Hrvatsko društvo filmskih djelatnika prošle godine izabralo je dugometražni film Dubravke Turić "Tragovi" kao predstavnik Hrvatske u natjecanju za nagradu Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti, u kategoriji najbolji međunarodni dugometražni film. Ovaj sjajan projekt iznjedrio je još jednu nominaciju i to glavnoj glumici Mariji Škaričić (46) koju smo nominirali za Večernjakovu ružu u kategoriji za glumačko ostvarenje godine. Splitska glumica u "Tragovima" sjajno je odigrala ulogu znanstvenice Anu koja se, kao posljednja članica nekada brojne obitelji, suočava s osobnom krizom, a antropološko istraživanje koje vodi isprepliće se s njezinim osjećajem izgubljenosti. Film je nagrađen s tri Zlatne Arene, kao i nagradama na europskim i svjetskim festivalima.
Novu godinu počinjete nominacijom za Večernjakovu ružu. Što vam znači nominacija za ovu medijsku nagradu i što vam zapravo znače nagrade u životu?
Intimno na mene ne utječu puno jer uglavnom sama vrlo dobro znam jesam li nešto napravila dobro ili manje dobro pa nemam dubinsku potrebu za potvrdom izvana. Ali mi je svakako vrlo drago i ugodno da netko negdje misli da sam nešto dobro odigrala. Kad nagrada dođe za posao s kojim sam zadovoljna, prihvaćam je sa zahvalnošću. Što se medijskih filmskih nagrada tiče, dobrodošle su mi jer obraćaju pažnju na našu kinematografiju. Koja je pomalo u nemilosti, sasvim nezasluženo. Rijetko čitam komentare na portalima jer me uglavnom iznerviraju, ali ponekad si priuštim ta neugodna iskustva iz puke znatiželje za što je sve čovjek sposoban i otkud te besmislice dolaze. Možda pomogne za neku ulogu. Pa budem zapanjena količinom mržnje, neartikuliranog, ignorantskog i naravno anonimnog bljuvanja. Po tim internet bespućima mnogi mehanički pljuju po svemu i svačemu pa nerijetko i našem filmu. Sigurna sam da ih većina tih i takvih godinama ne gleda, a stvarno radimo neke dobre stvari. Da skratim, hvala Večernjaku na pažnji i promociji, u nadi da će se neki stavovi promijeniti.
VEZANI ČLANCI
Nominaciju ste zaslužili sjajnom glumom u "Tragovima". Težak film, ali jedan od najboljih - kažu svi. Kako biste ga vi opisali?. Što biste rekli da je glavna poanta filma?
Govoriti o poanti filma vrlo je sklizak teren. Film do gledatelja dopre ili ne. Za mene ovaj film nema “poantu“, to je jedno intimno putovanje žene zarobljene u svojim gubitcima, suzdržanosti, ranama i osjećaju izgubljenosti. Na tom putovanju ona ipak stiže na jednu novu, osobnu destinaciju. Film je krhak iznutra, ali vrlo jasno i čvrsto strukturiran.
Film je bio i glavni kandidat za Oscara. Sjajno priznanje koje ide i vama.
Jest, i reakcije u SAD-u prilikom promocije bile su vrlo pozitivne, nekoliko vodećih američkih medija uvrštavali su film među petnaestak najboljih kandidata za strani film, što je zaista lijepa vijest.
Kako ste vi "ušli" u lik znanstvenice Ane? Sigurno nije bilo lako biti tako izgubljen, traumatičan, u potrazi za sobom.. Kakva je bila vaša prva reakcija nakon čitanja scenarija?
Osjećala sam napetost dok sam čitala, kao da čitam neki thriller, ali unutarnji. Bio mi je nepredvidiv, nježan, mističan i pametan. Hvala Dubravki Turić što me pozvala u projekt.
Rekli ste u jednom intervju da uvijek za sve što radite koristite vlastito iskustvo. Što vam je iz vlastitog iskustva pomoglo u radu na ovoj ulozi?
Poznajem gubitak i izgubljenost, nerijetko i suzdržanost. Općenito smatram da svi mi u sebi nosimo sve ljudsko, uključujući i neke “najmračnije“ porive i emocije, bez obzira na to što ih ne konzumiramo redovito i uvjereni smo da “nismo takvi“. Iskustvo, po meni, ne mora biti nužno proživljeno, ponekad sam neka “neprihvatljiva“ stanja i reakcije kod drugih vidjela i osjetila da bih za to isto mogla biti sposobna, barem osjetiti. Promatrati sa znatiželjom sebe i svijet oko sebe, čini mi se suštinski važnim za ovaj posao. Uz, naravno, tehničke postavke koje moramo svladavati. Ali zaludu tehnika bez imaginacije i tog nečeg, neobjašnjivog i “nenaučljivog“ iznutra.
Imate li trenutaka kad jednostavno ne znate kako pristupiti nekoj sceni? Sjetite li se tada nekih savjeta, možda nekih profesora ili, sada kolega, s Akademije?
Ima takvih trenutaka. Ali tada ne pomažu stari savjeti, već uglavnom ljudi s kojima u tom trenutku surađujem, prije svega redatelj/ica. I neka moja prošla iskustva. Uglavnom se uvijek dođe do nekog rješenja.
Postoje li već sada projekti na kojima ste angažirani za 2024. godinu?
Ne postoje. Osim divnog kratkog filma moje prijateljice i sestre Lane Barić prije godinu dana i još par “letećih“ snimajućih dana na par projekata, već tri godine otkad smo snimili “Tragove“, ne radim svoj primarni posao, telefon ne zvoni, tako je sad. Jedini projekt kojim se trenutno bavim i bavit ću se i u sljedećem semestru jest filmska klasa četvrte godine studenata glume koju vodim s mojim dragim prijateljem Zvonom Jurićem. Upravo smo usred snimanja srednjometražnog filma, čime prvi semestar završava nakon tri mjeseca proba i priprema. Zahvalna sam na ovako lijepom radu. Osim naših mladih glumaca, s nama su dobrovoljno i studenti režije, snimanja i produkcije bez kojih ne bismo mogli napraviti ništa. Ako ova generacija nagovještava budućnost hrvatskog filma, a mislim da je tako, budućnost nam je zaista svijetla. Daroviti su, radišni, inteligentni, posvećeni onome što rade. Ukratko, predivni su. I zaslužuju podršku sustava.
Dolazite li na dodjelu Večernjakove ruže i koga ćete povesti sa sobom?
Planiram doći, osim ako nešto ne iskrsne. Budući da mi je i dragi nominiran u istoj kategoriji, vjerojatno ćemo povesti jedno drugo.
Osvojite li nagradu, kome ćete je posvetiti?
Nemam naviku posvećivati nagrade. Uglavnom se na njima zahvaljujem ljudima s kojima sam surađivala i onima koji su nagradu dodijelili. Bude to malo “frazovito“, ali ne znam što drugo da kažem. Ne volim javna izlaganja, najradije bih snimala dobre filmove i da me više nitko o tome nikad ništa ne pita. Ali bih voljela da Hrvati hrvatski film počnu više gledati. Stvarno nam ne ide loše.
Sve detalje i novosti o Večernjakovoj ruži od sada pratite i na Instagram profilu Večernjakova ruža!
VIDEO Vrhovni sud objavio zašto Severininog sina vraća ocu