Tko je Enko? Možeš li se malo više predstaviti za buduću publiku?
Zovem se Emanuel (Enko) Majstorović. Rođen sam u Rijeci davne 1976. godine i s nepunih 14 godina počinjem pjevati u Putokazima pod voditeljstvom Mirande Đaković. Glazba je bila jedan ispušni ventil za mene. Ona je jednostavno izlazila iz mene gdje god sam bio – bilo u školi, autobusu, u hodniku, doma.. jednostavno morao sam pjevati konstantno i tako je sve to nekako i krenulo.
Izdao si svoj prvi singl „Živo srce“ i time ujedno najavio samostalnu karijeru. Kako je nastao singl? Što možemo očekivati od tebe – koji ti žanr najviše leži u pjevačkom smislu? Misliš li eksperimentirati ili znaš koji je tvoj glazbeni smjer?
Moj prvi singl „Živo srce“ nastao je u suradnji s Oljom Dešićem, mojim dugogodišnjim prijateljem i sjajnim glazbenikom. Zapravo ta pjesma već postoji neko vrijeme, ali nisam bio siguran treba li ju izbaciti u tom prvom aranžmanu u kojem je bila napravljena, tako da smo imali neki novi pristup pjesmi i odradili smo ju malo drugačije. I eto, sad je ugledala svjetlo dana te se nadam da će se svima svidjeti. Neki žanr koji mi najviše odgovara je pop, balade i šansone. Nekako sam se najviše ugledao na stare pjevače 50-ih i 60-ih godina koji su stvarno znali pjevati i imali su zvijezde u očima dok pjevaju. Imali su šarm, tako da mi je to neko najdraže doba glazbe. Mislim da ne bih eksperimentirao daleko od toga, možda mrvicu noviji zvuk i pristup, ali svakako bel canto pjevanje.
Glazbom se baviš od svoje 14. godine. Kako to da si sad odlučio u solo karijeru? Kakva su ti očekivanja?
Što se tiče nekih mojih očekivanja, mislim da će to biti – go with the flow, pustit ću da sve ide kako ide, vidjet ću koliko se to publici sviđa i kakve su reakcije, a nakon toga ću raditi na novoj pjesmi i to je to.
Na prvom singlu ostvario si suradnju s Oljom Dešićem. Kako je došlo do suradnje i misliš li i dalje nastaviti surađivati s njim? Kako vam je bilo na snimanju u studiju?
Olja Dešić je moj dugogodišnji prijatelj, suradnik, skladatelj i jedan sjajan talentirani mladi čovjek koji je multitalentiran – od skladanja, aranžiranja, od sviranja nekoliko instrumenata, pjeva vrhunski. Jednostavno s njim je bila nekako prirodna suradnja i samo snimanje u studiju je lako, ja zapravo samo njemu sve prepustim u ruke. S obzirom na to da sam ja jako dugo pjevao i nastupao live, meni pjevanje u studiju nije baš drago, jer se tamo nemam kome obratiti, nemam kome pjevati i zato mi je jako teško izraziti emociju pa onda treba imati nekoga tko te zna voditi u tom cijelom procesu jer zna biti jako teško, barem meni, ne znam za druge kolege. Nekome je lakše u studiju.
Pjesmu prati i jako emotivan spot. Gdje je sniman i ispričaj nam kako ti je bilo na snimanju spota?
Bilo je jako zabavno na snimanju spota. Snimao sam vokal u Rijeci, u studiju Maraton te kod mog prijatelja, slovenskog glazbenika Marijana Hvala u Stockholmu. S obzirom na to da radim u Švedskoj tamo sam također dio snimio, a Marijanu također hvala na doprinosu.
Surađivao si s mnogim poznatim imenima u hrvatskoj – možeš li nam više reći o nekim svojim suradnjama koje si imao i koje su ti najdraže?
Suradnja s raznoraznim glazbenicima kroz moju karijeru, kroz tih preko 25. godina koliko se ja zapravo bavim glazbom je bila predivna. Ne znam baš da bi sad htio nekoga izdvajati da se ne bi netko drugi uvrijedio. Bilo je stvarno sjajnih glazbenika iz svih većih bendova u Hrvatskoj, hajdemo to tako reći da zaokružimo priču. Dakle, gitarista iz ovog velikog benda, saksofon iz nekog drugog, tako da stvarno svima hvala. Pamtim te jako lijepe trenutke i iznimno uspješne gaže, nastupi, jako puno putovanja, puno stresa i puno lijepih trenutaka u isto vrijeme, a i to je taj neki život glazbenika.
Privatno se baviš jako zanimljivim poslom. Ispričaj nam o čemu se točno radi?
Da, trenutno sam u Švedskoj radim s mladim ljudima koji imaju probleme s drogom i agresivnošću, uglavnom ljudi iz drugih zemalja, imigranti iz Afganistana, Somalije, Irak, Iran zaista raznovrsno. To su sve mladi ljudi od nekih 15-20 godina s klasičnom tužnom pričom. Mama alkoholičar, otac u zatvoru i sl. Moj posao je da ih usmjerim, da im dam neke smjernice. Svakodnevno treniramo, kuhamo, idemo na razne aktivnosti, zapravo kao neka mala komuna, ali u nekoj malo opuštenijoj varijanti. S time da je zapravo posao ozbiljan, čak ponekad i opasan. Trebate uvijek paziti, biti na prstima što se kaže, jer zna biti svakakvih ljudi. Pogotovo iz tih nekih drugih zemalja gdje su drukčije kulture, drukčiji obrasci ponašanja. Ali moram priznati da me posao ispunjava, našao sam se u tome. Radim nešto što me ispunjava srećom i ponosom. Lijepo je kad možeš nekome pomoći i da mladi ljudi uz tebe napreduju i da su stabilniji. Da cijela priča ima neki svoj početak i kraj. Tako da eto, posao je stvarno interesantan i dinamičan.
Planovi za dalje? Kad možemo očekivati sljedeći singl, a možda i album?
Moji planovi za dalje su naravno nastaviti s glazbom što je više moguće i što raznovrsnije, tu pričam o glazbenicima koje ću pokušati uključiti u svoje projekte. Evo nadam se uskoro jednoj suradnji i u Madridu gdje sam često i u Stockholmu, čak i s američkom produkcijom. Naravno, Olja njega zapravo želim uz sebe vezati i držati čim bliže zato što imamo tu zajedničku energiju i mislim da on kao neki supervizor će uvijek biti u mom svijetu glazbe definitivno dobrodošao.
Kakvi su ti planovi za ljeto?
Planovi za ljeto su kao i svima, negdje ću se baciti u more, nadam se. Vidjet ću se sa svoje dvije kćerkice koje su u Zagrebu, jedva čekam pa ćemo svi negdje na kupanje. Naravno i s prijateljima, a onda opet u nove radne pobjede. Najviše po Jadranu. Ne mislim ići u Grčku, u Tunis i ne znam gdje već. Želja mi je vratiti se u Hrvatsku, kupati se u našem moru, vidjeti naše ljude, pričati naš jezik. Nadam se da će sve dobro proći s obzirom na posao i da ću sve nekako organizirati.