Ekipa kazališta Tvornica lutaka i Scene Gorica koja je radila na predstavi “Profesor Baltazar: Put oko svijeta” na lutkarskom festivalu u sibirskom gradu Ulan Udeu dobila je dvije nagrade – za najoriginalniju i najduhovitiju predstavu festivala. Društvo predvođeno redateljem Marijem Kovačem taj je uspjeh, priznaju, proslavilo uz velike količine ruske votke.
– Iako u prijevodu s mongolskog Sibir znači “zemlja koja spava”, organizatori festivala potrudili su se da ne bude ni spavanja ni odmora, a toliko smo jeli da smo se u Zagreb vratili nekoliko kilograma teži – ispričao je Mario Kovač.
Predstavu su izveli u novom ruskom dramskom kazalištu u koje stane otprilike osamsto gledatelja te u manjem mjestu zvanom Gusinozerks, koje se nalazi usred tundre.
– Taj je kraj specifičan jer ljeti temperature dosežu i četrdeset Celzijevih stupnjeva, a zimi se spuštaju i do minus sedamdeset stupnjeva. Ceste uglavnom nisu asfaltirane jer i najtvrđi asfalt puca zbog takvih temperaturnih razlika – kaže Kovač. U Sibiru su bili desetak dana i obišli nekoliko znamenitosti na koje su ih uputili njihovi ljubazni domaćini.
– Posjetili smo budistički samostan Datsun u kojem se nalazi balzamirano tijelo svetog čovjeka koje posjetitelji mogu vidjeti samo osam dana u godini. Vidjeli smo najveći portret na svijetu – osam metara visoku Lenjinovu glavu od bronce te, naravno, Bajkalsko jezero u kojem su se hrabriji članovi kazališta i okupali unatoč niskoj temperaturi. Naime, organizatori su dopremili improvizirani šator-saunu u koji su plivači-avanturisti odmah odjurili osušiti se – prepričao je redatelj njihove ruske zgode.