Mladu reporterku HRT-a Luciju Judnić gledatelji su imali prilike upoznati tijekom prošle godine brojnim javljanjima uživo i prilozima, a ona se istaknula svojim kvalitetnim radom zbog čega je nominirana i za Večernjakovu ružu u kategoriji novo lice godine. Lucija nam je otkrila kako ju je nominacija iznenadila te s kime planira doći na dodjelu.
Nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji novo lice godine, je li vas nominacija iznenadila? Kako ste reagirali kada ste čuli za nju?
Iznenadila me i posebno oduševila nominacija. Izrazita mi je čast biti nominirana. Zahvalna sam žiriju za odabir, a najveća zahvala ide mojoj kući HRT-u i naravno mojim urednicama i urednicima IMS-a koji su mi pružili bezrezervnu priliku i podršku, kroz razne terene, da se dokažem. Oni i kolege vjerovali su u mene i u moj rad koji me doveo do nominacije i na tome sam im zahvalna.
Konkurencija u kategoriji su vam glazbenik Hiljson Mandela, glumica Mirna Mihelčić, novinar Marko Percan i glazbenik Fran Vasilić. Koga smatrate najvećom konkurencijom?
Kolega Percan je jaka i direktna konkurencija (smijeh), jer ga jako dobro poznajem i jako mi je drago da je i on nominiran. Odličan je novinar, maštovit, kreativan, njegova javljanja s terena uvijek iznova oduševljavaju. Mislim da se s njim zbog istog posla jedino i mogu usporediti. I ostali u kategoriji su zaista jaka konkurencija mislim da je svatko poseban na svoj način i ističu se u masi.
Posebnu pažnju gledatelja privukli ste tijekom prošle godine svojim javljanjima, imate li neko koje vam je posebno ostalo u sjećanju?
Uf! Ne znam koliko ih je do sada bilo i teško mi je izdvojiti jedno jer svaki je teren poseban na svoj način. Javljanje za Studio 4 iz košare dizalice i to na visini većoj od 100 metara, kada smo bili pored zamjenskih križeva na zagrebačkoj katedrali, to je svakako bio doživljaj, ali tu su i druga. Ponekad imam inspiracije za nešto ludo, bitno mi je da javljanje ako ima mogućnosti bude zanimljivo i da prenese emociju kakva jest u tom trenutku na terenu.
Šlag na tortu prošle godine bilo je Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru, a i vi ste izvještavali s navijačkih punktova. Sjećate li se nekog posebnog trenutka ili osjećaja zajedništva koji vam se dogodio?
Bila mi je čast biti u specijalu kada su dolazili nogometaši, ali imala sam i veliku odgovornost da ne napravim grešku. To je zaista povijest i kada ju gledate kako se piše u trenutku dok vi samo radite svoj posao, niste ni svjesni u čemu sudjelujete. Najbolji je osjećaj bio kada bih krenula pričati svoje u liveu, a odmah bih u roku sekunde bila okružena navijačima koji su pjevali, grlili se, neke su me dvije cure poljubile, dečko mi je upalio baklju iznad glave, ali ono to je to. To je ta atmosfera, ono nešto naše što nemaju svi i jako mi je drago da sam bila dio toga.
Televizijski posao se odvija u trenutku, a to znači da se mogu potkrasti greške. Jeste li tip osobe koja kada dođe kući puno analizira o tome kako je nešto odrađeno?
Jako sam samokritična, više ponekad nego moja okolina. Najviše analiziram jesam li prema svima u priči bila fer. Dosta sam stroga prema sebi, odmah nakon javljanja ili nakon priloga znam do detalja sve ponovno pregledati jer želim biti sigurna da sam u svakoj priči dala 100 posto sebe.
Kako se nosite sa stresom koji posao nosi?
Više ga ni ne osjećam, mislim da se saživio sa mnom. (smijeh) Mislim da je to dio posla, ne žalim se, nisam neko gunđalo… Naravno da mi ponekad ne bude baš lako. Nisi svaki dan raspoložen za sve, ali mislim to je moj posao. Volim ga i s ovim adrenalinom volim živjeti.
Kako volite provesti slobodne dane?
Provodim ih s prijateljima i obitelji, jer inače malo vremena provodim s njima zbog radnih vikenda. Volim otići u grad, kuham, putujem, pročitam knjigu, idem u kazalište, kino… Zapravo samo mi je važno da je neki moving i da sam okružena ljudima koje volim.
Dodjela Večernjakove ruže je zakazana za 24. ožujka u HNK u Zagrebu. Hoćete li doći i tko će vam biti pratnja?
Hoću, naravno. Baš se veselim, pogotovo zato što nas ima puno nominiranih kolega s HRT-a i sigurno ćemo se dobro provesti. Pratnja će mi biti mlađa sestra. Ona i brat su uz mamu i tatu najveći kritičari i najveća podrška i uvijek su tu kad ih trebam. Njihove sugestije, komentare i kritike uvijek poslušam i najviše mi znače.