Kad je prije točno 30 godina grupa Denis&Denis prvi put nastupila u Rijeci kao predgrupa Boi, nisu ni slutili da će naglavačke okrenuti tadašnju glazbenu scenu. Uoči proslave te velike rođendanske obljetnice koncertom u zagrebačkoj Tvornici kulture, a 25 godina nakon što je napustila bend, pjevačica Marina Perazić prisjetila se početaka, odrastanja u rodnoj Rijeci, ali nam je i otkrila je li imala tremu prije jučerašnjeg ‘debija’.
– Nisam tremarošica. Bojim se jedino da ne zaboravim tekst. Nije da ih ne znam, nego dogodi se da upadnem u neki svoj đir i zaboravim. A frontmani nikad nemaju šalabahtera! Jedini šalabahter koji sam na sceni vidjela imao je Frank Sinatra u Madison Square Gardenu. To je bio prilično velik ekran na kojem mu se puštao tekst, ležerno je čitao, pjevao, pijuckao Chivas i bio fantastičan. E, takav ekran bi i meni trebao s obzirom na to da nosim naočale i imam ‘staračku’ plus dioptriju, ali sa 54 godine ipak sam još premlada – ispričala je simpatična Marina. Zbog važnog koncerta koji je generalnu probu za prijatelje imao prošlog petka u Rijeci pjevačica se iz Novog Sada, u kojem živi posljednje tri godine, vratila tati u Rijeku i ispričala nam kakva je bila klinka.
– Mama je govorila da sam imala previše energije pa me upisivala na razne aktivnosti. Već s tri godine išla sam na ritmiku, ali to plesanje na ‘jedan, dva, tri’ bilo mi je predosadno jer sam navikla kod kuće plesati twist i rock slušajući ploče koje mi je tata pomorac donosio kući iz svijeta. Pažnju mi je zaokupilo tek Muzičko zabavište, a išla sam i na klavir u glazbenu školu. Završila sam četiri razreda i odustala. Shvatila sam da to nije moj put. Četiri godine išla sam i na klasičnu gitaru i sve te godine pjevala sam na priredbama, ali sve sam odbacila kad sam se sa 17 godina prvi put zaljubila jer mi je ‘on jedne večeri na plaži rekao da pjevam bezveze. Iduće dvije godine pjevala sam samo u kupaonici – otkriva.
Zbog istog dečka upisala je i završila Građevinski fakultet u Rijeci i odustala od ideje da postane psihologinja, a u struci je radila samo osam mjeseci. Ipak, na “građevinijadama”, na kojima je sudjelovala s prijateljem s fakulteta Nenadom Bachom, opet je počela pjevati, a on ju je upoznao i s Davorom Toljom s kojim je postala najbolja prijateljica i stekla slavu u grupi Denis&Denis. Tom svijetu sad se opet samo privremeno vratila jer je njezin život u Novom Sadu gdje živi u istoj ulici s bivšim partnerom, Novosađaninom Ivanom Feceom Firčijem, glazbenikom i bubnjarom nekadašnje grupe EKV. O eventualnom trajnom povratku u domovinu kaže: – Zašto bih se vratila? U Rijeci sam 12 godina bila bez posla i osjećala se kao građanin drugog reda.
Sposobna sam žena, ali to nitko nije prepoznao. Imala sam odličnu ideju za emisiju s kćerima koje su tada bile tinejdžerice, pomislila sam kako bi bilo dobro kroz snimanje našeg odnosa pomoći drugim roditeljima da dopru do svojih tinejdžera. Nisam dobila podršku za taj projekt. Da nas moj tata nije hranio, bila bih totalna socijala. U Novom Sadu postala sam trenerica zumbe, a to što me nema na hrvatskoj glazbenoj sceni ne znači da glazbeno ne postojim. Na sceni sam stalno, i to onoliko koliko želim. Mjesečno dobivam barem jednu ponudu za neku emisiju u Srbiji. Biram one u kojima imam što reći, završila sam i seminare iz psihologije,... Ja sam žena borac.
1984. Život više nije bio isti
– Grupa Denis&Denis prvi je put nastupila 30. prosinca 1982., a prvi album izdali smo u svibnju 1984. Tada smo nastupili i u “Hitu meseca” s “Programom tvog kompjutera” i nakon toga više ništa nije bilo isto. Ni u najoptimističnijim predviđanjima nismo slutili da će se to što radimo ljudima toliko svidjeti. Ekstrapopularnost je trajala do trenutka kad sam sama odlučila prekinuti je jer više nisam mogla izdržati taj tempo. Dvije godine radili smo skupa, a onda smo odlučili krenuti svatko svojim putem pa sam izdala i solo album. Nikad nisam vjerovala da ću cijeli život biti pjevačica, zato kod mene postoji to neprekidno povlačenje i vraćanje.
1988. Odlazak u New York
– Rat nije bio ni u naznakama, ali u karijeri sam doživjela maksimum. Nije više postojala niti jedna nagrada koju nisam dobila dva puta, bila sam zasićena. Firči je odlučio otići u New York, pozvao me i bez razmišljanja sam pristala. Željela sam otići, iako sam znala da u Americi neću ostati do kraja života. Ondje sam se bavila preživljavanjem. Trebalo je plaćati stan, režije, jesti, doma sam se javljala jednom tjedno telefonom... Radila sam kao dadilja, u slastičarnici... Ali to nije bilo važno, važna je bila promjena i New York mi se potpuno uvukao pod kožu.
1991. i 1995. Kćeri Mija i Luna
– Krenulo nam je jer je Firči patentirao svoj bubanj i počeo ga proizvoditi. Sve je ukazivalo na to da ćemo moći dobro živjeti i u prosincu 1991. rodila se Mija. Luna se rodila u siječnju 1995. Danas su velike djevojke. Mija je nekoliko mjeseci bila u New Yorku kod Firčijeve sestre i želi otići onamo na studij. Nama to pada emotivno teško, no uporna je u toj želji, a zanima je filmska umjetnost i režija. Obje plešu, hip-hoperice su. Sad dok sam ja u Rijeci, Mija u Novom Sadu umjesto mene vodi treninge zumbe, a Luna je četvrti razred srednje škole i jako dobro pjeva, ima lijep sopran.
1997. Povratak u Hrvatsku
– Nakon devet godina u New Yorku razišla sam se s Firčijem i s kćerima se vratila u Rijeku. Moj bivši partner vratio se iz New Yorka u Novi Sad prije pet godina. Cure su sve više odlazile k njemu u posjet, ja sam završila sa sudjelovanjem u oba realityja “Farme”, a Luna se za tih posjeta tamo i zaljubila pa smo se prije tri godine sve tri preselile u Novi Sad. Nisam znala što da radim sa sobom, imala sam višak kilograma i krenula vježbati zumbu. Položila sam za instruktoricu i tu nam je život krenuo u današnjem smjeru.
@ovett, napisal sam nadimak, kojeg zna cijela rijeka, bar rock scena, no cinovnik se nasao pozvanim da i to obrise...kaj ces, cenzura je jaca nego u jugi....