Maja Matković: Mala koja se probila do New Yorka

U redakciju Večernjaka dojurila je kao djevojčica. Pred kamere je stala kao profesionalni model. Naposljetku se fotoreporteru nasmijala kao curetak od 17 godina, jer toliko i jest Maji Matković, neobično uspješnoj manekenki čija je matična agencija Midikenn jedva stigne poslati na sve adrese na kojima je traže. U Parizu, New Yorku, Milanu i Londonu. U najjačim modnim središtima svijeta! Iz rodne Pogančice kraj Vrbovca put ju je odveo u metropole modne industrije, u ruke profesionalcima iz agencija Nathali, NY Models, Fashion, Storm...
Kome, kada i kako se to događa? Kazala nam je ta mala šašavica koja ozbiljno voli reći neozbiljne stvari, a neozbiljno one uz koje joj suze dođu na oči. Razgovarali smo u redakciji u kasne sate, nakon što je stigla iz New Yorka.

Koke, koze, braco i seka

– Moji su živjeli u Velikoj Gorici kad sam ja rođena 1994. – kaže ljepotica. – No, mama Štefica i tata Stjepan rastali su se 1996. pa se mama vratila baki u Pogančicu. Je li joj bilo teško? Nije, pa ondje je ogromna kuća, trokatnica, s velikim svinjcem i kokošinjcem. I koze su tu. Četiri koze. Uzgajaju ih mama i tata, kako ja zovem očuha Nasufa. Je l’ mi dobar? Da, super je on...

Imam brata Željka, 23 godine ima, a radi u Mlinaru. Imam i sestru Jasminu, 14 godina ima i ide u sedmi razred osnovne – govori Maja. Pitamo je kad se počela zanimati za modu.

– Kao mala, kad sam imala 11-12 godina, bila sam na TV-u, u emisiji “Halo, djeco” koju je vodila Josipa Vidović – nastavlja Maja.

– Tada me počeo zanimati taj svijet televizije, to kako se odijevaju i šminkaju. Otišla sam u agenciju Crostars i ondje shvatila da ništa od svega toga. Kad je to bilo? Lani, na polugodištu 2. razreda srednje škole. Tamo su nas učili hodati, držati se uspravno. Pao je pokoji casting, za OK ili Teen. Ispisala sam se jer ondje nije bilo života – kaže nam Maja i nastavlja:

– Odlučila sam pauzirati. Otišla sam na praksu u Franck i ondje me uočio otac modne dizajnerice Simone Mano. Rekao je da mu se kći bavi dizajnom. Ona me odvela u Midikenn. Njoj mogu biti za to zahvalna.

U Midikennu su šef agencije Sayon Bangoura i booker Robert Stambolija napravili prve moje polaroide. Snimila ih je Kristina Bangoura. Odmah su se strane agencije zainteresirale za mene – pariška Nathali, NY Models iz New Yorka, Fashion iz Milana i Storm iz Londona.

Stan u 52. ulici u New Yorku

Odvelo me to prvo u Pariz, na mjesec i pol dana. Super je to priča. Dojmovi su odlični! Snimala sam za časopis koji izlazi dvaput godišnje. Čije modele? Ne znam, nisam zapamtila. Robu nekakvu. Znam da se snimala žena u muškim odijelima, s kravatom i bijelim cipelama muškog kroja. I šešir je bio bijeli... Ali zapamtila sam New York. Tamo sam snimala editorijale za Least Magazin i za Dazed & Confused gdje sam nosila Burberry. Snimala je Amy Troost, a styling je radila Tracey Nicholson. Tu stoji i moje ime: piše Model Maja – NY Models – ponosno kaže. Maja je snimala i za hrvatski Elle. I zaključila da su vani veći studiji, više ljudi radi oko jednog modela, ali sve je zapravo isto. Pitamo je gdje je stanovala u New Yorku, tko joj je pomagao...

– Ogroman je to bio stan na Manhattanu, u 52. ulici. Booker Robert pazio je na mene, podučavao me zdravoj prehrani i dobroj kondiciji. Helena Šopar mi je bila velika podrška. Svi su se brinuli, i agencija, i moja obitelj, i prijatelji. Što mi je govorio Robi? Da trebam jesti puno voća, a ne nezdravu hranu, fast food, hamburgere i pomfrit. A što ja najviše volim? Pizzu, hamburgere, kolu. Zato se ne pridržavam uvijek tih savjeta.

Obožavam gumene bombone

I da, obožavam gumene bombone. Moj su rođendanski poklon gumeni bomboni – kupite mi kilu gumenih bombona i ja zadovoljna! A što se linije tiče, prirodno sam vitka, 188 cm visoka, konfekcijskog broja 36-38, s cipelama broj 41, i mjerama 82-62-89. Robi kaže da trebam vježbati, ali ja ne vježbam. A čime se bavim? Ničim, osim ovoga – kaže Maja, pa zastane, raširi oči i kaže:

– A, ne! Idem u 3.D razred Prehrambeno-tehnološke škole u Dubravi, a stanujem u Učeničkom domu “Dora Pejačević”. Čime se bavim? Pomažem kome što treba, poput skupljanja lišća, čupanja trave oko cvijeća. Pridonosim i bučnosti doma. Tko je najbučniji? I tko je kriv kad se nešto dogodi? Maja – kroz smijeh kaže.

Pitamo Maju je li joj dobro ondje. – Da, super – kaže. – Imam odličnu odgojiteljicu Andreu Barčun i pedagoginju Ivanu. U sedam doručkujem, ne zaspim li, a onda idem u školu ili na praksu (sad sam u Krašu), pa na ručak u dom, i na mali trač s čistačicom tetom Marijom, a od 16 do 19 na učenje. Večera je u 19, a onda idem van sa svojom najboljom prijateljicom Dijanom Musić i na trač-partiju s njezinom mamom. Pričamo o školi, profesorima, ljubavima. Doma sam do 22 sata, iako imam izlaz do 23. Odem na internet i onda počinje tulum s Anom Posavec i Anamarijom Božinović. A agencije me nazovu između svega toga. Ili ja odem u Midikenn, moj drugi dom.