Među nominiranima za Večernjakovu ružu u kategoriji Glazbenik godine jest i grupa Mayales koja je imala izrazito plodnu godinu. Njihov najnoviji studijski album “Simbol za sunce” kritičari su proglasili jednim od najoriginalnijih i najboljih albuma na ovim prostorima. O novom albumu i nominaciji za Večernjakovu ružu razgovarali smo s Petrom Beluhanom, pjevačem i frontmenom grupe Mayales.
Prošle godine objavili ste novi studijski album pod nazivom “Simbol za sunce”. Kritike su odlične, zasjeo je na prvo mjesto najboljih albuma u 2017. Je li vas iznenadio taj uspjeh?
Hvala vam što ste primijetili odličnu kritiku. Teško mi je jednoznačno odgovoriti “da” ili “ne”, jer je realna situacija kronično na rubu apsurda, a što nas sve više potiče nego demoralizira. S jedne strane već je povratnički album ‘2’ iz 2012. pokazao da smo u stanju napisati dobre pjesme, okupiti sjajnu ekipu i snimiti nešto što će ‘zapeti za uho’ kritici i struci. Također, ne vole nas baš svi kritičari, članovi komisija i kolege… I to je potpuno normalno. Međutim, osim što nismo baš takvi lisci da ‘ne možemo pogriješiti’, također naša je tužna realnost da je kvalitetna glazba, pa tako i grupe Mayales, tek od tercijarne važnosti za društvo, ako ne i potpuno beznačajna.
Jeste li i vi poput većine umjetnika dosta samokritični? Koliko ste zadovoljni objavljenim albumom?
Nitko ne može biti stroži i kritičniji prema našoj glazbi od nas samih. I tu imamo konsenzus sva tri autora u bendu, Vlade Mirčete, Luke Gečeka i mene, ali i naših producenata Jure Ferine i Pavla Miholjevića. No, ovih je pet doista različitih duša i karaktera napravilo album koji mi i godinu dana poslije izaziva suze radosnice prilikom slušanja. Vjerujem da tu govorim u ime svih… Doista, jako smo zadovoljni ovim albumom. Čini mi se da je album veći od nas samih iako sam sklon tezi kako pravu vrijednost možeš sagledati tek s neke dulje vremenske distance.
Koliko je promjena postave utjecala na kvalitetu pjesama?
Često ponavljam kako se rad Mayalesa dijeli na dvije faze, onu kada stvaramo i snimamo pjesme i onu kada ih izvodimo uživo. Ovaj album stvarala je ‘stara’ ekipa, odnosno Vlado i ja, koji zajedno komponiramo, sviramo i aranžiramo pjesme posljednjih 15-ak godina – s jednom razlikom, od 2014. pridružuje nam se mladi Luka Geček, ali i novi producenti, spomenuti Jura i Pavle. Sigurno da je takvo ‘proširenje’ donijelo neku novu kvalitetu, no inicijalni posao gotovo je isti kao i uvijek – dvoje ljudi sjedne, muzicira i zapisuje ideje iz kojih radimo konačni song.
Što novo pripremate za ovu godinu po pitanju pjesama, koncerata?
Mi smo cijelo vrijeme u nekoj fazi smišljanja planova, noviteta… I to ide korak po korak. Imamo zacrtane ciljeve godinu, dvije unaprijed. Nastojimo dizati koncertnu formu i osvježavati set-listu sve do kraja 2018., a tada se nadam povući u studio i pripremati novi album. Rijetko kada nam je godina bila tako unaprijed popunjena. U travnju nas čeka i samostalni nastup u velikom pogonu Tvornice, vjerojatno i koncert na kultnom krovu MSU-a… Puno razloga da se veselimo 2018.
Je li vas iznenadila nominacija za Večernjakovu ružu? Što bi za vas značilo osvojiti je?
Ha, Ruža! Nikad ne bih pomislio da bismo se mogli pojaviti među nominiranima za Večernjakovu ružu. Bože, ako je to doista istina, onda smo bitno proširili našu publiku, što mi je nestvaran uspjeh. Možda je to dokaz da je naša glazba ipak zaraznija nego što je mi doživljavamo, ha ha ha…Super je već i ovako!
Dolazite li 16. ožujka u HNK na dodjelu?
Iskreno, teško mi je zamisliti našu veliku rokersku družinu u okruženju HNK i uglednih laureata, ha ha ha... Dakako, to bi bila velika čast, no s obzirom na konkurenciju, ne gajimo velike iluzije. I nominacija je više nego dovoljna. Hvala vam!