Nisu je slijedile samo horde poludjelih fanova, to je uporno i temeljito činio i FBI, prema direktivi svog notornog šefa J. Edgara Hoovera. I nije to više nepoznanica, no cjeloviti sadržaj dosjea Marilyn Monroe još uvijek jest. Upravo stoga je, početkom kolovoza, medijska kuća Associated press točno na 50. obljetnicu smrti platinaste ikone, pozivajući se na Zakon o slobodi informiranja, odlučila u ime javnog interesa zatražiti da biro isporuči svu povjerljivu dokumentaciju.
Nekoliko mjeseci kasnije, nakon pregršt zahtjeva i žalbi, javnosti je postala dostupna najnovija inačica tog dokumenta, koji otkriva da su glumičina zvjezdana moć i strah od pomisli da ju je regrutirala Komunistička partija, iznjedrili iznimno vrijedno izvješće o njezinu privatnom i profesionalnom životu. Barem djelomično.
Dosje s imenom Monroe FBI je otvorio još 1955., a među tajnim dokumentima nalazila se zabilješka o anonimnoj dojavi iz 1956. godine prema kojoj je glumičin tadašnji suprug Arthur Miller zapravo komunist za kojim je i Marilyn “odlutala u komunističku orbitu”.
FBi bilježi da su “neki ljudi s kojima se glumica u to doba družila bili zabrinuti” zbog njezine povezanosti s Frederickom Vanderbiltom Fieldom, kojeg je bogata obitelj svojedobno razbaštinila upravo zbog njegovih ekstremnih ljevičarskih stavova. Marilyn Monroe je Fielda posjetila u Meksiku, kamo je emigrirao, a “ta je situacija prouzročila priličnu zabrinutost među ljudima iz njezine pratnje, ali i članovima američke komunističke grupacije u Meksiku”, stoji u dokumentima.
U autobiografiji “Od ljevice do desnice” proskribirani Vanderbilt ovako je opisivao svoje dane s glumicom: “Pričala nam je o sebi i njoj važnim ljudima. O svojoj privrženosti građanskim pravima, jednakosti za crnce i divljenju postignućima u Kini, o ljutnji zbog antikomunizma i McCarthyju, ali i o mržnji prema ravnatelju FBI-ja Edgaru Hooveru”
Dnevnik u spavaćoj sobi
Otkriveni dokumenti pokazuju i koliko je opsežno i temeljito FBI pratio kretanja holivudske superzvijezde, njezina putovanja i druženja, u potrazi za eventualnim komunističkim svjetonazorima, stoga je kao iznimno zanimljiv segment uočen njezin zahtjev za turističku vizu za Rusiju.
Pa, ipak, Hooverov FBI nikad nije pronašao dovoljno dokaza koji bi zorno dokazali da je Marilyn bila komunjara: “Njezini su stavovi u potpunosti ljevičarski, ali ako je i bila aktivnim članom Partije, ta informacija nije bila poznata ljudima okupljenim u ogranku u Los Angelesu”, stoji u bilješci unesenoj u srpnju 1962. godine. Mjesec dana kasnije, u svojoj kući u Brentwoodu, Marilyn Monroe pronađena je mrtva.
Ležala je potrbuške na krevetu spavaće sobe, lijepa, putena i potpuno gola, licem zabijenim među plahte, okružena s 15 bočica lijekova. Toksikološki izvještaj pokazao je da se u njezinoj krvi nalazila zapanjujuće golema količina nembutala (50 kapsula) i kloralnog hidrata (20 tableta), no preciznije izvješće o supstancama koje su nađene u njezinom tijelu nakon što je pronađena mrtva nikada nije objavljeno. Što je to ovome svijetu uzelo Marilyn Monroe: ubojstvo, samoubojstvo ili slučajna smrt?
Originalna istraga provedena odmah nakon njezine smrti ustvrdila je kako je riječ o samoubojstvu. No, filmska diva ni približno nije mogla počivati u miru. Njezina je smrt zapanjila svijet i potaknula spekulacije da je umrla uz zlokobnije okolnosti no što to službeno izvješće navodi.
Teoretičari zavjere naročito su se hranili otkrićem njezina dnevnika, pronađenog u spavaćoj sobi, navodno krcatog državnim tajnama, pa prst uprli prema braći Kennedy, Johnu i Robertu. Osobito onom prvom, tadašnjem predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država.
Jer, kada se tog svibnja 1962. u Madison Square Gardenu u New Yorku pojavila na proslavi njegova 45. rođendana, u sada već kultnoj haljini boje kože koja je bila toliko uska da su je doslovno morali prišiti na nju, pa odjevene na golo tijelo, 15 tisuća gostiju najprije je zanijemilo. Frenetičan vrisak i pljesak potom će gotovo nadglasati njezin hrapav seksi glas i čestitarske stihove “Happy birthday, Mister President”.
Predsjednik Kennedy sjedio je točno ispred nje, dijelio ih je tek orkestar, kada je izgovorio kako se sada može povući iz politike nakon što mu je poželjela sretan rođendan na tako “sladak i tako cjelovit način.” Toga trenutka postalo je bjelodano ono što se dotad tek šuškalo u kuloarima, da su glumica i američki predsjednik bili ljubavnici. Romansa je otpočela tri mjeseca ranije, na zabavi u čast američkog predsjednika u New Yorku, na imanju gospođe Fifi Fell, udovice bogatog industrijalca. Zanimljivo, Marilyn nije bila naročito impresionirana, sve do prvog intimnog susreta u Palm Springsu. I posljednjeg. Da, silnim dokumentarcima, neautoriziranim biografijama i legendama usprkos, Marilyn i Mr. President postelju su izgužvali tek jednokratno. Jedan jedini vikend. Dovoljno, međutim, da platinasta ljepotica izgubi glavu. U travnju 1962., tri tjedna nakon fatalnog susreta s JFK-em, Marilyn Monroe ležala je na krevetu, gotovo gola, bez svijesti, hladna, plešući na tankoj niti između ovog i onog svijeta. Anoniman izvor, blizak glumici, medijima je prišapnuo: “Kennedy je u pitanju. Eto zašto.”
Sada je već poznato da je Marilyn prebrodila noć, da je prihvatila poraz pa utjehu potražila u blizini. Sve je ostalo u obitelji Kennedy a glavom je platio brat Robert, također. Ili je, pak, zbog toga glavom platila upravo ona? Kako bilo, činjenice nepobitno govore da je četiri mjeseca kasnije pronađena mrtva. A prema iskazu kućepaziteljice Eunice Murray, Robert Kennedy bio je posljednji gost u njezinoj kući posljednjeg dana njena života.
Zajedničko nasljeđe
No, treba reći i to da je Marilyn bila psihički labilna žena koja je bolovala od shizofrenije te je više puta tijekom života digla ruku na sebe, zašto ne i te noći 4. na 5. kolovoza 1962.? Samo posljednjih mjesec dana predozirala se dva puta, a njezin liječnik, dr. Engelberg, na dan smrti prepisao joj je dvadesetak tableta nembutala. Uostalom, Marilyn je godinama u sebe trpala silne količine otrova, tone medikamenata, što oralno, što intravenozno.
Pa, ipak, teoretičari zavjere koji duboko vjeruju da je ubijena podsjećaju da u njenom želucu nisu pronađeni tragovi barbiturata. I pritom zaboravljaju da ovisnicima poput nje te silne supstance zapravo protrče kroz probavni sustav i ulaze u krv, stoga je moguće da u konačnici i ne budu locirane.
Hoćemo li ikada saznati istinu? Druga po redu istraga iz 1982. godine koju je otvorio ured okružnog tužitelja u Los Angelesu nije uspjela probuditi ni tračak sumnje da su dokazi o njezinoj smrti lažirani, što istodobno može govoriti i o temeljito odrađenom poslu agenata Bijele kuće. Možda se tužitelj upravo stoga nije mogao oduprijeti opaski da su “dosjei FBI debelo cenzurirani”. Ovakva ocjena zainteresirala je čovjeka koji je vodio glumičinu obdukciju, dr. Thomasa Noguchija, i natjerati ga da prekine višegodišnju šutnju pa će uskoro priznati da vjerojatno nitko nikad neće saznati sve detalje o njezinoj smrti.
Štoviše, ta ga je istraga motivirala da se prihvati pera i objavi knjigu memoara nazvanih “Mrtvozornik”, u kojoj otkriva da su uzorci njezinog želuca i crijeva uništeni prije nego što su testirani na droge. “Na temelju mojeg angažmana na “slučaju Monroe”, rekao bih da je njezino samoubojstvo vrlo izvjesno”, zabilježio je Noguchi. “Povjerljivi razgovori s glumičinim bliskim prijateljima koji nikad nisu objelodanjeni mogli bi svakako pomoći, no pravu istinu krije dosje u FBI. Cjeloviti dosje. Sve dok FBI taj dosje ne otvori u potpunosti, kontroverze oko njezine smrti još će dugo lebdjeti i intrigirati javnost”.
Baš kao što je i sama za života predvidjela, pa rekla: “Znala sam da pripadam javnosti, ne zbog toga jer sam talentirana ili možda lijepa već jednostavno zato jer nikada nisam pripadala ničemu i nikome”. Premda je to silno željela, Norma Jeane Mortenson, dijete iz sirotišta Grada Anđela, uistinu nikome nije pripadala. No, njezin alter ego, Marilyn Monroe, već punih pola stoljeća pripada kulturnom nasljeđu kojeg svi pomalo osjećamo svojim.
Merilyn je možda bila labilna osoba ali se čovjek ne može otet utisku da je netko dobrano kumovao produbljivanju njezine labilnosti i tako ju odveo u smrt , drugim riječima kao da ju je i ubio ...