“Zig zag Medveščak” iz usta gorljivih hokejaških navijača ori se odnedavno i za novog dečka u klubu, 31-godišnjeg Finca Villea Leinoa.
Nije tajna da među navijačicama na tribinama ima i onih koje ne zanimaju sportska pravila, već borbeni robusni dečki s kacigama, a u posljednja četiri tjedna takvih je, doznajemo, još i više jer čule su da je novi zločesti dečko u gradu.
Sviđa mu se Zagreb
Nadimci su mu “superzvijezda”, “zvijer”... no Ville poslije treninga na njih odmahuje rukom i kaže:
– Ma nisam za njih ni čuo! Uglavnom, za sada upoznajem Zagreb, sviđa mi se stari centar. Dečki iz tima su mi rekli da su ljudi pristojni, zabavni i da, što je meni kao strancu jako važno, uglavnom dobro govore engleski jezik. Koliko sam do sada uspio vidjeti to je zbilja tako. Užasno sam loš što se tiče hrvatskog jezika. Čak ga ni ne pokušavam učiti, ali potrudio sam se da znam reći “bok!”
U Zagreb je došao iz Amerike gdje je igrao za Detroit Red Wingse, Philadelphia Flyerse i Buffalo Sabrese koji mu unatoč odlasku sljedećih pet sezona moraju isplaćivati plaću od 1,2 milijuna dolara.Dok se presvlači u dres Medveščaka, u oči prvo upadaju tetovaže. Nerado o njima govori, neke od njih imaju preintimnu vrijednost, ali čini iznimku pa objašnjava:
– Nisam ih brojio, ali ima ih više od 20. Stalno ih dopunjavam crtežima koji su dio sjećanja, nešto što me podsjeća na dom, karijeru, obitelj, male trenutke kojih ću se uvijek sjećati. Tetovirati sam se počeo prije četiri godine, a odlasci u salon po novu tetovažu ovise o slobodnom vremenu i trenutku...
Do sada sam najdulje u komadu sjedio šest sati na stolu. Nije bolno, više je gušt na koji se navikneš i s vremenom postaneš o njemu ovisan. Uživam u njima.
Uglavnom su na rukama, no ima i nekoliko njih koje su skrivene na tijelu. Gdje? Ne želi otkriti. Njihov motiv i mjesto neka ostanu tajna.
Lasta uvijek nađe put kući
– Znate, kao sportašu teško mi je imati privatnost pa neka one ostanu onaj mali dio koji ne dijelim ni s kime. Već sam se i u Hrvatskoj raspitivao o salonima za tetoviranje pa, tko zna, možda i ovaj dio života zabilježim na tijelu. Najdraži su mi staroamerički tradicijski simboli poput ove lastavice. Nju su nosili mornari koji su na oceanu ostajali i po pet godina, a ona ih je čuvala simbolikom da lastavice uvijek nalaze put kući. Ili ovaj tigar... životinja na vrhu hranidbenog lanca, jedna je od onih koju se poštuje i čiju krv biste voljeli imati u svojim žilama. Draga mi je i moja sova, znak mudrosti koji me podsjeća da moram željeti znati više.
Šest godina živi izvan Finske, a u rodnom Helsinkiju provodi ljeta.Tada je ondje najljepše jer sunce ne zalazi, ljudi su užasno užurbani i to u meni budi neku ugodu sjećanja iz djetinjstva – evocira. Privatno slika, ali i svira. I to dosta uspješno.
– Već osam godina sviram gitaru. Nemam je ovdje u Zagrebu pa malo pauziram i nedostaje mi svirka. Nemam bend, ali sviram s nekoliko njih po pubovima u Philadelphiji.
Žanrovski sam od djetinjstva roker i obožavam Rolling Stonese. Keith Richards mi je oličenje rock-ikone. Skupljam njegove cool crno-bijele fotografije kojih je pun moj stan u Phillyju. Čak smo se i sreli, ali kratko poslije jednog koncerta.Znate, moj prijatelj iz Philadelphije organizator je koncerata pa sam se, zahvaljujući tome, družio s dosta dragih mi izvođača kao što su Kings of Leon i The Black Keys.
Recimo s Danom Auerbachom iz Keysa sam igrao ping-pong prije njihova nastupa. Oni su sigurno jedan od najboljih bendova uživo u ovom trenutku – otkriva i o budućnosti i planovima te dodaje:– Sada sam fokusiran na oporavak od ozljede leđa i povratak na led. Idem dan po dan... takav je život hokejaša, teško je planirati. Tko zna koliko dugo ću ostati u Hrvatskoj.
>>Medveščakov vratar je reper: Pogledajte švedski hit ‘Mark In Da Park’
>>Duboko udahnite. Ovo je najzgodniji zločesti dečko na svijetu. Odlučile žene