Osim Italije, brojni Hrvati za kratke izlete i bijeg od svakodnevice često biraju susjednu Sloveniju. Antun Tin Brišar dizajner je i kreativni direktor brenda Duchess čija je osnivačica Snježana Schillinger, a on je posjetio tu državu baš nedavno i vratio se pun dojmova. S nama je odlučio podijeliti što je doživio na izletu u Ljubljani i Postojnskoj jami, a otkrio nam je i da je prvi put posjetio još jednu omiljenu destinaciju mnogih Hrvata - Trst.
- Ljubljanu sam zapravo posjetio na povratku iz Italije, gotovo neplanirano. Ali, dobro da jesam jer je to lijep i uredan grad, idealan za provesti u njemu vikend. Doduše, ovaj put sam u Ljubljani proveo jedno popodne, no i to je bilo dovoljno za ugodnu šetnju po centru grada, za fino ručati i s društvom uživati na jednoj od mnogih terasa uz rijeku Ljubljanicu - izjavio je Tin te nam otkrio što ga u tom dijelu Europe najviše privuklo.
- Iskreno, teško mi je reći što me posebno privlači jer sam iz potpuno različitih razloga išao u taj grad: na koncerte, na izložbe, u posjet prijateljima ili ovako neplanirano kao ovaj put, ručati i prošetati po gradu. Vjerojatno jedan od glavnih razloga je taj što nam je Ljubljana zapravo jako blizu. Autom ste tamo za malo više od sat vremena, doslovce možete otići na izložbu ili večeru s društvom i vratiti se istoga dana. Ali priznajem kako mi se jako sviđa urednost grada, kada hodaš po centru, uz rijeku, imaš osjećaj kao da si na nekom filmskom setu - dodao je.
Pitali smo Brišara što su po njegovom mišljenju neke razlike između glavnog grada Slovenije i Hrvatske.
- Pa velike su razlike već i zbog same činjenice što je Zagreb veći grad. S obzirom na to da živim na Črnomercu, a radim u Sesvetama, već vožnja po Zagrebu izgleda neusporedivo zahtjevnija, puno više vremena pa i živaca treba ti da dođeš od jednog do drugog dijela grada. Velika je razlika i u tome što Ljubljana, iako manji grad, ima puno više pješačkih zona u centru nego Zagreb, što mi se jako sviđa. I ono što se odmah uoči kao velika razlika je činjenica da u Ljubljani nema grafita po zgradama. Osobno mi jako smeta kada vidim lijepo obnovljene zgrade u Zagrebu koje su uništene groznim grafitima. Na žalost, gotovo da nema zgrade u centru Zagreba koja nije išarana grafitima. Ne znam kako su to uspjeli, ali u Ljubljani toga nema i to vidiš čim dođeš u taj grad.
Zanimalo nas je i je li primijetio kako u tom gradu izgleda zbrinjavanje otpada
- To je još jedna razlika koju sam odmah uočio. Ljubljana je čist grad, nema razbacanih kontejnera, nema punih koševa iz kojih ispada smeće, sve je nekako na svom mjestu, kako bi se reklo. Uočio sam da tamo imaju podzemna odlagališta otpada koja na prvu ni ne vidiš. Sjedili smo na terasi i tek kada je konobar iz restorana donio otpad, vidjeli smo kako podiže i otvara podzemni spremnik, ubacuje otpad i zatvara ga. I tako po cijelom centru grada. Nisam vidio ni jednu kantu za otpad na ulici, a grad je čist.
Sugovornik nam je otkrio i koja je još mjesta u životu posjetio u susjednoj državi.
- Osim u Ljubljani, bio sam u Mariboru na tjedan dana kao student, na studentskoj razmjeni. Tamo su imali odličan multimedijski centar i izložbeni prostor koji mi se jako svidio, pa sam kasnije išao u Maribor i na izložbe. Bio sam na zimovanju na Bledu i na Kranjskoj gori budući da skijam. Evo sada sam, prvi put, bio i u Postojni te Lipici. A vikend izlete na Jelenov greben, koji je uz samu hrvatsku granicu, ne treba ni spominjati.
Otkrio nam je i neke detalje o svom posjetu Postojnske jame.
- Nisam točno znao što očekivati dok smo čekali ulazak. Moram priznati da sam bio iznenađen i oduševljen Postojnskom jamom. Iako sam čuo o njoj, doživjeti to putovanje u unutrašnjost zemlje teško je opisati ako ne doživiš. Iznenadilo me koliko je tih podzemnih hodnika i kamenih dvorana kroz koje smo se najprije vozili turističkim vlakom, a onda još sat vremena hodali. Neki od tih prostora pod zemljom izgledaju doista kao dvorane u nekom čarobnom dvorcu, prepune kamenih figura koje izgledaju kao da ih je netko izgradio i oblikovao. A zapravo ih je stvarala priroda milijunima godina. I kada se nađeš na tom mjestu, svjestan da su kapi vode stvorile stalaktite čudesnih oblika visoke desetke metara, zbilja te oduševi moć prirode. Prvi sam put uživo vidio i čovječju ribicu koja se nalazi u mračnom akvariju u jednoj od dvorana u podzemlju. S obzirom na to da je mračno i ne smije se koristiti bilo kakvo svjetlo u blizini tog akvarija, ako niste strpljivi, može se desiti da ni ne vidite čovječju ribicu ako se sakrije ispod nekog kamena. Kako je tog dana bilo baš vruće, boravak u Postojnskoj jami godio nam je i zbog toga što smo se dobro rashladili. Naime, unutra je tek desetak stupnjeva.
Ovaj kreativac voli životinje pa mu je posebno zanimljivo bilo vidjeti čovječju ribicu.
- Volim životinje i bilo mi je jako čudno vidjeti toliko neobično stvorenje, čovječju ribicu, koja živi isključivo pod zemljom, u mraku, na mjestima koja izgledaju kao da na njima nema i ne može biti života. Zanimalo me kako funkcionira život u tako surovim uvjetima pa smo otišli i do obližnjeg Vivarija u kojemu je opisano i prikazano koje životinjske i biljne vrste žive pod zemljom i kako uopće podnose te surove uvjete. Iznenadilo me da tamo obitavaju i neki kukci, ribe, pa i biljke iako nikada nema sunca. I onda shvatiš da je život moguć i u najsurovijim uvjetima ako im se prilagodiš.
Oni koji još nisu posjetili Postojnsku jamu, možda to nisu učinili zbog nekog straha od takvog prostora, ali Tin nam kaže da je on avanturističkog duha, pa da ga je baš to i privuklo.
- Ne, nije me bilo strah iako je ta vožnja vlakom pod zemljom doista kao iz avanturističkih filmova, kao putovanje u središte zemlje. U nekim trenucima, u uskim dijelovima tunela, čini ti se kao da ćeš udariti glavom u te kamene oblike. Inače volim izazove, avanture i putovanja na nepoznata mjesta. Posebno volim avanture vezane uz vodu, rijeke i mora. Recimo, velika mi je želja plivati u društvu kitova, koje smatram fascinantnim stvorenjima. Iskreno, bez obzira na tragediju koja se nedavno dogodila, da imam priliku, spustio bih se podmornicom i do Titanica.
Dizajner nam je otkrio i koja bi još mjesta preporučio kao dobru ideju za kraći ili duži izlet.
- Mislim da to ovisi o tome što čovjeka zanima. Ako volite prirodu, onda svakako treba vidjeti Bledsko i Bohinjsko jezero s okolicom. Za ljubitelje prirode svakako je i Postojnska jama. No, ima i mjesta koja možda na prvu ne zvuče toliko atraktivna, a u biti su zanimljiva i posebna. Recimo, Lipica je malo mjesto blizu slovensko-talijanske granice u kojemu je velika ergela konja Lipicanaca. Kako smo tamo saznali, ergela u Lipici postoji od 16. stoljeća i smatra se kolijevkom bijelih konja. Bilo je super promatrati velika stada tih bijelih konja kako slobodno hodaju pašnjacima i pasu. Ali, u Lipici se može obići ergelu uz stručno vodstvo i družiti se s konjima lipicancima, promatrati njihove vježbe ili voziti se kočijom. Imaju čak i mali Muzej kočija koji smo također obišli.
Ispričao nam je i što bi učinio drukčije da ima vremena provesti više od nekoliko dana u Sloveniji.
- Već sada znam što ću napraviti, idući put ću posjetiti Slovensko primorje. Da se našalim, kad toliki Slovenci već dolaze na hrvatski Jadran, zašto ja ne bih otišao na slovensku obalu Jadrana. Nisam bio tamo, a više mi je prijatelja reklo kako su Piran i Portorož jako lijepi gradići na slovenskoj obali. Evo, želim se uvjeriti osobno u to i vjerujem da će mi to biti iduća posjeta Sloveniji.
Za kraj, podijelio je s nama i svoje planove za godišnji odmor, koji ove godine planira provesti u Hrvatskoj.
- Ove godine na odmor idem u Dubrovnik, uz koji me vežu lijepe osobne uspomene.
Prošao sam Ljubljanu, uspoređivati devastirani Zagreba i sređenu Ljubljanu je glupo jer kao što reče ovaj čovjek nema grafita, sređene ulice, nema kontejnera i razbacanog smeća, pokošeni parkovi...Ljubljana reciklira 80% smeća dok je to u ZG na 28%. Zagreb je veći grad, to nema nikakve veze pa i Beč je duplo veći od ZG pa je sređen, stvar je u upravljanju gradom a moramo priznati da se Zagrebom upravlja neplanski, radi se stihijski, sekta koja ga vodi je totalno nesposobna.