Margaret Thatcher jednom je rekla: “Ako želite da se u politici o nečemu priča, za to zamolite muškarca. Ali ako želite da se neke stvari obave, za to zamolite ženu”. Takva je bila Čelična lady britanska hladnoratovska i do sada jedina premijerka. Danas 86-godišnjakinja potonula je u ponor staračke demencije, ali njezina karizma ostavila je trag, a činjenica da je u muškom svijetu politike vladala scenom dugi niz godina, pretvara je u figuru koja je promijenila povijest.
S druge strane svijeta, u Americi, od nje podosta mlađa, 62-godišnja glumica Meryl Streep na sličan način mijenja povijest podcjenjivanja starijih glumica u glumačkom poslu. I ona se u četrdesetima našla pred zidom. Izgubivši mladenačku prpošnost, počele su joj se nuditi uloge zlih vještica i pomislila je da se približila glumačkom kraju. Ipak, stisnula je zube, izbrusila talent i znanje i odbila postati vlastita groteska. Postala je još bolja. Ne tako davnim ulogama u hitovima popu “Vrag nosi Pradu” i “Mamma Mia!” to je i potvrdila.
A povijest se još malo poigrala povezanim sudbinama tih dviju iznimnih žena i u filmu “Željezna lady”, u kojem Meryl Streep glumi Margaret Thatcher, spojila ih u jednu osobu.
– Ta uloga otela je znatan dio mojeg bića, ali bila mi je iznimna čast portretirati tako veliku ženu. Još uvijek se ne slažem s velikim dijelom njezinih političkih odluka, ali osjećam da je Margaret u njih vjerovala i da su donesene s iskrenim uvjerenjem političarke koja nije mijenjala stavove onako kako politički vjetar puše – rekla je Meryl o ulozi Margaret Thatcher i dodala:
– Ljudi o njoj gaje podvojena mišljenja. Ili je smatraju ikonom ili čudovištem. Ja se divim činjenici da je bila “volite me ili mrzite” vrsta političarke i stajala iza svega što je govorila. To je fantastična osobina koju danas ima mali broj ljudi i bilo je vrlo izazovno istraživati njezinu osobnost i kroz nju upoznati i sebe.
Kao i svakoj ulozi, Meryl je i ovoj pristupila sa serioznošću, pa ne čudi da je upravo s njom zaradila i svoju 17. nominaciju za Oscara. Ako ga u nedjelju osvoji, bit će to njezin treći kipić. Prva dva dobila je za filmove “Kramer protiv Kramera” 1979. i “Sofijin izbor” 1982.
Krasi je i 25 nominacija za Zlatni globus, a osvojila ih je sedam, ima Grammy, BAFTA-u i brojna druga priznanja, snimila je više od 60 filmova... No, ostala je, kaže, “žena koju zanima običan život”, pa ne čudi da je svojeg prvog Oscara, žureći poslije dodjele kući, ostavila u toaletu glazbenog centra Dorothy Chandler Paviliona.
Rođena je 22. lipnja 1949. u New Jerseyu pod imenom Mary Louise Streep, kojim i danas potpisuje čekove i sve dokumente. Otac joj je bio vlasnik ljekarne, a majka svestrana umjetnica koja ju je već od 12 godine učila opernom pjevanju. Imala je dva mlađa brata, Dana i Harryja, a glumačke vještine od ranih dana stjecala je u lokalnom kazalištu. Glumačku diplomu zaradila je na prestižnom Yaleu, ali umalo nije postala glumica već pravnica. Naime, prijavila se na prijamni za pravni fakultet, ali slučajno je zaspala. To je shvatila kao znak zbog kojeg mora izabrati drugo zanimanje i srećom odlučila se za glumu.
Divila se starijim glumačkim ostvarenjima i uzdisala gledajući Bette Davis koju je američka kritika proglasila najvećom američkom glumicom u povijesti. Jednog jutra, na počecima svoje karijere, pronašavši u poštanskom sandučiću pismo u kojem joj njezin idol Bette Davis piše da joj se divi i smatra je svojom nasljednicom, Meryl se srušila u nesvijest. Uspjeh joj je, kako joj je u pismu i Bette prorekla, došao poput bujice, no ona se nije osjećala ispunjeno.
– Neki su ljudi ludi za religijom, neki za poslom, neki za materijalnim… Ja sam uvijek bila luda za obitelji, ako se to uopće može tako reći. Oduvijek sam težila pronalasku pravog čovjeka s kojim ću osnovati meni tako svetu stvar. Nikad nisam mogla ni zamisliti da živim sama – rekla je Meryl u jednom intervjuu.
Njezina prva ljubav i čovjek s kojim je planirala osnovati obitelj bio je glumac John Cazale s kojim je glumila i u filmu “Lovac na jelene”. Zajedno su bili sedam godina dok ih nije rastavila smrt. John je 1978. preminuo od raka kostiju. Imao je 42 godine. Shrvana Meryl nije dugo bila sama. Iste godine upoznala je kipara Dona Gummera s kojim je i danas u sretnom braku.
– Ne znam koji je recept ljubavne sreće. Oboje smo umjetnici, strasno smo predani onome što radimo i vežu nas četiri prekrasna bića koja smo stvorili zajedno. Mislim da je to dovoljno sastojaka za sreću – kaže Meryl. Ta četiri bića, naravno, njihova su djeca: sin Henry (33) i tri kćeri, Mamie (29), Grace Jane (26) i Louis Jacobson (21), a nevjerojatna činjenica je da ih je sve četvero Meryl prirodnim putem rodila kod kuće.
Sin i kći Mamie su glumci. S kćeri Mamie Meryl je 2007. glumila u filmu “Evening” u kojem igraju isti lik, ali u različitim godinama svojeg života.
Merylinu eteričnu ljepotu kritičari od njezinih ranih dana dižu u nebesa. Oduvijek je slovila za “onu koju kamera voli”, ali ona nikad nije bila sigurna u svoj izgled. Tek u 60-im godinama pronašla je mir i shvatila važne životne postulate.
– Za 60. rođendan suprug mi je kupio toster, a klinci stolicu za ljuljanje kako bi mi kroz šalu dali do znanja da polako starim. Skuhali su mi večeru i cijelu noć proveli smo smijuću se skupa za stolom. Oni su moj život – ispričala je i dodala:
– Moja su djeca moje najveće ostvarenje. Kćeri su mi pomogle da se prestanem brinuti o izgledu koji se s godinama drastično mijenja. O Bože, kolike sam godine provela misleći da nisam dovoljno lijepa i pitajući se zašto nemam tijelo kao Jessica Lang ili noge poput neke druge ljepotice? To je bio užasan gubitak vremena.
Na plastične operacije i ne pomišlja, štoviše, smatra da imaju upravo suprotan učinak od pomlađivanja. Izgledaju neprirodno, tvrdi glumica, i svojom neprirodnošću dodatno privlače pažnju na onaj dio tijela koji je osoba operacijom htjela popraviti. Zato nikada nije pristala na operativno rješenje devijacije septuma i zadržala je svoj markantni profil.
Među kolegama glumcima slovi za divu, poznata je i po “krvavoj” predanosti dok priprema uloge. Primjerice, pripremajući ulogu glazbenice u filmu “Music of the Heart”, naučila je svirati violinu. Osam tjedana svirala je šest sati dnevno i svladala instrument, a sve kako bi njezin lik bio što autentičniji.
Ipak, kada se svjetla kamera ugase, postaje žena koja ide na plac i obitelji kuha ručak.
Neobično, ali tako je. Jack Nicholson opisao ju je riječima: – Ona ima rijedak osmijeh Mona Lise, u njemu se krije misterij koji nas sve njoj neodoljivo privlači.
No, čuvši Nicholsonov komentar, Meryl je samo šarmantno odmahnula rukom i odgovorila: – Poželjno je imati nešto tajnovito… Ali, budimo iskreni, to nešto ima svatko od nas. Mislim da ni po čemu nisam posebna ili tajanstvena. Po svemu sam obična.
Margaret Thatcher promatrala sam mjesecima
Prije početka snimanja filma “Željezna lady” Meryl Streep mjesecima je gledala snimke govora Margaret Thatcher kako bi usvojila njezine manire i dikciju. Družila se i s bliskim suradnicima političarke. Uz Meryl, koja je za tu ulogu nominirana za Oscara u kategoriji najbolje ženske uloge, nominirane su i Glenn Close za ulogu u filmu “Albert Nobbs”, Viola Davis za “Tajni život kućnih pomoćnica”, Rooney Mara za “Muškarci koji mrze žene” i Michelle Williams za “Tjedan dana s Marilyn”.
Vidjevši je davno s De Nirom u ”Lovcu na jelene”, znao sam da će postati jednom od najsjajnijih zvijezda na glumačkom nebu. Nema filma u kojem nije briljirala. Kapa dolje Meryl.