Meryl Streep Drugi put u Hrvatskoj – kad je prvi put snimala kod nas, osvojila je Oscar

Samo je jedna glumica u svojoj karijeri zaradila 20 nominacija za nagradu Oscar. Isto je tako samo jedna glumica ostvarila 30 nominacija za Zlatni globus. Ista je ta glumica osvojila osam cijenjenih statua, više nego itko u povijesti. U društvu je triju glumica koje su osvojile tri ili više Oscara, pri čemu je jedino Katherine Hepburn nagrađena četiri puta. Ne čini nam se da treba posebno dugo razmišljati o kome pišemo. Meryl Streep najistaknutija je svjetska glumica proteklih 30 godina, čini nam se bez konkurencije u društvu vrhunskih umjetnica koje danas gledamo na uracima koji na ekrane dolaze iz grada snova.

Ne tako običan život velike glumice uključuje i podjednako zanimljivu povijest. Korijene Meryl Streep vuče iz nekoliko zemalja. Otac Harry njemačkog je i švicarskog podrijetla. Prezime Streeb koje je kasnije amerikanizirano u Streep potječe iz badenwurtemberškog gradića Loffenaua, a otac vuče podrijetlo i iz švicarskog mjesta Giswila. Majka je pak engleskog, irskog i njemačkog podrijetla. Lawrence, pradjed u osmom koljenu, bio je jedan od prvih Europljana koji je naselio Rhode Island. Obiteljske veze sežu čak do Williama Penna, osnivača države Pennsylvanije, glumičina je obitelj tamo bila među prvim kupcima zemlje. Doista, kao da je riječ o kakvom američkom plemstvu.

Majku uspoređivala s Judy Dench

No, Meryl Streep daleko je od toga. Teško će se protiviti tituli najbolje glumice svoje generacije, iako je u životu imala osobu koja joj nije propuštala davati do znanja da ima takav potencijal. Sama je svoju majku Mary po držanju i manirama uspoređivala s također velikom glumicom Judy Dench, iako je ona u njoj vidjela nekoga tko može postići sve što doista poželi. Da jedino tako može uspjeti, vidjelo se rano.

Raznoliki talenti, pa tako i onaj pjevački, smjestili su je s 12 godina u školski zbor, predviđali su joj veliku karijeru. Ništa od toga, pjevanje, od kojeg ipak na filmu neće moći pobjeći, nije osjećala. Barem ne na onaj način kako će kasnije osjetiti glumu. Ni to se nije dogodilo sve do kickstarta, uloge u predstavi “Miss Julie” 1969. godine na fakultetu Vassar. Nitko tamo nije propuštao vidjeti je, i to je bilo to, Meryl će biti glumica. I to velika.

Živi običnim životom

Dvije su glavne njezine karakteristike zašto je to što jest. Iako je glumu studirala, njezin će profesor s Vassara reći da će prije biti da je samouka. Drugi je razlog statusa koji danas ima što se kao glumica ne odvaja od sasvim običnog života koji živi. Kada je za prikazivanja filma “Vrag nosi Pradu” punila novinske stupce intervjuima, tekstovima, analizama uspjeha, vozila je tada ekološku Toyotu Prius, a priznala je u jednom razgovoru da kosu zapravo ne pere često – rekord joj je bio čak tri tjedna. Ne govori ako nema što za reći, generalno joj je naporno stalno biti nasmijana u javnosti, nije joj pretjerano drago što u miks zoni novinari imaju svoj toalet, dok je njoj bio namijenjen poseban. Pa i sam susret s Annom Wintour bio je tek kurtoazan, sama će priznati da je imala dojam kako je veliku urednicu Voguea više kosnula knjiga prema kojoj je snimljen film nego film sam.

Njezina kvaliteta kao osobe i glumice od početka je privlačila velika imena. Mandy Patinkin, John Lithgow, Raul Julia, Sam Waterston pa naposljetku i John Cazale, s kojim se upoznala radeći broadwaysku predstavu “Measure for Measure” te s kojim je počela i ljubavnu vezu koja je trajala sve do njegove smrti tri godine kasnije. Snažan dojam na nju ostavio je i Robert de Niro. Njezini će biografi zabilježiti da je, gledajući De Nira u jednoj od njegovih najboljih uloga (“Taksist”), poželjela biti takva glumica kad odraste.

Neporecivo je da je Meryl Streep prekrasna žena, na onaj poseban način, kada ljepota zrači, kada je više u pogledu nego u proporcijama. Ipak, nije svatko u njezinim mlađim danima mislio isto. Nakon što je vidjela “Taksista”, počela je s audicijama za filmove. Jedna je bila i za glavnu ulogu u “King Kongu” Dina de Laurentiisa. Ovaj je bio toliko ojađen njezinim izgledom da je sinu na talijanskom rekao: “Ovo je toliko ružno. Zašto si mi to doveo?”, da bi odmah shvatio kakvu je pogrešku napravio jer Streep zna talijanski pa mu je na istom odvratila da joj je žao što nije lijepa kao što bi trebala biti, no to je sve što može dobiti. Ipak, iako joj je puno bolje išlo na Broadwayu (zaradila je i nominaciju za Tonyja), od filma ne odustaje. Dobiva priliku uz osobu koja će na njezinu karijeru imati možda i važniji utjecaj od De Nira.

Prvu je filmsku ulogu ostvarila u “Juliji” 1977. godine gdje su joj na njezin užas većinu scena izrezali, a ono što je ostalo od rečenica premontirali u drugu scenu. Zbog Jane Fonde ipak ne odustaje te joj velika zvijezda sedamdesetih godina otvara mnoga vrata. Sve do prve velike uloge na platnu koja joj donosi i prvu nominaciju za Oscara. Robert de Niro bio je i više nego zadovoljan onim što je od Streep vidio u Čehovljevu “Višnjiku”. Predložio joj je ulogu njegove djevojke u “Lovcu na jelene”. Na njezinu odluku da prihvati imala je utjecaja i činjenica da je John Cazale već bolovao od raka pluća koji će mu nedugo zatim uzeti život. Međutim, i dalje nema toliko povjerenja u svoju filmsku karijeru. Sve do filma “Kramer protiv Kramera” gdje će suradnici, a onda i kritika uočiti još neke njezine velike osobine. Dustin Hoffman nije ju mogao podnijeti, no ona je setom jednog od najvažnijih filmova 70-ih godina ovladala na nekoliko razina. Uvjerila je scenariste da njezinu ulogu žene koja napušta muža i dijete treba postaviti drukčije, realnije, a u odnos s Hoffmanom uložila je toliko rada, kao da ne postoji ništa osim onoga što radi.

Može odigrati bilo koju ulogu

Nije tome bio razlog klimav odnos s Hoffmanom, nego to jednostavno jest Meryl Streep. Takva apsolutna posvećenost u uvjetima startanja iz “minusa” donijela je filmu i njoj samoj brojne nominacije i nagrade. I “Lovac na jelene” i “Kramer protiv Kramera” osvojili su Oscare za najbolji film.

Vidjelo se već tada, a potvrđivat će se sve do danas, da Meryl Streep može odigrati bilo koju ulogu na koju pristane, a možda je to zato što je ne zanima razvijanje vlastite prepoznatljivosti jer bi je to odvelo u imitiranje, a ne tumačenje svojih uloga. I zato je velika, bolja od drugih. Potvrdit će to u filmu koji je čvrsto povezan i sa Zagrebom. Iako je autor romana “Sofijin izbor” William Styron glavnu ulogu oblikovao prema Ursuli Andress, nije bez razloga odabrao upravo atraktivnu Švicarku, držao je da će teško američka glumica utjeloviti poljski naglasak. Redatelj Alan J. Pakula želio je Liv Ullmann, no na kraju je pokleknuo pred molbama Meryl Streep. Navodno je velika glumica toliko željela ulogu Sofije da je i klečala pred Pakulom nakon što joj je prokrijumčaren scenarij. Pristao je i pri tome dobro procijenio. Streep je briljirala u ulozi koja je prožeta brojnim kuriozitetima. Iako je Pakula dopuštao improvizacije, pa i poduge pripreme glumaca koje su znale trajati i po tri tjedna za pojedine scene, svejedno je gotovo nevjerojatno da je znamenita scena Sofijina izbora između dva svoja djeteta snimana samo jednom. Više nije trebalo, no glumica više nije ni mogla.

Nije bez razloga njezinu ulogu u tom filmu magazin Premiere proglasio trećom najboljom svih vremena, da ne ponavljamo da je dobila i Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu. Nitko ne može izraziti najsitnije emocije kako je to učinila Meryl Streep u jednoj od najpoznatijih filmskih scena svih vremena. Divili su se kritičari i onome čega su se autori filma najviše plašili, akcenta, no tri mjeseca učenja poljskog bila su sasvim dovoljna da glumica osvoji sve. Kevin Kline, koji se tada na filmu pojavio prvi put, ostvario je dobru ulogu koja mu je donijela poziv Johna Cleesea za “Ribu zvanu Wanda”. No, ostao je daleko od Streep, Peter MacNicol pogotovo.

Veća i od Liz Taylor

“Moja Afrika” potvrdit će Meryl Streep kao dio hollywoodske A-liste. Naći će se u biografijama i nekih loših procjena. Pokušaji u komedijama 90-ih generalno su loše prolazili i kod kritike i kod publike. Sve će biti ispravljeno u “Mostovima okruga Madison”, filmu snimljenom prema sladunjavu, ali uspješnom romanu koji ostaje jednim od najprodavanijih u 20. stoljeću. Sasvim sigurno to ne bi bio bez Streep i Clinta Eastwooda kao njezina partnera i redatelja. Do filma roman je imao devet i pol milijuna prodanih primjeraka, no kada je film prikazan, brojka se popela na 60 milijuna.

Ipak, neće joj se priznati da je konačno postala filmskom zvijezdom sve do filma “Mamma Mia” iz 2008. godine, koji je zaradio 602,6 milijuna dolara što ga je smjestilo na vrh ljestvice najprofitabilnijih glazbenih filmova.

Upravo nastavak tog filma Meryl Streep dolazi snimati na Vis koji će tako zamijeniti grčki otok Skopelos. Posljednji put kada je Streep snimala u Hrvatskoj, ostvarila je ulogu za Oscara. Ne treba sumnjati da će i ovaj put ostvariti vrhunsku ulogu, kao što je prilično sigurno da će, ako Oscara i ne bude, biti gužvi pred kinoblagajnama. A mi možemo zabilježiti da je naša gošća bila glumica za koju se, barem u onom umjetničkom smislu, može reći da je veća od Sophije Loren ili Elizabeth Taylor.