- Pojavio sam se davne 2005. kao stilist koji je radio na spotu Vesne Pisarović "Tako mi nedostaješ" i od tog dana nisam stao s radom. Ne opravdavam se ni ovaj put, ali to što ljudi imaju krivu sliku o meni, djelomično sam i sam kriv. Činjenica je da sam završio dva fakulteta, a uspješnu karijeru napravio na zanimanju za koje čak ne postoji ni škola. Ne trebam priznanja, pogotovo ne u ovoj fazi života, ne trebam ni nagrade, ali želim da ljudi prihvate da sam uspješan poslovni čovjek s ozbiljnom karijerom. Došao sam iz malog mjesta, a ono što sam napravio nije zanemarivo - govori nam 41-godišnji stilist Marko Grubnić. I dok radi kao parni stroj u ulozi stilista u jednom od najomiljenijih domaćih showova "Supertalentu", malo smo ga zasmetali te nam je u razgovoru otkrio detalje iz privatnog života.
Jedan ste od naših najpoznatijih stilista, a i u ovoj 11. sezoni showa "Supertalent" stilizirate ženski dio žirija, Maju Šuput i Martinu Tomčić. Nakon toliko godina rada, odakle crpite inspiraciju?
Odmah na početku moram vas ispraviti i reći da u "Supertalentu" odijevam sve osim Martine Tomčić. Dakle Maju, Davora, Fabijana i voditelje Franu i Igora. "Supertalent" mi je jedan od dražih projekata na kojima radim, a inspiriraju me ljudi, odnosno moji suradnici. Mojoj inspiraciji nema kraja jer su to sve redom ostvareni, uspješni ljudi, čija energija naprosto i mene beskrajno inspirira i pokreće da u svom poslu budem još bolji, najbolji. Ja jako volim ambiciozne i uspješne ljude jer to i mene tjera da budem dio takvog svijeta. Uvijek svom poslu pristupam individualno, točnije uvijek sve stylinge prilagođavam osobama s kojima radim. Ja sam televizijski čovjek koji svojim srcem i dušom radi ono što najviše voli i vrlo često se zna dogoditi da sa snimanja dođem doma kasno u noći. Ja sam na kraju dana najsretniji i najzahvalniji i jedva čekam novi dan i novo snimanje jer jednostavno živim ovaj posao. Beskrajno ga osjećam cijelim svojim bićem.
A dolazi li ikada do točke kada vam zafali te inspiracije?
Nikada, jer imam slobodu i povjerenje ljudi s kojima radim, i to ne bih nikada i nizašto iznevjerio. Nama kreativcima važna je sloboda, a povjerenje sam svojim trudom i radom stekao i to je ono što mi je važno da mogu biti slobodan kako bih funkcionirao u poslu i kako ne bih imao problema s inspiracijom. Kod mene je to povjerenje ključno. Ja sam se dokazao i pokazao i ljudima na TV-u i gledateljima kako npr. voditelji mogu i trebaju izgledati. Jako sam lojalan i jako posvećen svom poslu, tako da inspiracija konstantno navire, točnije vrlo često ne mogu dočekati snimajući dan da pokažem svima što sam pripremio sa svojim timom ljudi.
Odakle nabavljate svu tu scensku odjeću?
Svu scensku odjeću radim po mjeri sa svojim timom. Pritom mislim na haljine i općenito Majine kostime za "Supertalent". Jedino kada su u pitanju muški stylinzi, odnosno odijela, to kupujem gotovo, ali jako pazim da ta odijela budu prilagođena sceni, reflektorima i kamerama jer mi je jako važno da budu efektna. Godinama sam se trudio da upravo zabava na Novoj TV i projekte na kojima radim dignemo ljestvicu više i da naviknemo gledatelja na malo drugačije, finije i glamuroznije.
Prepirete li se s Majom zbog kombinacija?
Kod nas apsolutno nikada nema prepirke, mi smo, kada radimo, surovi profesionalci, a kad se družimo privatno, najbolji smo prijatelji, skoro pa rodbina, tako da se baš osjećamo i vrlo se dobro razumijemo. Zaista nikada nema kod nas prepirki, više bih rekao da si bezrezervno vjerujemo. Ja doslovno znam kako ona diše, ona zna kako ja dišem, a ovo što vi vidite, ove stylinge zadnjih gotovo dvadeset godina, upravo je plod i produkt tog našeg sklada.
A koliko bi jednu "no name" osobu koštalo da je Marko Grubnić stilizira?
Dobar pokušaj! No to naravno ne mogu otkriti jer smatram da svaka poslovna suradnja zaslužuje diskreciju i poštovanje prema klijentima.
Zarađujete li još od ičeg osim od rada u showu "Supertalent"?
Naravno, moj posao nije isključivo vezan uz televiziju i "Supertalent" jer, na kraju krajeva, sama emisija traje samo određeni period u godini. No poklopilo se tako da u posljednjih nekoliko godina televizijski projekti uzimaju sve veći dio mog vremena, što mi je izuzetno drago jer pružaju jednu posebnu dinamiku mom poslu. Dosad sam imao prilike raditi na nekim od najgledanijih showova kao što su "Tvoje lice zvuči poznato", "Tko to tamo pjeva", "IN magazin", "Ples sa zvijezdama" u kojemu sam jedne sezone čak i sudjelovao kao natjecatelj.
Koga nikada ne biste pristali stilizirati? Kome od poznatih estradnjaka "nema spasa"?
Kada je moda u pitanju, vjerujem da u pravim rukama svatko ima potencijal zablistati na svoj način. Ja uvijek gledam kako mogu izvući ono najbolje iz osobe, a s pravim pristupom, svima se može pomoći da se osjećaju bolje i izgledaju sjajno.
Vi ste osoba poznata kao "bez dlake na jeziku", a koliko vas je to u životu koštalo?
Ja bih za sebe rekao baš suprotno. Ja nikako nisam čovjek bez dlake na jeziku, ja sam čovjek prije svega vrlo empatičan i čovjek koji itekako pazi na međuljudske odnose, koji nikada nikog ne bi uvrijedio ni povrijedio namjerno. Vrlo često su me novinari znali zvati da komentiram nečiji stil, stil poznatih osoba, a ja sam to uvijek redovito odbijao jer smatram – tko sam ja da nekome sudim i tko sam ja, ako je već netko odvojio svoj novac, vrijeme i trud za nekakvu odjevnu kombinaciju, da kažem da je to loše i da to ne valja. Ja to nikad u životu ne bih napravio, tako da ne bih rekao za sebe da sam čovjek bez dlake na jeziku. Poprilično idem kroz život s filterom u svakom smislu te riječi i poštujem svakog tko se nađe na mom putu. Naravno, ako je taj netko pristojan i dobronamjeran, ako nije, zaobiđem i ignoriram takvu osobu, nikako nisam konfliktan.
Tijekom uspješne karijere stilista upoznali ste mnogo ljudi, a s nekima ste razvili prijateljstvo za cijeli život. Jedno posebno je i ono s Majom Šuput. Kako izgledaju vaša druženja?
U šali volim reći da ne postoji javna osoba u Hrvatskoj s kojom ja nisam surađivao ili bar nešto radio jer zaista sam s jako puno ljudi radio. Ali da, kroz život i kroz posao isfiltriraju se neki ljudi koji se beskrajno zavole, s kojima je naprosto lakoća življenja i rada neprocjenjiva. Jedna od njih je i Maja za koju mogu slobodno reći da mi je, osim što mi je najdraža suradnica, apsolutno i najdraža prijateljica s kojom dijelim i dobro i zlo, koja me u potpunosti razumije kao i ja nju. Naša druženja su uglavnom vrlo zabavna i vrlo vesela, puno se smijemo i obožavamo se prisjećati zajedničkih dogodovština iz prošlosti. To je za mene odlika pravog prijateljstva.
Koliko je bilo izazovno vašim roditeljima, ocu Veljku i majci Branki, naviknuti se na publicitet koji ste dobivali 2000-ih godina? Mislite li da vam nešto zamjeraju?
Mislim da im je svakako bilo izazovno s obzirom na to da su ostali živjeti u manjoj sredini, međutim bila su to potpuno druga vremena nego što su to danas, nekako smo išli korak po korak, zajedno, stepenicu po stepenicu. Nije bilo ovog kao danas instant uspjeha, nije se događalo ništa preko noći. Naime, iduće godine u ljeto će biti službeno da se 20 godina bavim ovim poslom. Dakle, prolazili su dani, mjeseci, godine, prolazili smo zajedno kroz sve situacije, tako da smo i rasli i privikavali se na sve zajedno. Sve to skupa je bilo vrlo prirodno i normalno i meni i njima, a činjenica je da sam se cijeli svoj život otkad znam za sebe trudio da baš nikada ne razočaram svoje roditelje. Uvijek sam, pa i kad sam otišao studirati, imao na pameti - što god da radim i s čim god da se bavim, u bilo kojem društvu da se krećem, bilo što da želim - što će moji roditelji reći. Njihovo mišljenje mi je uvijek bilo važno, kao i to da ih nikako ne razočaram i povrijedim u tom nekom emotivnom smislu jer meni su moji roditelji svetinja i sve što imam i sve što sam ja danas dugujem upravo njima.
Kolika su vam danas podrška?
Apsolutno su mi podrška jer bez njih jednostavno ne bih bio ovo što jesam danas i sve što imam i posjedujem dugujem svojim roditeljima. Imam predivan odnos sa svojim roditeljima. Ja sam sin jedinac i naravno da sam ja ipak mamin sin, ne sramim se toga – ponosan sam na to. Imam predivan odnos i s mamom i s tatom, velika su mi podrška. Sve ove godine su oni pazili i mazili mene, priuštili su mi u životu apsolutno sve, nikad mi ništa nije nedostajalo. Vjerojatno će sad doći vrijeme kad ću se ja malo više brinuti o njima i vratiti im ono što su oni meni cijeli život davali. To je život i to tako treba i biti, nekako je to i prirodno i normalno jer imam usađenu u sebi odgovornost prema svojim roditeljima.
Veliku pažnju na društvenim mrežama privlači i vaša majka Branka koja je doista jedna njegovana i zgodna gospođa. Nju također dotjerate i provučete kroz svoje filtere i photoshop. Koliko je njoj trebalo da se snađe u tom "influencing svijetu"?
Moja mama nije dio javnog svijeta i moj roditelji općenito nisu birali taj put i ja se trudim da ih ne izlažem nepotrebnom stresu previše. Ja sam pravi mamin sin i mama radi sve za mene što ja volim - sve što mene veseli, veseli i nju. Oboje volimo lijepe stvari, volimo lijepe fotografije, volimo obilježiti sve događaje, rođendane, Božiće... Moj roditelji su vrlo često moji gosti, uvijek se fotkamo i nerijetko ja te fotografije i objavim na Instagramu. Ljudima je to jako zanimljivo, meni je to normalno, odnosno nama. Ali činjenica jest da, otkad se sjećam svoje mame, ona je uvijek bila u visokim potpeticama, uvijek imala smisao za modu i to je upravo prenijela na mene. Sada, ako se osvrnem unazad, shvaćam da je upravo ona odredila i moj životni poziv, tako da sve te fotke koje ja objavim na Instagramu meni su normalne i prirodne. Nikako ne bih miješao filtere i photoshop, neću reći da me riječ photoshop već počela polako vrijeđati, to više govori o ljudima koji ne znaju razliku između filtera i photoshopa, to je kao da pomiješate kruške i jabuke. Filtere obožavam, ali photoshop ne. Međutim, dok god ja nikome ne činim nešto nažao, dok god svijet gledam kroz svoje filtere i stavljam preko svojih fotografija filtere, a da pritom nikoga ne vrijeđam, to je dakle potpuno legitimno i ja ću to raditi jer je to naprosto moj izričaj, moj pogled na svijet, moja estetika. Naprosto ja tako vidim stvari i mislim da je to potpuno legitimno i da je to moje pravo jer, ponavljam, nikog s tim ne vrijeđam i nikom ne nanosim nikakvo zlo.
Mnogi komentiraju da pretjerujete s filterima...
Ja inače u životu najprije pogledam tko mi govori, a tek onda što mi govori. To uglavnom komentiraju ljudi koji su neznalice, koji ne ulažu u svoje znanje i u sebe općenito, koji ne znaju koristiti čak ni te filtere koji su ugrađeni u Instagram. Dakle, poanta Instagrama je da se stavljaju filteri unutra jer su već u aplikaciji postavljeni, dakle ljudi koji pišu "no filter" i vrijeđaju tuđe filtrirane fotografije, potpuno su pogriješili aplikaciju. Oni bi trebali objavljivati to negdje drugdje, vjerojatno na Facebooku, ali to je sad nekakva druga tema i svatko ima pravo na svoje mišljenje. I ja imam svoje mišljenje o ljudima koji ne koriste filtere, ali evo nemam potrebu ga iznositi i nekako sam s tim OK, da svako misli što želi. Jedino nisam za to kada netko pod parolom slobode govora ustvari koristi govor mržnje, to ne volim i tu volim da se jasno postave granice, odnosno da se ta granica nikako ne prijeđe. Jedno je sloboda govora i imati svoje mišljenje, a drugo je širiti govor mržnje. To ne toleriram, ne dopuštam i takve ljude odmah blokiram. Općenito ih se klonim u životu, tako da uvijek pogledam tko mi govori, a tek onda što mi govori.
Tko je na vašoj blok listi od poznatih osoba na Instagramu? S kim ste u ratu?
Svoje odnose s kolegama i poznanicima nastojim održavati što pozitivnijima i nastojim izbjegavati negativnost i nepotrebne sukobe, pa tako se ni u ovom odgovoru ne bih doticao nekih negativnih tema.
Poznata je i vaša svađa s Nevenom Ciganovićem, koji vas je provocirao. Odakle proizlazi taj njegov animozitet?
Mislim da ovo pitanje nije za mene jer ne mogu govoriti u tuđe ime.
Hoćete li ikada zakopati ratne sjekire?
Ne razmišljam ni o kakvim ratnim sjekirama. Fokusiran sam na svoj posao i privatan život i to je ono što mi je najvažnije.
U ljeto 2020. godine objavili ste i lijepe vijesti, da ste se zaručili. Jeste li nakon četiri godine spremni otkriti tko je ukrao vaše srce?
Kada je u pitanju moj ljubavni život, malo prostora volim zadržati samo za sebe. Mogu samo reći da sam sretan i ispunjen.
Iako ste zauzeti, pretpostavljam da dobivate ulete na društvenim mrežama. Kako na njih reagirate?
Simpatična mi je komunikacija s ljudima koji se jave iz nekakvih dobrih namjera, da prokomentiraju ili moj rad ili moj izgled ili nekako moju gestu ili nešto treće... Uvijek se trudim odgovoriti takvim ljudima i volim tu komunikaciju, a jesu li to uleti, ne znam. Ljudi imaju svakakve ideje, želje i potrebe, a ja kad osjetim da netko eventualno pređe tu granicu, onda se tu zaustavim. Ne vidim ništa loše u tome ako je netko pristojan. Ja sam živio godinu i pol dana u Londonu i godinu dana u Parizu i vrlo često putujem po svijetu i normalno mi je da netko na cesti ili bilo gdje drugdje kaže: "imaš lijep osmijeh", "imaš lijep pogled", "imaš lijepu kosu", "sviđa mi se tvoj stil" i tako dalje. Meni to nije ništa čudno, ja volim prihvaćati takve komplimente i još više ih volim davati. Ulete volim, dobri su i za ego, no više to smatram ležernošću, ali i svojevrsnom kulturom.
Što ste sve spremni učiniti zbog ljubavi?
Ljubav pokreće svijet, pa tako i mene. Ne mogu zamisliti život bez ljubavi... Sretan sam u ljubavi, zaista. Kada sam se u životu jako trudio, nisam imao sreće u ljubavi, to jest bar je tako izgledalo. Onog trenutka kada sam sve pustio i prestao se opterećivati, prestao bezglavo tražiti, sve je došlo idealno baš onako kako sam do tada samo maštao da želim. Iz svog iskustva mogu reći da za sve u životu, pa tako i za ljubav, treba željeti, treba čak negdje i zapisati svoje želje, točno i jasno, a onda te želje samo pustiti u svemir. Zakon privlačenja učini da se točno to dogodi... Ovo što sam sada rekao je temeljeno na stvarnim događajima. Ovo je moje iskustvo... Ali, kada se ljubav dogodi, spreman sam na sve, volim i jako mi je važno u partnerskom odnosu da se druga strana osjeća dobro. Volim puno toga lijepog činiti za osobu koju volim, imam jednu brižnu crtu u sebi, tako da se baš volim brinuti za nekoga. Volim priređivati iznenađenja, volim poklanjati, volim lakoću življenja i dobar humor u vezi, ali ne bih nikada forsirao ljubav ako to nije na prvu i ako je ne želimo sada, odmah... Sve to onda nije to. Strast je jako važna, jednako važna kao i ljubav.
Medijske stupce punili ste i temama o operacijama, a koja je dosad bila najbolnija?
Pa ja se ne bih baš složio da sam punio stupce temama o operacijama, više su to novinari nagađali, dok sam ja šutio. Ja sam jedino otkrio, odnosno nikad nisam to ni skrivao, da sam operirao nos kod doktora Siniše Glumičića i to mi je najbolja odluka u životu. Jako sam sretan i zadovoljan i tu sam stao, znači nemam potrebu mijenjati se. Dapače, jednostavno to čak niti ne podržavam. Kad vidim što danas ljudi rade od sebe i do kud to sve ide, to uopće nije niti zabavno, niti privlačno. U svemu treba imati mjeru, treba raditi puno na sebi duhovno, emotivno i prihvaćati se, zavoljeti se sa svim manama i nedostacima, mislim da je to puno veći uspjeh nego leći na stol i probuditi se kao potpuno druga osoba. Ja nisam dio te priče, stvarno volim izgledati prirodno i prije svega normalno. Zadovoljan sam apsolutno s tim kako izgledam, radim na sebi fizički, konkretno idem svakodnevno u teretanu, psihički odnosno emotivno i duhovno radim konstantno na sebi, ulažem u taj dio sebe jer mislim da je to jako važno, što za poslovni dio, što za privatni dio života... Stojim s obje noge na zemlji.
Bojite li se starenja?
Ne bojim se starenja jer smatram da čovjek naprosto treba dostojanstveno starjeti, jednostavno nema smisla da sa 70 godina izgledam kao da imam 30. To nije ni fora ni zabavno, a ni poželjno. Godine nose svoje i ja se nikad nisam sramio svojih godina, uživam u njima i mislim da je sjajno kad netko ima dobru genetiku i kada ima tu sreću malo sporije starjeti. Ja dosta ulažem u njegu lica i njegu tijela, tako da se ne bojim starenja i mislim da ću uvijek posezati za manje invazivnim tretmanima kako bih se "održavao" i izgledao što svježije.
Kakve su četrdesete?
Četrdesete su sjajne, donijele su mi mir. Trebalo mi je više od deset godina da naučim ljudima reći "ne" i trebalo mi je to da shvatim da neću izgubiti neke poslove, da neću izgubiti neke ljude već će me više cijeniti ako nekad kažem to "ne". Međutim, to u dvadesetima nisam znao, u tridesetima sam se isto tako bojao jer jednostavno nekako si sam u tom svijetu i ne usudiš se reći "ne" ili "ja to ne želim". Sada u četrdesetima mogu reći da sam potpuno ostvaren, siguran u sebe, potpuno sam financijski neovisan, potpuno sam stabilan, tako da mogu opušteno uživati u životu. Pronašao sam svoj mir, pronašao sam stvari koje cijenim, koje su mi važne u životu, uživam u svom domu, sa svojim psima, u svojoj obitelji, u svom miru, našao sam balans između privatnog i poslovnog, naprosto mogu reći da su ustvari četrdesete najljepše godine života i nekako sad u ovim godinama tek mogu i usuđujem se zaista uživati u plodovima svog rada i u svemu što sam stvarao kroz cijelu svoju karijeru.
VIDEO Dramatičan sukob Bilmana i Tomčić u 'Supertalentu': 'Stvarno mi je dosta toga'
Zašto ovo trpaju i namecu uporno. Gadljiva stvorenja