Vijest o nesreći na Pelješcu prije nekoliko dana je obišla Hrvatsku, a kasnije se saznalo da je u ovoj nesreći život izgubila plesačica te međunarodna plesna sutkinja Polina Golubeva. Polina je ostala u automobilu koji je pao u more te nije uspjela isplivati na površinu. Preminula je u 42. godini života.
Od nje se na društvenim mrežama emotivno oprostio njezin bivši plesni partner i član žirija "Plesa sa zvijezdama" Marko Ciboci.
- Prije nekoliko sati smo imali show "Ples sa zvijezdama" na temu ljubavi. Sjedio sam na stolici razmišljao kako je život lijep i da je život dar. Zahvalan sam za svaku osobu u svom životu, a jedna od njih si bila ti. Prije manje od 24 sata napustila si nas i ostavila veliku prazninu na našim srcima i našim životima. Imali smo zajedničku prošlost s usponima i padovima koju ne bih mijenjao nizašto na ovom svijetu. Ti si bila i uvijek ćeš biti dobra i toplo ljudsko biće s najkreativnijom dušom koju možemo zamisliti. Iako smo dobili veliku prazninu u životima, znam da je nebo dobilo još jednog anđela koji će paziti na nas i da ćeš i otamo govoriti: 'Marko, začepi'. Znam da nas nisi ostavila, da si uvijek tu s nama i da ćeš uvijek biti moja 'krasicaya devusha... Uvijek tvoj plesni partner, zauvijek – napisao je tada u objavi uz mnoštvo fotografija.
Sada se ponovno javio na Facebooku te uputio tužan apel.
- Dragi prijatelji, sve nas je jako potresla vijest o tragičnoj pogibelji naše prijateljice, poznanice i prije svega prekrasne jedne duše, Poline Golubeve. Polina će biti sahranjena u rodnoj Rusiji, zato njezino tijelo moramo dopremiti onamo. Tim povodom pokrećemo proces donacija, kako bismo skupili sredstva za prebačaj njezina tijela u Rusiju. Molim vas da se odazovete i uplatite koliko možete i da našu Polinu otpratimo dostojanstveno na vječni počinak - napisao je Marko na svojem profilu na Facebooku, gdje je ostavio i podatke za uplatu.
Podsjetimo, plesačica je rođena i odrasla u zabačenom dijelu Ruske Federacije, u gradu Vorkuti u Republici Komi. Do petnaeste godine je njezina svakodnevica kod Urala, na debelom ruskom polarnom sjeveru, bila takva da je svakodnevno bila podvrgavana sunčanju ispred UV lampi, u rublju i s malenim štitnicima za oči, kao u solariju. Polina je također izjavila kako su im tete u vrtiću govorile da zamišljaju sunce dok se sunčaju, kao i more i palme, ali njoj je to bilo teško zamisliti jer ih nikad prije nije vidjela.
- More sam znala sa slika, a zubato sunce nekad bi i nas u Vorkuti malko ogrijalo. Tek sam kasnije shvatila da je sunčanje ispred lampi bilo potrebno zbog vitamina D - prisjetila se Ruskinja u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju. Kasnije se preselila s obitelji, pa uputila na školovanje.
Polina je završila Pravni fakultet u Moskvi, no i prije toga se afirmirala kao plesačica. Također, njezin otac Valerij Golubev bio je peti u SSSR-u u judu i sambou osamdesetih godina pa joj je bila naklonjena i genetika.
- Otac je mene i braću kao djecu tjerao van iz kreveta rano ujutro, nekad bi nas i polijevao vodom; htio je u nas usaditi disciplinu, što je bilo pomalo okrutno. No, naučila sam na treninge i dril, postala sam uspješna plesačica i trenerica, a braća su poduzetnici u građevinskom sektoru. Mama se inače bavila dizajniranjem i šivanjem odjeće - rekla je tada Ruskinja.
Polina je već tijekom studija nastupala s amaterskom plesnom trupom 'Show Ballet Argo' diljem svoje rodne zemlje, zarađujući za džeparac. Kad je diplomirala, sa svojom je ljubavi iz studentskih dana došla prvi put u Hrvatsku na ljetovanje, boravila tu tri tjedna te posjetila Zagreb i Split. Tada se i zaljubila u Lijepu Našu te su se njih dvoje odlučili preseliti u Hrvatsku.
- Bilo je to 2001. godine, sjećam se da Hrvatska baš i nije bila tako 'in', i bila je jeftinija za ljetovanje od drugih mediteranskih zemalja. Mi smo bili de facto još studenti, bez puno love, ali znatiželjni pa smo, umjesto u Italiju ili Grčku, došli u Hrvatsku. I oduševili se! Počeli smo odmah kovati planove za ostanak, radili smo na tome; moj tadašnji partner bio je profesor francuskog jezika, pa je uspio pronaći posao u američkoj školi, a meni je karijera pravnice ubrzo propala jer je bilo jasno da bez dobrog poznavanja hrvatskog neću naći posao u struci – ispričala je. Kako nije mogla naći posao u struci, posvetila se plesu, čime se bavila u slobodno vrijeme. Tako je u Hrvatskoj stvorila zavidnu karijeru.
- Voljela sam plesati i bila sam marljiva, željna dokazivanja, pa sam se ubrzo aktivirala u plesnim klubovima u Zagrebu i upisala fitness-učilište. Tako sam postala instruktorica fitnessa i joge, te trenerica plesa, svih društvenih plesova. Malo-pomalo moj je hobi postajao profesija; išla sam na natjecanja diljem Hrvatske i Europe kao plesačica latinoameričkih plesova, a kad sam s partnerom Markom Cibocijem i formalno stekla profesionalni status, dobila sam državljanstvo Republike Hrvatske! Joj, kako sam bila ponosna na taj trenutak, i još uvijek sam - rekla je tada.
U Zagrebu je živjela pet godina, napredovala u treninzima, no ljubav iz studentskih dana nije opstala. Razišli su se, a ona je dobila primamljiv posao te je tako došla u Split. Radila je kao akvizicija za marketing za rusko tržište. U tom poslu provela je nekoliko godina, položila je i licencu za skipera, no kasnije je dobila i novu ponudu od Rusa, vlasnika tvrtke u Hrvatskoj, za drugi posao također vezan uz yachting i sailing. K tomu, zaposlila se i u teretani kao instruktorica i trenerica. Dolaskom u Dalmaciju ostvarila je većinu svojih snova, no kako je i sama rekla, neispunjena želja ostala joj je brak i obitelj.
VIDEO Stavros nam se javio jutros iz bolnice i otkrio kako se osjeća: Idem na zračenje, jako mi je loše
Ako je pokojna Polina državljanka Rusije, onda bi se i veleposlanstvo Ruske Federacije trebalo pobrinuti da posmrtni ostatci budu prevezeni u Rusiju, a kasnije, a počinitelju prometne nesreće bi bilo u interesu da sudjeluje u troškovima jer će mu to umanjiti kaznu za 3 mjeseca? Lik popije, utvrde mu 0,81 promila, suputnica mu je nevezana, slete u more, a nakon toga građani Hrvatske skupljaju donacije? Kužim da Marko Cindori želi pokazati svoju humanost, ali prvo bi trebalo tražiti odgovornost vozača, tj. spremnost počinitelja prometne nesreće da pomogne u čitavoj tragediji.