Zakoračili smo u 2021. svi s istom željom – da o pandemiji ove godine govorimo u prošlom vremenu, baš kao i o potresima koji su Hrvatsku zadesili prošle godine. Uz pandemiju i potrese RTL-ovoj voditeljici Marijani Batinić prošlu godinu obilježio je i odlazak njezine voljene bake, ali bez obzira na sve loše u 2020., rođenje njezine druge kćeri potisnulo je sva tužna sjećanja iz prošle godine. O lijepim i manje lijepim uspomenama iz 2020. i poslovnim izazovima porazgovarali smo s Marijanom u prvim danima 2021. godine.
Kada se sve zbroji i oduzme, koje trenutke 2020. želite pamtiti zauvijek, a koje biste rado izbrisali iz sjećanja?
Ova godina u startu mi je pokazala zube i nastavila je u revijalnom tonu, od pandemije do potresa. Otišla je, nažalost, samo se ugasila moja draga baka u 99. godini... 2020. nas je sve pošteno išamarala, razdvojila nas od dragih ljudi, unijela strah i neizvjesnost u naše živote, ali meni je donijela i moju malu djevojčicu Rozu, koja je tmurno sivilo obojila najljepšim nijansama roza boje i potisnula sve ružno što smo doživjeli.
Koje ste vrijednosti naučili više cijeniti nakon cijelog ovog iskustva s karantenama i pandemijom i na čemu ste zahvalni?
Zahvalna sam za sve dobro što imamo i živimo. Zahvalna sam na svojoj djeci, zahvalna što sam zdrava, što su zdravi moji najmiliji, zahvalna zbog posla koji volim, prijatelja koje imam, zahvalna sam što sam u ovoj groznoj godini imala vremena maksimalno se posvetiti svojoj djeci, što upijam svaki njihov trenutak odrastanja, što sam svjesnija nego ikad prolaznosti vremena i živim sada, u trenutku, iz dana u dan. Nadam se da, kad se jednom život vrati u normalu, nećemo zaboraviti koliko smo zapravo sretni zbog običnih malih stvari koje život znače i da ćemo u budućnosti biti zahvalniji na stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo.
Od gledatelja “Života na vagi” oprostili ste se nakon što ste predstavili kandidate nove sezone, a vratili ste se u finalu, kako je bilo vratiti se na posao i kako su vam se svidjeli kandidati pete sezone?
Istinski sam uživala. Uskočiti u voditeljske cipele nakon dugo vremena bilo je veliko zadovoljstvo i izazov... još da su potpetice bile manje, haha. I taj izlet s rodiljskog u TV studio uljepšao mi je ovu ružnu godinu. Pratila sam pred malim ekranima put naših kandidata i kao gledateljica se oduševila ne samo njihovim transformacijama nego i pripremom za život nakon što se svjetla reflektora ugase. Dosad kandidati nisu imali tako jasno razrađen plan za život poslije “Života na vagi”. Vrlo su poduzetni, odlučni i spremni nositi se s izazovima koji ih čekaju, a čini mi se da će dobro iskoristiti i svojih pet minuta slave. Sviđa mi se sto su se povezali i s bivšim kandidatima i nastavljaju svoju borbu vani, jer težak put koji su prošli u nekoliko mjeseci “Života na vagi” samo je priprema za životni maraton.
Kako se bivša trenerica kandidata Sanja Žuljević snašla u voditeljskoj ulozi, jeste li je gledali i jeste li se čule tijekom snimanja?
Sanja je bila na visini zadatka, vrlo profesionalno i predano uhvatila se u koštac sa svim voditeljskim izazovima.
Pretilost je veliki problem današnjice, vjerujete li da ovaj show može pridonijeti podizanju svijesti o ovoj problematici i imate li nekih primjera osoba za koje znate da ih je upravo show potaknuo na promjene životnih navika?
Ja često znam reći da “Život na vagi” nije samo TV emisija. To je pokret za zdrav život, motivira gledatelje pred malim ekranima ne samo na mršavljenje nego i na životne promjene u svakom smislu. Šalje poruku da je sve moguće, pa i kad su već svi odustali od vas. Uči kako ustati kad padneš, kad ni sam više ne vjeruješ u čudo, kako izvući posljednji atom snage i podići se.
Koliko se vi i vaša obitelj trudite živjeti zdravo i koji su vaši slatki grijesi kada je hrana u pitanju, čemu ne možete odoljeti?
Baš ti slatki grijesi moji su najveći grijesi. Bez problema mogu u jedno poslijepodne pojesti cijelu čokoladnu tortu sama. Luda sam za slatkim, godinama sam bila gotovo pa ovisna o bombonima. Više ih ne kupujem jer, kad počnem jesti, ne znam stati, ali trudim se i kolače pripremati od zdravijih sastojaka. Generalno se zdravo hranimo, nabavljam domaće namirnice iz cijele Hrvatske, kuham pretežno mediteranske specijalitete, najčešće mi je lešo na meniju.
Kako vam je vježbati s trenerom Edom, jeste li sada svjesniji kako je kandidatima “Života na vagi” kad su u rukama ovog profesionalca?
Edo je prije svega jedno veliko srce, trud koji on ulaže da bi izvukao maksimum vrijedan je divljenja. Sretna sam što mogu trenirati s njim. Cijenim ga i kao čovjeka i kao profesionalca. A to isto mogu reći i za Maju, koju godinama poznajem.
Žene kažu da su im nakon prve sve druge trudnoće opuštenije, je li i kod vas to bio slučaj ili ste ipak strahovali, jer ste drugu trudnoću prolazili u jeku pandemije koronavirusa? Od čega ste najviše strahovali?
Strahovala sam najviše od naknadnih potresa, zaraze i eventualne odvojenosti od starije kćeri. To bi mi najteže palo – da sam u pandemiji morala u bolnici održavati trudnoću, u vrijeme kad su zabranjeni posjeti.
Kako je vaša starija kći Ena prihvatila ulogu starije sestre i kako ste je pripremili na dolazak prinove?
Uživa u ulozi starije seke, i to toliko da mi se čini da joj je ta uloga ubrzala odrastanje. A voljela bih da mi što dulje ostane moja mala djevojčica.
Osim “Života na vagi” gledatelji RTL-a već niz sezona prate vas i u emisiji “Ljubav je na selu”, koja je spojila brojne parove. Koliko ste već poziva za kumstvo imali kad je riječ o parovima iz ovog showa?
Često me zovu za kumu, ne samo kandidati koji su pronašli ljubav u emisiji nego i nakon nje. “Ljubav na selu” lakše im je otvorila put do nečijeg srca pa sam indirektno ja kumovala tome, barem mi te zasluge pripisuju naši mladenci.
Kažu za vas da ste konkurencija Nedjeljku Babiću iz Imotskog, koji je spojio brojne parove, i da ste Kupidova pomoćnica, laska li vam to?
Ne bih se uspoređivala s takvom facom. Gangster je institucija kad su usamljena srca u pitanju, ja sam samo TV voditeljica koja voli svoj posao.
Gleda li vas starija kći u ovim emisijama, komentira li vaš posao, kandidate?
Voli gledati “Život na vagi” i jako je zanima zdrava prehrana pa pripremamo zajedno zdrava jela i deserte. Sa mnom najviše komentira kandidate i trenere, a što se voditeljskog dijela tiče, njoj je to posao kao i svaki drugi. Sretna sam što nije impresionirana mojim poslom na televiziji. S druge strane, kad je bila u ljetnom kampu Laboratorija zabave, imali su završnu priredbu na kojoj je upravo njoj pripala uloga voditeljice i vidno je uživala s mikrofonom u ruci... Ne pada jabuka daleko od stabla.
Ove godine proslavili ste petu godišnjicu braka, što je za vas i supruga najvažnije za održavanje sklada u braku i oko čega se najčešće razilazite u mišljenjima?
Ja sam malo više od forme, suprug od sadržaja. Ja se volim uklopiti, on je malo više svoj, ali dobro se nadopunjujemo, puno se smijemo zajedno. Obožavam njegov humor, kad me ulovi u đir. Uvijek padam na slične fore. Matej i ja imamo iste poglede na život, zaljubljeni smo u iste stvari, pušemo u ista jedra, a opet svatko je individua za sebe i ima svoje afinitete. Brak po meni nije kompromis, upravo suprotno, poanta braka je sloboda izražavanja i osluhivanja, jer jedino tako istinski možeš biti sretan. Uspjeh braka ovisi o podršci i sposobnosti razumijevanja druge strane, a ne o kompromisu. Nego, pitajte me za 20-ak godina o tajnama uspješnog braka, ovo su možda samo obična naklapanja iz kojih vrišti neiskustvo.
Jesu se ovogodišnji blagdani razlikovali kod vas u odnosu na prijašnje godine i gdje ste bili za blagdane?
Provela sam ih u Splitu. Dva kućanstva na materinoj spizi. Na odlazak u Dalmaciju ponukao me negativan test i želja mojih roditelja da vide unuke. Inače mi se postalo sve teže pakirati, pa i kad je riječ o odlasku u obožavani rodni grad. Mi smo sad ozbiljna četveročlana obitelj sa psom. Ne možemo više skoknuti u Split, nego iz Zagreba put juga kreće karavana.
Šolta je postala vaša oaza mira, možete li se u neko skorije vrijeme vidjeti kao stanovnicu ovog otoka, razmišljate li intenzivno o odlasku iz grada?
Za sada još ne, starija kći dogodine će u školu, posao me veže za metropolu, ali maštam o moru barem šest mjeseci godišnje. Ja sam jako kasno otišla iz Splita i nostalgija je uvijek prisutna, pogotovo u proljeće.
Vi ste bliski sa svojim bratom i sestrom, a je li uvijek bilo tako ili se taj složan odnos dogodio kad ste postali stariji?
Nije uvijek bilo idilično, barem ne njima, jer sam im se često znala postaviti kao mama, a oni su htjeli samo sestru. Imala sam misiju udariti im zdrave temelje, ali nerijetko sam imala krivi pristup strogoće roditelja.
Posvetili ste nedavno jedan tekst na Instagramu prijateljstvu s Petrom Nižetić, kako ste vas dvije kliknule i koliko vam teško pada što se odselila u Ameriku?
Kliknule smo prije 25 godina i prijateljstvo traje još uvijek. Čak to više ne mogu nazvati prijateljstvom. Petra je meni više član obitelji.
Koja je vaša najveća želja u 2021. godini?
Da se što prije život vrati u normalu, jer ovo je novo (ne)normalno postalo nepodnošljivo. Želim izljubiti roditelje, zagrliti drage ljude, pozvati ekipu u goste, popiti kavu u svom omiljenim kafiću, slušati muziku na nekom dobrom koncertu. Želim dostojno proslaviti 40. rođendan i sve svoje životne uspjehe bez straha da će moja proslava za nekoga biti kobna. Želim da se život vrati u normalu, a tlo prestane podrhtavati. Znam i što ne želim... Ne želim voditi uzaludne bitke, trošiti energiju na krive ljude ni uzimati stvari zdravo za gotovo.
Gdje ste bili u trenutku razornog potresa u Petrinji i kako ste sve to proživjeli?
Bila sam u Splitu na telefonskoj liniji s prijateljicom u Zagrebu kad je njoj tlo pod nogama počelo jezivo podrhtavati, a ona vrištati u slušalicu... sve bi dao čovjek da u tom trenutku može priskočiti, pomoći, jer ta agonija i strah koji su jadni ljudi doživjeli, ožiljci su koji neće samo tako nestati... ne bih uopće govorila o svojim emocijama ovih dana, jer ih ne mogu usporediti s patnjom ljudi u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim selima. Doživjela sam i ja potres, popucale zidove, prisutan je još uvijek jezivi strah, ali ovo što su oni prošli je kataklizma... Izgurali smo to tih dana, ali dugo smo se oporavljali od šoka i osjećaja nemoći...