Maštoviti sin Karmele Vukov Colić osmislio priče i izdao knjigu

Voditeljica HTV-a Karmela Vukov Colić nije ni slutila kakvu će lavinu izazvati obična rečenica “To ti je super ime za grad iz bajke!”. Dok se, naime, sa svojim 5,5-godišnjim sinom Noom vraćala s izleta u Samoborsko gorje, maleni je oduševljen prirodom kazao: – To nije Samoborsko gorje, to je Brdograd!

A Brdograd i “super ime za grad iz bajke” rasplamsali su maštu mališana koji od malih nogu raširenih očiju sluša mamine priče prije spavanje. Karmeli su njegove priče bile silno simpatične pa ih je zapisivala, a s vremenom i širila. Ni slutila tada nije da bi iz toga mogla izaći knjiga, čije će koautorstvo sa sinom potpisati baš ona.

Noa je maštao, svoje imaginarne likove pojačao i maminim pričama. Kad bi zastao i ne bi znao kako dalje, podbočio bi glavu rukama i razmišljao naglas kako nastaviti priču. Skroz je bio u tome, smišljao je zaplete, tražio rješenja kako riješiti problem koji se javio u priči, doznajemo od ponosne mame. Smislio je, dodaje Karmela, Legendu o gradu i zmaju, odnosno priču o tri grada – Brdogradu, Niskogradu i Dizelgradu. Iz njih je nastala knjiga “Noine priče”.

– Nekoliko dječaka u jednoj priči nosi imena nekih od prijatelja iz Noine grupe. I onda nam je palo na pamet da napišemo toliko priča da sva djeca u grupi budu zastupljena i da im to poklonimo kao dar za rastanak. Noa, naime, ide u grupu s godinu dana starijom djecom koja ove jeseni kreću u školu – otkriva voditeljica.

Posebno se ponosi načinom na koji njezin sin gleda na svijet. Baš kao i svako dijete, i Noa mašta o tome da dobra djela mogu umanjiti tugu vršnjaka na bilo kojem kraju svijeta. Svojim djelima želi izmamiti osmijeh na nečijem licu.

– Svaka od 11 pripovijedaka na 140 stranica ima poruku: dvije curice pomažu staroj susjedi u svojoj zgradi, dječaci poprave kamiončić i spase ga od otpada – kaže Karmela. Promocija “Noinih priča” održala se prošli tjedan i bilo je, uglas govore mama i sin, jako lijepo. Karmela priznaje da se ne zna tko je od klinaca bio uzbuđeniji. Noć uoči promocije Noa je normalno spavao jer knjigu nije doživio kao svoj uspjeh, nego kao zajednički ‘dobar posao’ ekipe iz vrtića.

Sva su djeca iz Noine grupe knjigu dobila kao uspomenu na vrtić, ali i kao podsjetnik da i iz malih stvari, iz igre, može nastati nešto veliko i dobro.

– Kako je knjiga djelo puno dobrih duša, odlučili smo i mi nešto dati od sebe, pa je cjelokupni prihod namijenjen udrugama koje skrbe za djecu. Prvo smo pomogli Humanitarnoj udruzi Dora koja se brine za siromašnu djecu i školuje ih, a tamo se knjiga može i nabaviti. Namjerno ne kažem “kupiti”, jer je dobivate kao dar za vašu donaciju – govori Karmela.

Knjiga, dakle, za sada nema cijenu. Svatko će prema svojim mogućnostima pomoći školovanju djece, a knjiga je tek simboličan poklon za dobru volju koju tim činom pokazuju. U fazi nastajanja same knjige i Karmela i Noa bili su uzbuđeni. Sto pitanja prolazilo im je glavom, na sto različitih načina Noa je vidio knjigu. Na kraju su, u dogovoru sa Željkom i Dunjom, odgojiteljicama iz Noina vrtića, odlučili sve priče pročitati djeci i predložili im da svi budu mali ilustratori. Mališani, iako su od Noe svi stariji godinu dana, tu su ideju jedva dočekali i marljivo se bacili na posao. Umazanih lica i ruku od vodenih bojica i flomastera s osmijehom na licu crtali su Brdograd i druga mjesta iz Noine mašte.

– Dobili smo sjajne ilustracije! Pridružili su nam se i neki prijatelji izvan vrtića, a Marko i Dora, djeca moje prijateljice Irene Stanić Rašin koja živi u Bostonu, čak odande poslali su svoje crteže – govori Karmela. Preko noći je knjiga postala veoma ozbiljna stvar. Uz pomoć “odraslih” prijatelja sve su dogovorili i krenuli u tiskanje prave pravcate knjige. Karmelina kći Rea, 17-godišnja maturantica, fotografirala je mamu i brata za omot knjige, a naslovnicu je izradio Rein stric Davor Vrandečić iz Osijeka.

Na upit je li Noa dobio kakvu nagradu jer ipak je kao 5,5-godišnjak koji ima svoju knjigu nešto i zaslužio, Karmela se slatko smije:

– Njemu je najveća nagrada što knjigu može držati u rukama, opipati je, vidjeti da su svi njihovi crteži unutra. Bio je jako sretan kad ju je prvi put primio u ruke i nikakva mu nagrada osim te knjige ne treba – kaže Karmela.