Mi umjetnici uvijek patimo. Patnja inspirira više od sreće

Nema odmora za Luku Nižetića. Pjevač je nakon završetka snimanja showa Zvjezdice predstavio i novi singl "Mate Misho", drugi u suradnji s Baby Dooksom, a cijelu ga jesen i dalje očekuju nastupi u hit mjuziklu "Mamma Mia!".

No Luka nalazi vremena i za svoje hobije pa tako s jednakom strašću kuha, vježba, ali i fotografira.

Iza vas je prva sezona u žiriju Zvjezdica. Kako ste zadovoljni natjecanjem i pobjednicom Mijom Negovetić?

Jako sam zadovoljan s obzirom na to da smo kasno počeli s pripremama. Akteri showa su djeca, a s njima je najlakše i najteže surađivati. Djeca su iskrena i otvorena, a opet moraš paziti kako ćeš se odnositi prema njima. Oni znaju reagirati na prvu i može biti svega. Na kraju je bilo fenomenalno jer smo vidjeli puno talentiranih klinaca na jednom mjestu. No nije bilo lako odabrati pobjednika. Vidljivo je tko bolje pjeva, no pobjednik mora biti cijeli jedan paket – od emocija, pjevanja do ponašanja na pozornici. Mia je izvanserijski izvođač i to smo odmah vidjeli. Ali sve je bilo u odabiru pjesme. Neka su se djeca mijenjala iz emisije u emisiju, a Mia je bila postojana od prve emisije i stvarno se isticala.

Iza vas je uspješna godina. Glumite u mjuziklu Mamma Mia koji je apsolutni hit. Je li vas iznenadio toliki uspjeh?

Znali smo da je to dobro i da ćemo povući publiku. Pjesme su prevedene na hrvatski i nismo bili sigurni kako će publika to prihvatiti. No tekst je napisan fenomenalno i, kad sam prvi put čuo te pjesme, imao sam osjećaj da sam ih čuo milijun puta. Igor Barberić napravio je odličnu koreografiju i režiju pa je logično da je ispalo tako dobro. Predivan je osjećaj igrati pred publikom koja na kraju plješće, pjeva s nama, pa čak i urla.

Tako ste nakon pjevanja, plesa i kuhanja dokazali da znate i glumiti?

Isplivale su stvari koje me zanimaju od malih nogu. Sve što se s glumom događalo, događalo se vrlo slučajno jer nemam ni vremena ni prostora. Prije Mamma Mije bio je Aladin na Sceni Gorica, gdje sam igrao uz Špiru Guberinu, Anu Karić i Anu Vilenicu. U glazbi sam 24 sata dnevno i ovi mi hobiji dođu kao svojevrsni bijeg od stvarnosti, no sve je to kreativno.

Počeli ste se baviti i režiranjem videospotova?

Ne zanima me toliko redateljstvo koliko snimateljstvo. Prvenstveno volim imati kameru u ruci, a redatelj sam usput. To je isto krenulo iz čiste zabave. Režirao sam Tini Vukov, Ivani Kindl, grupi Detour pa Luci, a evo sad i Neni Belanu. Isključivo radim stvari koje me zanimaju. Mora mi se svidjeti pjesma i izvođač i moram imati viziju kako bi to sve trebalo izgledati.

Kuhate li i dalje? Sjećam se da ste rekli kako vam je pizza glavni specijalitet?

Pizzu volim jesti pa sam je naučio i dobro spremiti. Kuham svaki dan. Radije ću sam sebi skuhati nego ići po restoranima. Volim jesti provjerene namirnice. Kuham jednostavnu, a zdravu hranu. Volim ribu, blitvu, ali i dobar komad mesa koji mi mater pošalje iz Splita.

Nakon singla "Amsterdam" nedavno ste predstavili i pjesmu "Mate Misho", drugu u suradnji s Baby Dooksom. Prve su kritike odlične i mnogi govore kako je to ono što vam je trebalo u karijeri.

Pa da, ja sam prije suradnje s njim došao do umjetničke prepreke. Tražio sam nekoga tko će mi se posvetiti i s kim ću kliknuti na prvu. To je nekad bilo s Dinom Šaranom i otad nisam našao nekog da smo simbioza i da ne radimo pjesmu samo da izađe. Otišao sam na razgovor s Baby Dooksom i mi smo se na tom prvom sastanku našli u zajedničkoj ideji. Kako je on ogroman radoholičar i veliki umjetnik, automatski je počeo pisati.

Nisam išao k njemu da mi piše pjesme, nego produkciju i aranžmane. Međutim, on je krenuo pisati pjesme i ja sam se oduševio.

Posvetio se našoj zajedničkoj viziji i iz toga su se dogodili ovi singlovi. Pravimo jedan pop koji je pop s karakterom. Ja volim ljubavne pjesme, ali mislim da je pop-glazba postala troma i dosadna i sve sliči jedno na drugo. Po prirodi sam buntovnik i u meni se rodila želja da radim nešto drugo, a opet prijemčivo masi. Imamo još pjesama na lageru. Sljedeći singl izlazi u veljači, a onda je u planu i album.

Zanimljivo je što se naslovi obiju pjesama u tekstu pojavljuju samo jednom?

Da, zanimljivo je i s reklamne i konceptualne strane. Taj dio gdje se spominje Mate Misho pojavio se slučajno, kada smo ljetos u Sukošanu snimali pjesmu. Pojavio se taj refren, a Mišo ima cameo ulogu u pjesmi. Na kraju je ispalo jako dobro.

U pjesmi pjevate kako Mate Misho liječi ljubavne boli. Pomaže li i vama Mišo Kovač ?

Oduvijek pomaže. Mi smo Dalmatinci i sentimentalno povezani uz njegove pjesme. Meni je najdraža pjesma "Drugi joj raspliće kosu".

Znači, i vi znate patiti zbog ljubavi?

A koji umjetnik ne pati? Umjetnici pate zbog ljubavi i kad ne pate. To ti daje energiju za rad. Patnja je inspirativnija od sreće. Umjetnici često izazovu patnju namjerno da bi mogli funkcionirati. Sve emocije moraju biti ekstremne jer onda nemaš o čemu pisati.

Zbog modernih tehnologija možete odmah vidjeti i komentare ljudi. Pratite li te komentare?

Prisiljen sam. Nije mi drago što je to otišlo toliko daleko jer je ljudima danas sve dostupno. Zbog toga je i pala prodaja ploča, a glazba se obezvrijedila. Ljudi više nemaju živaca za preslušavanje albuma pa slušaju singlove i sklapaju svoje kompilacije. Moramo se prilagoditi tržištu, to je neizbježno. Pratim YouTube, na Fejsu sam stalno, kao i na Instagramu. Ako želiš biti neki alternativac, onda ne moraš biti involviran u sve to. Premda danas i alternativa sve više ulazi u mainstream zato što je sve dostupno.

Mogu li vas kritike i tračevi izbaciti iz takta?

Ne, nimalo. Kad imam dobru pjesmu, onda mi ne može nitko sa strane reći da ne valja. Ako imalo sumnjam u to, onda me ne može nitko pokolebati. Ne može se svima svidjeti sve i toga sam svjestan. A te komentare koji nemaju veze s glazbom, nego su vrijeđanja koja nemaju veze s mozgom isto razumijem. Ne zanima me što govori netko tko me uopće ne privatno ne poznaje.

Žalite li sad za nekim dijelom svoje karijere, nečim što ste napravili ili što niste napravili?

Ne. Ima stvari koje nisu po mom guštu, ali to je sve put. I u privatnom životu često kažeš – gdje mi je bila pamet. Nismo uvijek najpametniji, ne rezoniramo onako kako bismo htjeli. Isto je tako i u glazbi. To me samo naučilo za dalje. Bitno je da čovjek ide prema boljem, prema svom cilju.