Mislav Bago: 'Na dodjelu bih poveo baku, njoj dugujem mnogo toga u životu, pa i to što danas jesam'

Gotovo da nema političara koji s lakoćom staje pred mikrofon iskusnog novinara Nove TV Mislava Bage jer zna da će se susresti s pitanjima koja često nisu ugodna, ali javnost odgovore na njih mora dobiti. Jedan od naših najpoznatijih političkih novinara i ove je godine nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine, a u povodu nominacije s njime smo razgovarali o izazovnoj 2020. godini te nam je otkrio i kakvi su političari kad se ugase kamere.

Ove godine nominirani ste za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osobe godine. Jeste li se nadali nominaciji? Što vam ona znači?
Iskreno, nisam. Ovaj posao počeo sam raditi jer ga volim. Onda s vremenom dolaze i komplimenti, pa i nagrade. Drago ti je kada takvo što dobiješ jer je to potvrda da je tvoj rad prepoznat kao kvalitetan, profesionalan i objektivan.

Što kažete na konkurenciju u kategoriji TV osobe godine? Pratite li rad kolega s drugih televizija?
Tko god dobije nagradu, zaslužio ju je. Cijenim kolege i, naravno, pratim njihov rad. U ovom poslu moraš stalno pratiti što se događa i ne stajati na mjestu, već lagano trčati naprijed.

Protekla godina bila je poprilično izazovna za novinare i reportere. Pandemija, potresi, izbori... Puno se toga dogodilo u 2020. Što vam je predstavljalo najveći izazov?
Puno i previše toga se dogodilo i nadamo se da se takva godina više neće ponoviti. Iskreno, najviše mi nedostaju ona vremena jutarnje gužve na poslu, zajedničkih kolegija, razmjene mišljenja... Odjednom se mora provoditi podjela u timove, tu su maske, online komunikacija. Naš posao je kreativan, zahtijeva interakciju, stalnu komunikaciju s ljudima i kolegama, a u ovakvim uvjetima to je praktički svedeno na minimum. Život online ili putem Zooma nije za mene, no shvatio sam to kao svojevrstan izazov - pronaći način kako se prilagoditi, ali i sačuvati što se može od onog starog, kako će, nadam se, opet biti.

Poznati ste po tome da se ne ustručavate postaviti i najneugodnija pitanja. Kome ste se, prema vašem mišljenju, zbog 'neočekivanog' pitanja zamjerili u protekloj godini?
Iskreno, ne znam. Vjerojatno nekima jesam, no nisam nešto zabrinut zbog toga. Ja radim svoj posao, a oni svoj. Moj posao je postavljati pitanja i biti uporan u dobivanju odgovora. Jednom je netko rekao: mi novinari čuvari smo istine.

Političare poznajete iz prve ruke, gotovo da nema onoga koga niste "priveli" pred svoj mikrofon. Kakvi su političari kad se ugase kamere?

Ljudi, kao i svi ostali. Nekada se u nekim stvarima možemo složiti, nekada se ne slažemo i nećemo se nikada složiti. No to ne znači da smo neprijatelji. Mi novinari radimo u interesu javnosti, a oni rade misleći da rade najbolje za zemlju. No koliko uspješno, vidimo svake četiri godine na izborima. Općenito, može se primijetiti da su pred kraj mandata ipak ležerniji i opušteniji.

Prema vašem mišljenju, vjeruju li građani više medijima u ovim neizvjesnim vremenima?
U ovakvim vremenima upijamo sve čemu smo izloženi. Ne mogu tvrditi sa sigurnošću, no primjećujem neke trendove koji su obilježili godinu za nama: građani prate medije, slušaju informacije, ali ih i sve više propituju uspoređujući ih s onima koje dobivaju na društvenim mrežama. A tamo ima svega i svačega. I tu vidim odgovornost medija, da informiraju, ali i razotkrivaju fake news koji nekim situacijama može biti poguban. I to je najbolje vidljivo u krizama.

Kako preživljavate ova vremena u kojima živimo? Što vam pada najteže? Jeste li se već priviknuli na "novo normalno"?
Možete misliti kako sam se priviknuo! Prije ne bih izašao iz stana bez mobitela, a sada obavezno ponesem masku. Htio bih da se to se što prije vrati - da se brinem je li mi mobitel, a ne maska, ostao u stanu! Fali mi sve, kao i svima. Da normalno prošećem kvartom, sjednem na kavu, odem u teretanu. Srećom, uvijek se mogu vidjeti s dragim ljudima na svježem zraku, a tu su i chat i ostale grupe koje te drže na životu.

Godinu iza nas obilježila je i pandemija koronavirusa koja nije zaobišla ni neke kolege iz vaše redakcije. Strahujete li od zaraze? Koji je vaš stav o cijepljenju? Hoćete li se cijepiti?
Vjerujem u znanost i ne vidim razlog da se ne cijepim. Cijepljenja su samo u 20. stoljeću iskorijenila neke od većih bolesti. A dotad se čuvam, naravno. Nadam se da se sada, u 92. minuti, neću zaraziti.

Ako Ruža završi u vašim rukama, znate li već kamo ćete je smjestiti?
Koliko god je lijepo imati takav podsjetnik na polici, iskreno, razmišljao sam o tome da bih je mogao pokloniti nećakinjama. Mislim da bi im bilo drago i da bi bile ponose na svog strica.

Dopuste li nam epidemiološke prilike da održimo Ružu u HNK, koga ćete povesti sa sobom?
Joj, nisam o tome razmišljao. Možda bih poveo baku. Njoj dugujem mnogo toga u životu, pa i to što danas jesam. No poznavajući nju, ona bi odmahnula rukom i rekla da nije za spektakle (smijeh).