Kazališne daske pjevaču Luki Nižetiću nisu strane, predstava “Kako je Potjeh tražio istinu” koja će večeras biti premijerno izvedena u zagrebačkoj Tvornici kulture u produkciji Kazališta Hotel Bulić izdvaja se od ostalih. Nakon “Mamma Mie” i “Aladina i čarobne svjetiljke”, Bulić je u “Potjehu” prvi put u glavnoj ulozi, i to sam na sceni.
Redateljica Senka Bulić zamislila je jednu od najpoznatijih i ujedno najtužnijih bajki Ivane Brlić Mažuranić iz ciklusa “Priče iz davnine” kao monodramu.
Nećkao se deset minuta
– Senka Bulić htjela je da fokus bude na glumcu. U tom smislu ovo je najozbiljnije što sam dosad radio u teatru. U svojim prethodnim kazališnim iskustvima bio sam dio predstave, jer iza stoji ansambl, a to je posve drukčiji osjećaj – objašnjava svestrani pjevač, koji se osim u pjevanju i glumi okušao i u kulinarskim vodama te osim što je snimio serijal emisija o kuhanju, ima i restoran u Komiži na Visu. Gluma ga je oduvijek zanimala te je zahvalan na novoj prilici.
– Ovo s “Potjehom” se divno posložilo jer mi je to najljepša bajka Ivane Brlić Mažuranić, a usto ga radi Senka Bulić, s kojom sam 2010. radio na predstavi “Aladin i čarobna svjetiljka”. Bio sam u šoku kada me nazvala, nećkao sam se 10-ak minuta. Pitao se kako ću to moći – otkriva Nižetić koji je ipak pristao nakon što je Senka Bulić rekla: “Ti si taj i ti to možeš”.
– Imao sam povjerenje u Senku, ona me dobro pozna, pa ako ona smatra da ja to mogu, tko sam ja da odbijem? – kaže Luka. Dodaje da je predstava dramski jako zahtjevna, sve se temelji na glumi.
– Prije nego što smo počeli raditi i sama pomisao na monodramu bila je za mene kraj svijeta. Mislio sam da će me strah blokirati. No, kako smo počeli intenzivno raditi i razrađivati scene, sve je počelo sjedati na svoje mjesto, osjetio sam kako dolazi olakšanje. I danas aktualne teme o ljudskoj pohlepi, totalitarizmu i vjeri su me dodatno udubile u proces stvaranja predstave. I sada sam se toliko unio u cijelu priču da jedva čekam večerašnju premijeru – rekao je pjevač. Posebno se raduje zbog načina na koji je Senka Bulić modernizirala predstavu i što se u njoj dosta eksperimentira – ne samo redateljski i glumački nego i glazbom i scenografijom, za koju je zadužen Tomislav Ćurković.
Elektronika i narodna glazba
– Glazba je posebna priča, fusion elektronike i narodne glazbe. Ništa manje zanimljivi nisu kostimi Olivera Jularića koje presvlačim na sceni. Pravi su dašak pop-kulture. To je glazbeno-vizualni jezik koji Senka i ja volimo na sceni - ističe Nižetić, kojem će na premijeri iz gledališta podršku dati kolege, prijatelji i roditelji koji će doputovati iz Splita. Žao mu je jedino što sestra Petra, koja živi u Kaliforniji, neće biti s njima.
Glumis ti vec dugo da si nesto sto vec odugo nisi ;-)