Lana Jurčević: U ljubavi volim neobične stvari i netipične odnose

Upitali smo prolaznike na što ih asocira ime i prezime Lane Jurčević. “Pjevačica, seksi, Ivan Todorić i teen zvijezda”, bili su neki od odgovora koje smo dobili. Upravo zbog toga odlučili smo napisati nekoliko redaka o 26-godišnjoj Zagrepčanki koja, osim po nekoliko minulih veza, zasigurno zavređuje biti zapamćena i po osebujnom životopisu. Naime, osim što je na Fakultetu političkih znanosti dogurala do četvrte godine studija novinarstva, Lana je već godinama na sceni, a trenutačno je, prema YouTubeu, jedna od najslušanijih domaćih pjevačica.

Upravo zbog toga nije joj problem napuniti nijednu koncertnu dvoranu pa je postala redovita gošća humanitarnih akcija. Kad spusti mikrofon i odmara glas, ona oblači plesne cipelice, jer je prošle godine na Zagrebačkom velesajmu otvorila plesnu školu “La Studio”. U njoj smišlja nove koreografije i kleše svoju liniju, a nakon znojenja i užitaka baca se na administraciju jer ipak je šefica te skrbi o životima drugih. Sućut, predanost i odgovornost karakteristike su koje su joj usadili roditelji – mama Esma i tata Damir. Njezine dvije mirne luke kojima se vraća kad poželi na tren postati djevojčica.

No, kad se želi osjećati fatalno i posebno, zaputi se doma u zagrljaj dečka Fabijana Marića. Između četiri zida, udaljeni od javnosti i gužve, njih dvoje svakodnevno žive životom “penzionera”. Bilo da kuhaju, razgovaraju ili planiraju nove poslovne poteze to čine kroz dogovor i poljupce, pokazujući tako jedno drugome da njihova ljubav najjače bliješti u miru sobe, daleko od svjetla reflektora i fotoaparata.

Nedavno ste se brčkali na plaži na Krku. Otvarali ste sezonu kupanja?

– Snimali smo spot za pjesmu “Ubile usne moje” koji je do sada moj najkompleksniji spot. Scenarij sam napisala prije šest mjeseci i kome god sam ga pokazala, ljudi su me pitali kako ću to izvesti. Vjerujte da mi se činilo da me netko odozgo stavio na velika iskušenja. Prošli smo kroz toliko komplikacija da to ne možete uopće zamisliti. Što mi je bilo teže, to sam bila upornija. Ali sam znala da ću, ako to realiziram kako želim, biti sretna i zadovoljna. Kad sve bude gotovo, vjerojatno će izgledati toliko jednostavno da će malo kome biti jasno o čemu pričam.

Od svog ste imena napravili brend i to velikim dijelom bez ičije pomoći.

– Što god radili u životu, uvijek morate imati nekoga tko vjeruje u vas i dijeli vaše vizije. Nitko nikada nije uspio potpuno sam. Od početka surađujem s Milanom Vlaović koja punih sedam godina stoji iza mene autorski i financijski kad je riječ o albumima. Imam sreću i da sam svih ovih godina radila s najvećim firmama za koje sam nastupala i s njima imala priliku nastaviti suradnju i na drugim stvarima.

Jeste li oduvijek znali gdje ćete završiti? O čemu ste maštali kao dijete?

– Kad sam završavala gimnaziju, mislila sam kako ću se odseliti u London i studirati dizajn interijera. Svi papiri za prijave bili su već gotovi i tad sam upoznala Milanu. Nakon pet dana već sam bila u studiju i snimala prvi album. Nikad nisam mislila da iz nečega što obožavam, a to je glazba, može nastati posao.

Kad smo već spomenuli djevojčicu Lanu, vratimo se u to razdoblje.

– Postoje snimke mene i mog show programa koji sam izvodila po kući. Prije nekoliko godina pogledala sam ih i postalo mi je jasno da me put odveo tamo gdje mi je mjesto. Super mi je što me roditelji nikad nisu punili nikakvim strahovima, tako da ih ni danas nemam. Mislim da će dio djetinjastog i avanturističkog duha uvijek ostati u meni.

Što pamtite kao najsretniji, a što kao najtužnije iz tog razdoblja?

– Dijete najbolje osjeća sreću ili nesreću svojih roditelja. Sjećam se ljetovanja, zajedničkih ručkova, roštiljanja. To je i danas nešto što me asocira na lijepo. A najtužniji to što roditelji nisu ostali zajedno, ali neću zbog toga vječno plakati. To je prilika da učim na njihovim greškama, zar ne?

O roditeljima uvijek pričate s ljubavlju i osmijehom na usnama. Opišite nam svoj odnos s mamom i tatom?

– Ne volim osjećaj da će ostati sami, to mi nikako ne izaziva osmijeh na lice. Imam tatina u sebi – fakinka sam, a na mamu sam neustrašiva. Kad se ona naljuti na mene, kaže da sam prava Jurčevićka, što meni bude smiješno, uživam u tome.

 Mlada sam se odselila i mislim da me je to brzo osamostalilo. To mi je bila najbolja odluka. Jako volim svoje roditelje, ali u trenutku kad sam se primila posla znala sam da odluke moraju biti samo moje jer inače neću biti sretna. Naime, vrlo je teško održavati odnose kad izmiješaju. privatna i poslovna sfera.

Svi vole priče o “princezama” koje su nekad u životu bile crni pačić. Jeste li kroz odrastanje imali faza kad se niste samoj sebi dopadali ili ste imali manjak samopouzdanja?

– Bucke su baš slatke, a ja sam mrzila svoj pupak. Presmiješno mi je kada se tog sjetim. Mislim, pitam se otkud mi uopće takva ideja!? Bila sam hiperaktivna, stalno sam skakala, plesala, pjevala, išla na sve moguće sportove, jezike i aktivnosti. Danas klinci previše sjede po parkićima i istražuju krive stvari. Ja, primjerice, dandanas bježim od dima cigarete, kave ne pijem te mogu nabrojati na prste koliko sam puta sjela u kafić.

Puno se pričalo o vama i plastičnim operacijama grudi, nosa i još nekih dijelova tijela? Što možete reći o tome?

– Stvarno? Moram priznati da nisam baš upućena u takve stvari... Nadam se da ne izgledam kao netko tko je ili tko bi toliko prčkao po sebi.

Uskoro ćete pjevati na ATP-u u Umagu, među teniskom elitom. Jeste li ikad prije koketirali s “bijelim sportom”? Znate li držati reket, udariti forehand i backhand?

– Jesam, trenirala sam i tenis svojedobno. Zahvaljujući tome sam sa Šalate uspjela pokupiti mačku lutalicu koja je kod nas ostala godinama na sveopću šizu mojih roditelja, a pogotovo tate jer nam se penjala na bilijarski stol i ostavljala tone dlaka na njemu. No, odlazak na ATP u Umag jako me veseli, osobito zbog posebnog repertoara za koncert i scenskog nastupa koji pripremamo...

Uvijek se vraćate na pjevanje. U čemu osim pjevanja mislite da ste najbolji? Jesu li to kuhanje, pospremanje, plesanje, druženja...

– Kažu da sam dobra u idejama. Da mogu, otvorila bih tvornicu ideja. Tko zna, možda jednog dana to i učinim. Naime, svih ovih godina toliko sam toga naučila o produkciji i marketingu da mi se čini da to imam u malom prstu. Eto, u tome sam najbolja!

Temperamentna ste horoskopska Škorpionka. Mora li sve biti po vašem? Pristajete li ikad na kompromise? Barem u ljubavi.

- Uh, pa sve ovisi o osobi s druge strane. Ponekad volim da bude po mom, a ponekad da me se vodi...

Vaš ljubavni život uvijek podiže medijsku prašinu, no vi se time previše ne zamarate i ne skrivate se od medija i javnosti. Koju zapravo politiku vodite u tom segmentu svog života?

– Valjda volim neobične stvari i netipične odnose. Moj ljubavni život često nema veze sa onim “javnim” ljubavnim životom. Sve što je istina i što je u meni prenesem van kroz svoje autorske pjesme.

Hm, zanimljivo... Otpjevali ste da volite biti zaljubljeni. Zašto, kakvi ste kad ste zaljubljeni do ušiju?

- Zato što svi na ovom svijetu vole taj osjećaj. Vole ga, koliko god ga se i boje. Jer nitko tad nije baš najpametniji, pretpostavljam.

Jeste li ikad zbog ljubavi učinili nešto ludo i nepromišljeno?

– Ako i jesam, sigurno sam to gurnula negdje duboko u podsvijest da se više ni ne sjećam... Sreća moja!

Tko vam je u ljubavi, kad su posrijedi dečki i veze najveći savjetnik?

– Kao i svakoj curi i meni su prijateljice one s kojima dijelim sve, ali iskreno, ne sjećam se kad sam zadnji put o tome pričala i s njima. Jednostavno, trenutačno svaki segment mog života klapa baš onako kako bi i trebalo biti.

Posljednjih nekoliko veza vaš izbor su bili puno mlađi dečki slatkog baby facea. Što je tako fatalno u njima?

– U ljudima volim vidjeti vedrinu, volju za stvaranjem nečeg u životu, da mogu imati povjerenja u njih i smijati se do suza. Što smo stariji, gubimo te neke karakteristike i bezbrižnost s godinama. Šteta!

U kakvim ste odnosima s bivšim dečkima (Ivanom Todorićem, Janom Jerićem...) Čujete li se, viđate na kavama?

– Za loš odnos s bivšim dečkom morale bi vjerojatno postojati neke neriješene stvari ili otvorene rane, a ja takvih nemam.

A Lana Jurčević i obožavatelji? Na Facebooku ste, na blogu, posvuda ste posvećeni samo njima. Zaustavljaju li vas na ulici, kad izađete, šalju li pisma i darove?

– Svojim se fanovima želim što više približiti kroz neke svakodnevne stvari, kroz situacije koje oni prvi mogu vidjeti jer oni su ti zbog kojih sam motivirana biti sve bolja. Evo, od 50.000 fanova koje imamo na Facebook Fan clubu, čak smo neke pozvali i da budu u mom novom spotu. Družili smo se na plaži i vidjeli su kako to inače izgleda iza kamera, Baš sam sretna zbog toga jer je ekipa koja se prijavila genijalna. Neki mi šalju videosnimke umjesto mailova, a zadnje što sam dobila je kad su Bad blue boysi pjevali moju pjesmu “Otkad te nema”. Uvijek me zadivi kako jednu prilično emotivnu pjesmu namijenjenu ženama toliko voli jači spol.

Ima li onih zbog kojih poželite pozvati policiju? Jeste li to ikad učinili i zašto?

– Kad je o tome riječ, prilično sam tolerantna. Sve je dobro dok netko ne postane agresivan. To, nažalost, nikad ne znaš, ali, eto, nadam se da me Bog čuva. Bilo je nekoliko neugodnih faza, ali sve se, na sreću, smirilo. Doduše, nakon tri godine, ali kažem vam da sam tolerantna!

Baš ste razumni! U zadnje vrijeme bili ste i okosnica nekoliko humanitarnih akcija (kampanje “Prekrižimo rak vrata maternice i dojke” i “Europski dan darivanja organa”. Kako ste se osjećali pri susretu s bolesnim ljudima?

– Ljudi trebaju pomoć svakog čovjeka, a ja sebe u tom slučaju shvaćam kao kanal da se dođe do onih koji mogu neke stvari promijeniti. Grozno sam emotivna u tim situacijama. Na konferencijama za medije uvijek se jedva suzdržim da mi nitko ne primijeti suzne oči.

Spremate li uskoro neku novu plemenitu akciju?

– Jedna mi se ideja vrzma po glavi, ali za nju se treba se poklopiti više velikih karika. Od ministarstva, pokrovitelja i javnosti koja bi se u nju uključila.

Upisani ste na Fakultet političkih znanosti, a sljedeći tjedan počinju ispiti. Vrzmaju li vam se i oni po glavi, hoćete li se uskoro znojiti nad knjigom ili ćete pauzirati ovu godinu?

– Moram smisliti način kako da privedem faks kraju i gdje da si kupim vrijeme da se posvetim ozbiljnom učenju. Ako sam već dogurala do četvrte godine, šteta bi bilo stati, a nije jednostavno jer su mi misli raspršene na stotinu strana.

Koliko uopće traje vaš dan i kako izgleda. Opišite ga od jutra kad ustanete pa do počinka.

– Dižem se oko osam, bez obzira na to kad zaspem, a kad me uhvati inspiracija i pisanje pjesama, onda moji susjedi nemaju mira i do četiri ujutro. Dnevno izmijenim toliko mailova i poziva da mi se čini da radim u uredu ili još bolje na službi za korisnike besplatne telefonske linije. Nije uvijek tako, ali u većini slučajeva je. Jer ako nije vezano uz pjevanje i sve što ono za sobom nosi, onda radim u svojoj plesnoj školi “La Studio” , i bavim se trenerima, treninzima i svemu što mi prolazi kroz glavu i što želim ostvariti. Dok vi ovo čitate, ja sam u Švedskoj gdje sam odvela svoje trenere na obuku jednog fitness programa kojeg nema u ovom dijelu Europe i koji ćemo ujesen dovesti u studio.

Poručite iz Švedske nešto onima koji vas vole, a i onima koji vas ne vole...

– Sve vas volim!