Prije 36 godina preminuo je Pavle Vuisić, jedan od najboljih i najomiljenijih glumaca bivše Jugoslavije, poznat po brojnim ulogama u filmovima poput "Maratonci trče počasni krug", "Ko to tamo peva", "Otac na službenom putu", te serije "Kamiondžije".
Rođen je 10. lipnja 1926. godine u Beogradu, gdje je živio do smrti 1. listopada 1988. godine. Čuveni Paja studirao je pravo koje nikada nije završio, ali je bio vrlo pametan i inteligentan čovjek.
Čitao je sve što mu je došlo pod ruku, od etiketa na bocama do najteže literature čiji je naslov malo tko mogao razumjeti. Osim toga, svoje je misli i pjesme zapisivao na svakojake kutije od cigareta i na kraju u bilježnice.
Do ranih pedesetih godina bavio se novinarstvom, radio je na Radio Beogradu, a honorarno je glumio i u Pančevačkom kazalištu. Nekoliko je puta neuspješno pokušavao upisati Akademiju za kazališnu umjetnost. Upravo u tom razdoblju, 1950. godine, glumi u filmu "Čudotvorni mač".
GALERIJA: Znate li kako doista izgleda majka Marka Grubnića bez trunke Photoshopa?
Unatoč činjenici da nije bio glumački školovan i da je jedno vrijeme sanjao da postane odvjetnik, jedan od najvećih filmskih umjetnika bivše države tijekom svoje glumačke karijere odigrao je više od stotinu uloga na kojima su mu tada zavidjeli.
Nitko tko ga se sjeća ne kaže da je bio loš, nego jednostavno nije volio glumu i smatrao je to zanimanje krajnje nevažnim i nebitnim. Nikada nije izgovorio tekst kako je napisan, nije prihvaćao neprofesionalnost, gubljenje vremena...
Bio je to glumac najšireg spektra i bez posebne specijalnosti, koji je jednako sugestivno mogao odigrati sve što je odgovaralo njegovoj robusnoj i pitomoj prirodi. No, unatoč talentu, rijetko je dobivao glavne uloge.
Legenda kaže da je Pavle znao odbiti i najbolju ponudu za film kako bi ostao na svom brodu i uživao u rijeci uz Savu ili otišao u svoje omiljene lokale u kojima je svakodnevno nalazio nove zamjerke. Iako se točno znalo gdje mu je mjesto u lokalu, kakvo piće pije i kada želi s nekim popričati, bio je vrlo popustljiv prema djeci iako nije imao svoje djece. Čupali su mu brkove, obrve i obraze, a on se na sve to samo slatko smješkao.
O suprugu Paji Vuisiću govorila je i njegova supruga Mirijana, s kojom je Vuisić bio u braku 32 godine.
- Volio je društvo, birtiju, rijeku, da se uvijek nešto događa. Ujutro nikad nije znao gdje će završiti i kamo će ga vjetar odnijeti taj dan. Znao je samo gdje će ići kad imao je snimanja, a to mu je bilo teško. Volio je graditi i zidti, imao je smisla za detalje, Volio je brodove, Adu Ciganliju. Imao je splav i čamce, ne znam ni sama koliko ih je promijenio, prodao ili poklonio. Više je brodova poklonio nego prodao, pa napravio duge i tako dalje. Govorio je što misli. Zaista nije imao obzira ni prema kome. Zanimljivo je, međutim, da nikada nije htio otići u inozemstvo. Mnogi su mu nudili da radi u koprodukcijama, on nije htio ni čuti. A ja sam ga molila da ode u Englesku. Naravno, bez uspjeha. Režim ga je,naprotiv,volio. Bio je tražen u svakom filmu, dobio je mnoge nagrade, htjeli su mu dati čak i nagradu Avnoj, ali je on pobjegao od toga. Na kraju je sjeo i napisao da ne želi nagradu. Kad je dobio Slavicu, današnju nagradu Pavle Vuisić, koja se tradicionalno dodjeljuje na festivalu u Nišu, nije htio uzeti. Kod Tita je bio samo jednom, nakon premijere filma “Bitka na Neretvi” – ispričala je prije par godina za “Telegraf” glumčeva supruga Mirjana.
Uvaženi kritičari tog vremena isticali su da se činilo kao da uopće ne glumi, da je uvijek isti, ali da je svaku emociju i izraz njegova lica nemoguće ponoviti. Uspoređivali su ga s Jeanom Gabinom, Orsonom Wellesom i mnogim drugim slavnim glumcima.
Upravo je Orson Welles za Pavla rekao da je veći glumac od njega, da mu zavidi i da je vulkan od glume. Od njega je na poklon dobio cipelu koju je slavni holivudski glumac nosio na snimanju “Bitke na Neretvi”. Dok je bio u Jugoslaviji, Welles je redovito odlazio u Kinoteku i gledao Pavlove filmove. Svi su vjerovali da je on kalibar glumca koji bi, ma gdje se rodio i pojavio, sigurno napravio veliku i blistavu karijeru, ali njega to nije zanimalo.
U ljeto 1988. otkriveno je da boluje od raka s kojim se borio samo tri mjeseca, a preminuo je u šezdeset i drugoj godini života. Bili su to mjeseci kada mu nitko i ništa nije odgovarao. Prestao je odlaziti u kafane i umro u samoći. Njegova posljednja želja je ispoštovana, pa nitko od njegovih kolega nije prisustvovao sprovodu.
VIDEO: Reperu P. Diddyu prijeti teška kazna zbog seksualnog zlostavljanja i trgovine ljudima