Mirjana Radulović: Znala sam da svjedočim važnim trenucima za naš grad i cijelu Istru

Voditeljica s pulskog Radio Rojca Mirjana Radulović radiodramom o propasti Uljanika oduševila je slušatelje i struku te joj je za taj projekt dodijeljena i nagrada Hrvatskog novinarskog društva “Marija Jurić Zagorka” za radijsko novinarstvo jer je unijela svježinu u novinarski pristup jednoj zaista burnoj gospodarskoj i društvenoj temi – propasti Uljanika. Bio je to više nego dovoljan razlog da ove godine zasluži i nominaciju za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske osobe godine.

Ove ste godine nominirani za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske osobe godine. Koliko vam znači ova nominacija i što mislite o konkurenciji?

Radio Rojc dolazi iz malog grada i kao jedan od rijetkih radija zajednice relativno je nepoznat i nov medij. U tom kontekstu, sretna sam što je naš rad prepoznat na nacionalnoj razini. Tim više jer je ovaj rezultat postignut na posuđenoj i doniranoj opremi uz golem entuzijazam ljudi koji su sudjelovali u stvaranju drame, ali i radija. Nije lako konkurirati u ovoj kategoriji, uz mene su nominirana poznata radijska imena.

Nominaciju ste zaslužili za radiodramu na temu propalog pulskog brodogradilišta. Kako ste došli na ideju o radiodrami, koliko ste je dugo pripremali i kako je izgledala realizacija?

Za početak, moram vas ispraviti. Brodogradilište nije propalo, nego je uništeno. Zato je dokumentarna radiodrama “Pola citta puttana” priča posvećena štrajku radnika i radnica Uljanika koji se dogodio u kolovozu 2018. godine, a koji sam za Radio Rojc svakodnevno pratila. Priča je to o brodogradilištu koje je stvorilo modernu Pulu, a koje pred očima svojih građana, nakon stoljeća i pol, nestaje. Snimila sam veliku količinu materijala, izjava, razgovora, zvukova s prosvjeda ne znajući što bih s tim u tom trenutku. Znala sam da svjedočim bitnim trenucima za naš grad i cijelu Istru i nikako nisam htjela da priča tu stane. Dramaturginja Pavlica Bajsić Brazzoduro prepoznala je vrijednost snimljenog materijala i potaknula okupljanje materijala u dokumentarnu radiodramu. I tako je to počelo. Rad je bio dugotrajan i podijeljen u faze. Okupio se snažan tim ljudi koji su svojim znanjima pomogli u realizaciji. Važan segment drame je odličan, emotivan tekst Igora Grbića koji čita Boris Bakal, a sama “Pola citta puttana” ne bi zvučala tako moćno bez oblikovanja zvuka Dine Brazzodura. Franci Blašković i njegov rad nit je koja povezuje cijelu dokumentarnu radiodramu, a kao i Uljanik simbol je jedne Pule za koju se svi borimo.

Radio Rojc nastao je u sklopu Saveza udruga Rojca. Možete li nam predstaviti vaš savez i objasniti čime se sve bavi?

Savez udruga Rojca okuplja 23 organizacije civilnoga društva koje djeluju unutar Društvenog centra Rojc. Okuplja, predstavlja i zastupa njihove interese, potiče međusobnu suradnju i angažirano djeluje u zajednici. Savez upravlja Dnevnim boravkom Rojca, zajedničkim prostorom svih korisnika u kojem je smješten naš radio. Od samog početka djelovanja Saveza, ideja je bila baviti se medijem zajednice zbog toga što mainstream mediji sustavno zanemaruju aktivnosti i rad ljudi koji djeluju unutar civilnog društva, ali i zbog potrebe reprezentacije marginaliziranih skupina i tema. Povratne informacije koje je Radio Rojc dobio u ove gotovo tri godine postojanja pokazuju da je javnost iznimno zainteresirana za sadržaj i informacije koje dolaze iz tog sektora.

Lani je Radio Rojc dobio i koncesiju pa se više ne sluša samo online. Zanimljivo je da u kreiranju vašeg programa sudjeluju i slušatelji?

Osim online prijenosa Radio Rojc koristio je i privremenu frekvenciju male snage putem koje su nas mogli slušati korisnici Rojca i užeg područja grada. Krajem prošle godine dobili smo desetogodišnju koncesiju za obavljanje djelatnosti radija. To je veliki korak za nas, prije svega zato što smo jedini radio iz civilnog sektora s koncesijom. Ovo je svojevrsna nagrada za trogodišnji volonterski rad u kreiranju programa i omogućuje nam profesionalizaciju u stvaranju programa. Slušatelji nas neprestano kontaktiraju, predlažu teme, ukazuju nam na neke važne probleme u društvu, a i sami sudjeluju u radu radija kreiranjem vlastitih emisija.

Prošla godina bila je teška za sve novinare i medijske djelatnike. Kako se to odrazilo na vas i vaš rad?

Radio Rojc pokazao se odličnom platformom u trenutku prvog zatvaranja uslijed koronakrize. Dio programa koji redovno organiziramo u Dnevnom boravku Rojca, a koje zbog trenutačne situacije nismo mogli realizirati, preselili smo se u eter Radio Rojca. Redovni radioprogram stvarali smo od kuće, u čemu je sudjelovalo devet kućanstava. Bez obzira na izazove rada od kuće u tehničkom smislu, mislim da smo još jednom pokazali motiviranost naših suradnika-volontera da nađu inovativne načine za stvaranje radijskog programa, a pogotovo onog koji je pokrivao teme vezane uz pandemiju. Problemi na koje sada nailazimo financijske su prirode, kako pokrenuti profesionalni medij usred krize, ali ne predajemo se. I do sada smo imali izazov uvjeta koji nisu idealni, pa smo uvjereni da ćemo naći načina kako uspješno organizirati radio kakav naši radio slušatelji zaslužuju.

Ako nam to dopuste epidemiološke prilike i dodjelu Ruže održimo u HNK, tko će vam biti pratnja?

Najsretnija bih bila kada bih mogla pozvati obitelj, sve suradnike i volontere s Radio Rojca.