije ovako komplimentirao, a za nju znam da je subjektivna. Ja sam sebi uvijek ista, važno je da sam zdrava. Volim se njegovati, no nikada nisam bila sportski tip. Mislim da je bitno da je čovjek miran sam sa sobom, da ne podliježe trendovima, da se osjeća zadovoljno u svojoj koži i da ga eventualno neka mreškica na licu podsjeća na sav silan smijeh koji su mu dobri i dragi ljudi priuštili.
Ni vrijeme ni granice nisu joj prepreka, a kamo će je život odvesti ne zna i ne planira. Možda u Ameriku, u kojoj je bila na specijalizaciji i doslovno proživjela američki san?
– Rekla bih “alive and kicking”, a nada umire posljednja. Ma vidjet ćemo u kojem će smjeru život ići, neka me iznenadi – zaključila je.
Makni se Brandfackel, nešto smrdi.