Miroslav Škoro: Meni je i dalje ostalo ime i prezime, koje su loši sluge loših gospodara pokušali oblatiti

Glazbenik, skladatelj, ekonomist, političar, poduzetnik, poljoprivrednik, bagerist, obiteljski čovjek... sve su to riječi kojima se može opisati pjesnik slavonske ravnice Miroslav Škoro (60). Iako bi on za sebe vjerojatno rekao da su mu u životu najvažniji obitelj i glazba te polje, priroda i Slavonija. No, jedan je to od najsvestranijih ljudi kod nas. Iako je otišao s čela stranke koju je utemeljio (Domovinski pokret), i dalje je aktivan u Saboru, a priprema i dva koncerta u povodu Valentinova u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog te radi na svom imanju gdje već desetak godina proizvodi vino, za koje dobiva i nagrade, a kad mu je u poslu zatrebao bagerist – upisao je tečaj i kupio si JCB 3X. Škoro je završio i dva fakulteta – Građevinski fakultet u Osijeku te Ekonomski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, također u Osijeku, na kojem je i doktorirao u području društvenih znanosti. Miroslava Škoru jednom je zgodom Zrinko Tutić opisao kao "glasnogovornika srca i duše". Više od 30 godina Osječanin imotskih korijena, sa zagrebačkom adresom, piše i sklada pjesme nastupajući diljem svijeta. No, u Lisinskom se, voli reći, on i njegova publika najviše vole, a to će pokazati po tko zna koji put 14. i 15. veljače. Upravo je to i bio povod našem razgovoru, a pitali smo ga i kako mu ide rad na imanju, s bagerom, u vinogradu, ali i što se događa vezano za ono što je izjavio prošle godine u Lisinskom, a to je da polako završava karijeru.

Bliži se sada već tradicionalni vaš koncert u Lisinskom. S obzirom na to da se održava u vrijeme Valentinova, što pripremate?

Koncert se zove "Kad se meni tvoje oko smije". To je stih iz nove pjesme "Daj još jednu" koja je objavljena prije nekoliko mjeseci. Svake godine koncertu damo neko ime, a s obzirom na to da je ovaj baš na Valentinovo, taj mi je stih djelovao dovoljno "zaljubljeno". Koncert je rasprodan, pa smo se odlučili i za drugi, 15. veljače, a taj smo koncert nazvali "Kad se meni tvoje drugo oko smije". Ove godine su mi gošće prekrasne članice Feminnema. Prijateljstvo s Nedom i Pamelom seže u vremena kada su one bile još curičke, a Đorđe Novković i ja vodili smo Croatia Records, pa smo ih okupili nakon jednog reality-showa. Zahvalan sam im što su prihvatile otpjevati nekoliko pjesama.

A budući da je prvi dan brzo rasprodan, odlučili ste se odmah održati još jedan koncert. Je li vas iznenadio toliki interes?

Uvijek me to iznenadi, iako sam tu dvoranu punio u više navrata nekoliko dana zaredom. Nema većeg komplimenta kantautoru iz Višnjevca od toga da publika želi slušati i pjevati pjesme iz ljetne kuhinje. Moram reći da ćemo, u sklopu ove koncertne turneje, održati i koncert u dvorani I.B. Mažuranić u Slavonskom Brodu, tako da ćemo biti čak u dva grada, što je sto posto više nego prošle godine.

Jednom prilikom ste rekli da je Lisinski vaše "koncertno utočište po mjeri". Što je toliko posebno u toj dvorani i toj publici?

Otkako znam za sebe, u mojoj glavi postoji neki moj svijet u kojem nema uplašenih i nesretnih. Svijet u kojem ne vladaju netalentirani lažovi, šverceri i prevaranti. Znam da sad zvučim poput natjecateljice na izboru za mis Gaćeleza, rek'o bi Arsen, ali je to tako. Kad nastupam u pravoj koncertnoj dvorani, na koncertu za koji je publika kupila kartu, onda je mogu uvesti u taj svoj svijet i mi se zajedno smijemo, veselimo i nije nas strah pokazati svoje emocije. Zato volim Lisinski. Ljudi kupe kartu, dođu, sjednu i samo što ne vele: Ajde sad, Škoro, pokaži možeš li nas zabaviti sljedećih par sati. Čuje se svaki šum i svaka riječ. Kad nastupam na trgovima, u šatorima ili u klubovima, onda ja dolazim u nečiji svijet i prilagođavam se njemu. Ljudi piju, jedu, šeću i pola ih je tu slučajno. Nastupiti u Lisinskom tridesetak puta od 1998. i napuniti ga svaki put do posljednjeg mjesta, neizmjerno je zadovoljstvo. Mogu samo zahvaliti publici koja mi je to omogućila i zbog koje i postojim kao glazbenik.

A i sin je krenuo vašim glazbenim stopama. Na čemu on sad radi? Pomažete li mu u glazbi?

Matija je moje mlađe dijete i ne bih rekao da je krenuo mojim stopama. On gazi i prti neki svoj glazbeni put. Bog mu je dao da je vrhunski instrumentalist, što ja nikad nisam bio. Pošteno govoreći, puno je bolji glazbenik od mene, a što se tiče pomoći, on pomaže meni. Da nema njega i Plivelića, teško da bih posljednjih godina išta napisao. Nadam se da će imati dovoljno sreće i upornosti ostati u tom teškom poslu. Talenta mu ne manjka.

Prošle godine u travnju rekli ste na koncertu da "polako privodite karijeru kraju". Stojite li i dalje pri tome? Kakvi su vam planovi?

Nekada sam mogao u jednom danu otići od Osijeka do Kölna i još održati koncert. Prešao sam šezdesetu, profesor Gašparović mi je prije gotovo pet godina ugradio četiri srčane premosnice, navukao sam i malo drugih zdravstvenih problema, a i propisno su me izubijali posljednjih godina, tako da je logično skinuti nogu s gasa. Iza mene je devet studijskih albuma i jedina mi je glazbena želja skupiti sve pjesme bez adrese, a ima ih dosta, pa ih s onima koje još trebam snimiti, objaviti na desetom albumu. Onda ću otisnuti to u nakladi od pedesetak tisuća komada i čekati rasprodaju.

Ima li to veze s vašim zdravljem i operacijom koja je sve prestrašila. Kakvo vam je zdravlje sada?

Kod mene je sve povezano s mojim zdravstvenim stanjem, koje je, hvala na pitanju, trenutačno dobro.

Jeste li sada pod manjim stresom kada više niste na čelu Domovinskog pokreta?

Puno je lakše kad odgovarate samo za svoje postupke. Profesionalno bavljenje politikom znači da ste se taman riješili jedne svinjarije, a netko tamo iz vaše stranke pijan pogodi banderu u četiri ujutro i pada u vodu svako nastojanje da se bavite nečim ozbiljnim, pametnim i korisnim. Osim toga, čim ste prvi u bilo čemu, postajete magnet za nerealizirane mutikaše. Stranka traži strukturu, struktura traži ljude, a pošteni ljudi teško se odlučuju za bavljenje politikom.

Mislim da je to odgovor i na pitanje glazba ili politika.

Glazbom se bavim i mislim da je to davno zacementirano. Politikom se bavim samo na sudu jer sam pokrenuo više tužbi sa željom da ljudi pred onom gospođom s povezom na očima i dokažu sve ono što su lagali o meni.

Iako možda nekome sve ovo zvuči kao da ste usporili tempo, prije koji mjesec upisali ste se i na tečaj za bagerista jer vam je za uređenje imanja trebao bagerist. Jeste li završili tečaj, koliko ga često vozite i imate li svoj bager?

Drago mi je da ste me to pitali. Pa vidite, ne možete ni auto, motor ili brodicu, a bome ni bager, voziti okolo bez dozvole. Tečaj sam odslušao, odradio 90 praktičnih sati, ali je sad toliko blata da završnom ispitu još nisam pristupio. Kupio sam polovni žuti bager JCB 3X i jako je korisna sprava, iako se stalno nešto mora po njemu prčkati.

Što je s imanjem, još ga uređujete ili ste već gotovi?

Supruga i ja već desetak godina radimo na tom našem projektu u Drenovi. To vam je u Prigorju, prema Zelini. Kako stvari stoje, to će prije naša djeca završiti jer je još jako puno posla. Svaki slobodan trenutak, posebice kad je lijepo vrijeme, provodimo na gruntu i uživamo ondje.

A u kakvom su stanju vinogradi i proizvodnja vina? Je li i vas inflacija "pokorila"?

Naš vinograd i podrum u Mitrovcu vodi obitelj Matić. Bez njih ne bismo mogli ništa. Mitrovac je malo mjesto u kutjevačkom kraju u kojem je ne tako davno bilo dvadesetak djece u školi, a nedavno samo jedno dijete. Mislim da ove školske godine nema učenika. Baš zato smo odlučili ulagati tamo i nećemo odustati. Ne zanima nas inflacija, recesija, loši zakoni i krize. Moj je zavjet da ću, dok sam živ, pa makar morao ići čistiti cipele, uzgajati lozu i praviti vino u Slavoniji. Naša vina dobila su prošle godine četiri medalje u Londonu, a što ne uspijemo prodati, popiju naši prijatelji. Jedini način da pomognemo Slavoniji je da ulažemo u tu svetu plodnu zemlju i te vrijedne ljude i da zemlju ne prodajemo. Mogu ovi što odlučuju pričati što hoće, spominjati projekte, milijune, kamione, avione, uništili su slavonskog čovjeka i to je sramota koja će ih pratiti dovijeka.

Nakon odlaska iz politike imate zasigurno više vremena za sve te stvari, a pogotovo za obitelj. Jeste li sada ipak sretni što niste pobijedili na izborima za predsjednika? Što kaže obitelj?

Uspio sam u onome što sam nakanio. Došao sam u politiku niotkud i bez podrške. Imao sam samo ime i prezime i u svemu sam bio drugi ili treći. Naravno da će dežurni zlonamjernici mantrati da nisam uspio, ali evo, gospodo, izbori su blizu. Izborite 465.000 glasova na predsjedničkim izborima, 16 saborskih mandata, drugo mjesto u Zagrebu i pun kufer vijećničkih mandata. Mikrofon i pozornica su vaši. Neizmjerno mi je drago da ni u čemu nisam uspio jer se oko mene u jednom trenutku nakotilo toliko podlaca s lošim namjerama da bi bila katastrofa da sam ih doveo u bilo kakvu poziciju odlučivanja. Ne daj bože da takvi ikada dođu blizu vlasti, a siguran sam da neće jer su politički mrtvaci koji će se brzo vratiti na svoje marginalne pozicije s kojih sam ih izvukao pod reflektore. Moja greška. Na kraju, meni je i dalje ostalo ime i prezime, koje su loši sluge loših gospodara pokušali oblatiti, ali eto, ove ćemo godine održati dva lijepa koncerta u Lisinskom, a dogodine se selimo u veću dvoranu. Moj svijet i moji snovi su isti kao i u svih normalnih ljudi koji pripadaju tihoj većini. Kako starimo, sve više postajemo svjesni da snove nećemo ostvariti na javi, pa se onda barem na koncertu nekoliko sati osjećamo dobro.

VIDEO 'Nakon 45 godina više ne nosim starke. Kupovao sam ih na stotine'