Da su godine ništa osim pukih brojki na papiru, dokazuje i ovaj vitalni Britanac koji život udiše punim plućima, a njegovi komičarski nastupi ne prestaju oduševljavati publiku diljem svijeta i u devetom desetljeću života. U obiteljskom filmu "Clifford the Big Red Dog" utjelovio je Mr. Bridwella, u egzistencijalnoj drami "The Martini Shot" Dr. Auyeunga, a jedan od novijih filmova u kojem je ostvario značajnu ulogu je i "Father Christmas Is Back". Njegova stvaralačka energija je nepresušna, a s vremenom je stvorio svoj unikatni komični izričaj baziran na brutalnom sarkazmu i cinizmu. Čak i s malom epizodnom ulogom u nekom ozbiljnom filmu znao je natjerati publiku na smijeh. Dakako on je, jedan i jedini, John Cleese, nagrađivani britanski komičar, glumac, redatelj i član kultne komičarske skupine Monty Python. Rane iz djetinjstva i tri burna razvoda obilježili su njegov život kojem se uvijek znao narugati.
Rođen je u listopadu 1939. godine u Weston Super Mareu u Engleskoj. Pohađao je privatne škole, a često je maltretiran zbog svoje visine. Da njegov otac Reginald Cheese (engl. sir) početkom Prvog svjetskog rata uoči odlaska u vojsku nije promijenio prezime u Cleese, ruganja na račun njegova sina Johna bilo bi zasigurno više. I dok je s ocem, agentom za osiguranja, imao lijep odnos, onaj s majkom bio je daleko od idealnog. Sve do saznanja o trudnoći, Muriel i njezin suprug vodili su život ispunjen strašću i ljubavi. U trenutku kad je doznala da je nakon 11 godina braka trudna, u obitelji Cleese sve je krenulo nizbrdo.
"Moja majka bila je neurotična i sebična žena koja nije željela djecu. Uvijek mi je davala do znanja da sam neželjeno dijete, i otvoreno govorila o tome kako nisam dobro došao u njezin život i kako sam joj svojom egzistencijom zagorčao život. Bila je vrlo egocentrična osoba za koju mogu reći da je prevrtljiva. Primjerice, ona bi ostavljala dojam vrlo duhovite, pametne i vedre osobe, a zapravo je bila sve suprotno", prisjetio se Cleese čija je majka umrla u dobi od 102 godine, a njihov problematični odnos zauvijek ga je obilježio i nanosio mu ozbiljne psihičke boli.
Mladi John je odrastao gledajući "The Goon Show" s legendarnim Peterom Sellersom, Spikeom Milliganom i Harryjem Secombeom. Bio je talentiran za sport, pohađao je Cambridge, gdje je studirao pravo, ali komedija je uvijek bila njegova ljubav. Karijeru je započeo na BBC-jevu radiju kao pisac skečeva za brojne emisije, a poslije je radio i u njihovim televizijskim programima. Budući da je zarađivao do 30 funti tjedno, to je tada mladom, nadobudnom BBC-jevu piscu bilo dovoljno da kupi prvi automobil. U serijama u kojima je glumio i za koje je pisao često se potpisivao kao John Otto Cleese, iako je njegovo srednje ime zapravo Marwood. Već tijekom studiranja svima je pričao da se zove John Otto, a tim imenom kasnije je nazvao i neke svoje likove.
S kolegom iz studentskih klupa Grahamom Chapmanom, Cleese je 60-ih radio kao pisac i izvođač u televizijskim showovima Davida Frosta "That Was the Week That Was" (1963.), "The Frost Report" (1966.) i "At Last the 1948 Show" (1967.). U njima je razvio svoj specifični komičarski stil. "Izgledao je apsolutno normalno, poput knjigovođe, a radio je i govorio najapsurdnije stvari", opisao ga je tada jedan kritičar. Cleesea je ljutilo što su ljudi mislili da on i Chapman pišu skečeve pod utjecajem marihuane. "Jako me iritiraju takve insinuacije. Htio sam da ljudi vide i priznaju da je humor kojim smo se bavili bio pametan, ali najčešće su reagirali rečenicom: 'Očito je da su napušeni.' Pa, nije bilo tako i tu ima puno više znanja i vještine. Graham i ja smo znali provesti cijeli dan u raspravi koja je najbolja riječ koju ćemo staviti u skeč", izjavio je.
VEZANI ČLANCI:
Serija je postala uspješna, Cleese je prihvaćen među publikom kao vrsni komičar, a zbog Chapmanovih problema s alkoholom u pomoć mu priskače Michael Palin. Eksplozivnom startu "Letećeg cirkusa Montyja Pythona" prethodio je scenarij za televizijsku emisiju pod nazivom "Kako nervirati ljude" (How To Irritate People) s potpisom Johna Cleesea i Grahama Chapmana, u kojoj je Cleese preuzeo ulogu prezentera, a u skečevima glume Chapman, Tim Brooke-Taylor, Michael Palin i Connie Booth.
Riječ je o prvoj suradnji Palina s Cleeseom i Chapmanom, a sadržavala je neke elemente kasnije upotrijebljene u "Letećem cirkusu" - konkretno, skeč "Trgovac automobila", koji će se kasnije pretvoriti u slavni skeč o mrtvoj papigi. Prema Cleeseovu tumačenju, skeč je temeljen na stvarnom trgovcu koji je Palinu prodao automobil s greškom i ustrajno odbijao uvažiti sve njegove pritužbe, a bilo ih je. Osebujnost onog što se nazivalo Python-stil sastojala se od skečeva koji bi se često smatrali besmislenim i međusobno nepovezanim, a nerijetko ne bi ni imali završetak, u nekim slučajevima ni početak. Kao što reče John Cleese, ponekad bi smatrali da se predugo zamaraju završetkom za neki skeč, pa bi ga jednostavno prekinuli upola.
Oni koji mijenjaju svijet, mogu to učiniti i bez velikog praska, jednostavno uhvate trenutak nepažnje. Upravo takav trenutak toga 6. listopada 1969. godine ugrabila su šestorica engleskih džentlmena i televizijskim eterom u svijet odaslala svoju priču o beskrupuloznom, lažljivom i vrlo ljigavom kazališnom agentu po imenu Monty Python.
Doduše, ni danas im nije najjasnije kako su uopće uspjeli pokoriti televiziju, kazalište i veliko platno te postići planetarnu slavu prodajući trule gimnazijske sheme, pa od toga još i pristojno zaraditi. O utjecaju na popularnu kulturu da se i ne govori. Ali, dogodilo se, BBC se usudio emitirati prvu epizodu njihova "Letećeg cirkusa", i od toga dana Pythoni i njihov čudesni svijet mrtvih papiga, smiješnog hoda, španjolske inkvizicije i dobrovoljnih darovatelja jetre, zasluženo se diče epitetom klasika. Premda su se ispočetka poznavali samo površno (Palin i Jones kolege su s Oxforda, a Cleese, Idle i Chapman zajedno su pohađali Cambridge), priliku da zajedno rade na projektu za BBC ovi talentirani glumci i pisci objeručke su prihvatili.
Šestorka je davno uvidjela da povijest pišu pobjednici, no da su jednako važni i oni koji je komentiraju, koji se odvaže sprdati se s njom, pa i potkopati je. No, idila nije dugo potrajala. Naime, posada toga apsurdnog teatra umorila se već nakon četiri sezone. Poslije su priznali da je potkraj bilo dosta napetosti između nekih članova trupe, posebno s Chapmanom, koji je tada već bio teški alkoholičar, zbog kojeg je Cleese preskočio zadnju sezonu. Premda se više nikada nisu pojavili na televiziji, na zahtjev fanova snimili su tri, naravno, antologijska filma. "A sad, nešto sasvim drugačije", "Monty Python i Sveti gral", "Brianov život" i "Smisao života Montyja Pythona", što je ujedno bio i zadnji veliki projekt Pythonovaca. Sredinom sedamdesetih Cleese je s prvom suprugom Connie Booth napisao i glumio u seriji "Fawlty Towers" (prikazivanoj na domaćoj televiziji pod naslovom "Falični pansion").
Pythoni nikada nisu krili da je među njima bilo trzavica, da su njihovi odnosi bili daleko od idiličnih i da su rijetko disali kao jedan. Napetost između Johna Cleesea, racionalnog Engleza, i Terryja Jonesa, strastvenog Velšanina, ponekad se mogla rezati nožem. Tenzije su, međutim, preokrenuli u vlastitu prednost: Cleese je postao glava, a Jones srce Monty Pythona, zajedno proizvodeći posebnu vrstu lucidnosti, koja će do danas ostati njihov zaštitni znak. Manje je poznato da je replika ručne granate kakvu je Eric Idle koristio za ubojstvo zeca u filmu "Monty Python i Sveti gral" iz 1975. izazvala pravu paniku u istočnom Londonu kada su radnici vodovoda prilikom radova na cesti mislili da je riječ o eksplozivnoj napravi, pa je ulica blokirana, stanari evakuirani, a na teren su izišli stručnjaci za eksploziv.
Članovi skupine izazvali su izmjene u američkom zakonodavstvu kada su 1975. tužili američku televizijsku mrežu ABC kako bi spriječili emitiranje posebnog izdanja "Letećeg cirkusa". Tvrdili su, i uspjeli na sudu dokazati, da su uredničkim intervencijama "izrezani svi neugodni dijelovi" što je njihovom materijalu oduzelo dimenziju smiješnog. U sudnici su prikazane obje verzije: originalna, koja je do suza nasmijala prisutne, i posebno izdanje, koje nije izazvalo ama baš nikakvu reakciju. Dakako, dobili su parnicu i stvorili pravni presedan u Americi koji je za posljedicu imao uvođenje dodatnih zakona koji štite autorska prava.
"Krivci" su i za fenomen internetske neželjene pošte iliti spama. Kada je počela pristizati prvim korisnicima interneta, jedan se obožavatelj skupine dosjetio slavnoga skeča "spam", u kojemu je jelovnik jednog kafića prekrcan ponudom konzervirane hrane "Spam" koju proizvodi tvrtka Hormel Foods Corporation: Jaja i spam, Jaja, slanina i spam, Spam, jaja, spam, spam, slanina i jaja, pa tako unedogled.
Pojedini suvremeni teoretičari, poput Slavoja Žižeka i Terryja Eagletona, koji njihove skečeve citiraju u svojim djelima, slažu se da je humor pajtonovaca danas provokativan koliko je bio i nekoć. Generacijama koje dolaze ostavljaju četiri sezone "Letećeg cirkusa", mnoštvo skečeva, pjesama, nekoliko knjiga, filmova i nemjerljivo kulturno naslijeđe.
Nikada to neće znati Graham Chapman, jedini od šestorke blagopočivajući, preminuo od raka 1989. godine kada mu prijatelji na sprovodu pjevaju "Always look on the bright side of life", a John Cleese u svoj epitaf pokušava ugurati što više psovki. Održao je pritom savršen pajtonovski govor: "Graham Chapman, koautor skeča o mrtvoj papigi, više ne postoji. Prestao je bivati, lišen je života, počiva u miru, otegnuo je papke, odapeo, crko, pretvorio se u prah, udahnuo posljednji zrak, otišao upoznati velikog šefa pop zabave na nebu...". Oproštaj od Chapmana trajao je najmanje cijelo desetljeće. Naime, deset godina kasnije, na festivalu komedije u Aspenu, petorka se popela se na pozornicu s Chapmanovom urnom koja se, prepuna pepela, otkotrljala pred publiku.
"Mislim da su se, gledajući naše skečeve, ljudi dobro osjećali. Nasmijavali smo ih, a to je najljepše što možete nekome pružiti. Nakon gledanja Pythona, ostatak večeri niste mogli ozbiljno shvatiti, a to je fantastičan osjećaj. Neki više nisu mogli gledati vijesti jer im je sve bilo urnebesno smiješno. Posebno su me, kroz godine, dirnuli studenti kad su otkrili: Zbog vaše emisije izdržali smo ispite, jedva smo čekali da sjednemo ispred televizora i umiremo od smijeha. Zbog toga smo preživjeli. Drago mi je što smo tako utjecali na ljude, što smo im mogli podignuti duh i uljepšati život, makar na nekoliko sati", priznaje John Cleese u knjizi "Monty Python: Autobiografija", otkrivajući kako je, sredinom sedamdesetih godina u zenitu slave zbog Monty Pythona, patio od depresije, koju je nakon tri godine uspješno izliječio.
"Riba zvana Wanda" spada u red najboljih komedija ikada snimljenih, i najuspješniji je projekt Cleesea i Palina nakon "Montyja Pythona". Godinama kasnije, Cleese je otkrio da je "ubio čovjeka" za vrijeme snimanja ovog filma. Naime, glumac je rekao da je obožavatelj "umro od smijeha". "Kevin Kline i ja ubili smo čovjeka u Danskoj. Bio je zubar i imao je gromoglasan smijeh. Vrlo popularan smijeh. To je bilo u Aarhusu, malom gradu gdje su ga svi poznavali", kazao je Cleese. Taj je čovjek došao gledati "Ribu zvana Wanda" i nakon samo dvije minute se krenuo smijati i nije mogao prestati. "Iznijeli su ga mrtvog, imao je srčani udar", objasnio je glumac u epizodi GB Newsa.
Cleese je poznat i po burnom ljubavnom životu. Ženio se četiri puta, no sreću je naposljetku pronašao u posljednjem braku s engleskom dizajnericom nakita i bivšom manekenkom Jennifer Wade koja je od njega mlađa 32 godine. Prethodni brak završio je ružnim razvodom 2008. godine. Naime, komičar je svojoj bivšoj supruzi morao platiti desetke milijuna funti tijekom nagodbe kojom je "kupio slobodu".
Nedavno je otkrio kako je tijekom njegove karijere puno obožavatelja s njim podijelilo dirljive priče."Prije deset godina sam shvatio da, kada nasmijem ljude, činim zapravo puno više od toga da se 'samo smiju'", rekao je i objasnio kaku su mu obožavatelji rekli da im smijeh, koji izazove kod njih, stvara dozu komfora. "Neki drugi kažu hvala ti što si mi pomogao u nekim od teških razdoblja. I odjednom shvatiš da kada se ljudi smiju, da im to pomaže, to nije samo zabava", rekao je i nadodao da je jedan odličan dramaturg, Tom Stoppard, rekao da je najkraća udaljenost između dvoje ljudi - smijeh. Ako je suditi prema tome, John Cleese i njegovi Pythoni zbližili su milijune, a kultna sentenca "a sada nešto potpuno drugačije" vječno će ostati prvi sinonim za inteligentni humor.
VIDEO: William je odgovorio Harryju na privatnu poruku, ali ton nije bio bratski i pomirljiv