Mlada Riječanka Franka Blažić napisala je roman "Sjena Jantarnog mora", prvi u serijalu epske fantastike "Anara" koji je trenutačno u prodaji na web stranici Naklade Cranium. S nama podijelila kakve su prve reakcije na njen roman prvijenac.
Objavljen je vaš roman 'Sjena Jantarnog mora', prvi je to roman u serijalu epske fantastike 'Anara'. Kakve su reakcije onih koji su ju uspjeli pročitati?
Prve reakcije su odlične, a to znači da me vrlo brzo preplavilo olakšanje. Oni koji su pročitali roman ističu izgradnju svijeta i stil pisanja. Pohvale za stvaranje svijeta mi je bilo iznimno drago čuti jer je upravo to ono u čemu sam najviše uživala u procesu pisanja. Što se tiče stila, mogla sam se samo nadati da će on nekome biti tečan i dojmljiv. Jako me zanimaju daljnje reakcije obožavatelja žanra, ali i onih kojima fantasy knjige možda ne padaju tako često u ruke.
Zašto ste odabrali baš taj žanr, jeste li inače obožavateljica fantastike?
Volim fantastiku i znanstvenu fantastiku, ali i druge žanrove. Međutim, u usporedbi s drugim pričama koje sam pisala, a u većini slučajeva samo započinjala, s 'Anarom' je to išlo najprirodnije. Bilo mi je zanimljivo, izazovno i zabavno stvarati mjesta i graditi neko novo društvo i njihove načine života i razmišljanja. Tu su naravno i elementi fantastike za koje vjerujem da se mogu jako dobro iskoristiti kako bi se pristupilo određenoj temi. U ovom žanru je sve moguće - a opet nije, jer svijet mora biti smislen i konzistentan.
Glavni lik u knjizi je mlada Elin. Imate li s njom nešto zajedničko?
Dok stvaram likove, razmišljam o tome u kakvim su okolnostima odrasli, na što su navikli, i kakvim su ljudima okruženi. Sve to na neki način može oblikovati njihove reakcije prema svijetu i drugima. U tom smislu, Elin i ja nemamo previše sličnosti. Za razliku od nje, ja (možda) nisam prešla kroz morski prolaz u neku drugu zemlju i bila proglašena članicom Vijeća zajednice koju ne poznajem. Također, Elin u trenutku odvijanja radnje prolazi kroz nepredvidljive situacije zbog čega se ne suočava sa svojim emocijama na način na koji bi se to od nje možda očekivalo. S druge strane, ima hrabrosti i inicijative, a nadam se da su to karakteristike koje su i dio mene.
Otkrijte nam nešto o sebi, tko je Franka privatno...
Trenutno mi je stalan posao pisanje tekstova i stvaranje sadržaja za strane internetske portale, uglavnom one posvećene glazbi. Sviđa mi se raditi od kuće i imati fleksibilno radno vrijeme, to mi daje dovoljno prostora i energije da se posvetim i ovom drugom obliku pisanja. I muziku i pisanje, kao i suvremeni ples kojim sam se dugo bavila u slobodno vrijeme, mogu istaknuti kao važan dio mog života. Sebe mi je najlakše definirati kroz ono što najviše volim raditi, pa mislim da je ovo prikladan odgovor na pitanje o tome tko sam ja privatno.
VEZANI ČLANCI:
Sjećate li se prvog fantastičnog romana(ili serijala) kojeg ste pročitali? Kada ste točno znali da je to baš žanr kojim se želite baviti?
Zahvaljujući roditeljima sam kao dijete počela razvijati ljubav prema knjigama, a ono što mi se najviše urezalo u pamćenje su priče Astrid Lindgren, kao i fantastični romani za djecu „Srce od tinte“, „Kronike iz Narnije“ i serijal „Laura“. Trenutke iz tih priča i dalje vividno pamtim, što je sigurno utjecalo na moje prve priče koje sam ikada napisala. Kroz godine sam i u čitanju i pisanju bila posvećena drugim žanrovima, ali svijet Anare i likovi koji su u njega smješteni nisu mi dali mira, za razliku od mnogih drugih ideja čiji se početni žar brzo razvodnio. Neki put nije teško dobiti ideju, ali treba pronaći onu koja će se zakačiti i koja će tijekom razrade postajati sve uzbudljivija.
Zanimljivo bi našim čitateljima bilo i da nam malo raskrinkate svijet pisaca, koji je često romantiziran. Kako izgleda Vaš jedan dan kada radite, koliko puta brišete ono što ste napisali, imate li neke rituale(npr. morate ići u šetnju i popiti kavu u omiljenom kafiću) ili ste potpuno fokusirani na ono što radite dok više ne možete i padnete u krevet...
Praktički sam tek ušla u svijet pisaca i još se privikavam na činjenicu da ljudi čitaju moj roman. 'Anara' je nastala iz čistog poriva i gušta, bez ideje da će pronaći izdavača, pa zato i nije postojao pritisak da sve moram dovršiti u određenom roku. Pisala sam kad i koliko sam stigla, ali sam nastojala stvoriti kontinuitet, što mislim da je važno kako bi nastala knjiga takvog obujma. Najviše brišem i nadopunjujem nakon što je prva verzija teksta gotova, ali i u procesu uredništva koji je ovaj roman doveo do onog što on jest sada. Što se tiče rituala, trenutno radim na nastavku romana, ali još uvijek nisam razvila neke posebne navike. Važno mi je samo da se nalazim na ugodnom mjestu bez previše ljudi i da imam pristup glazbi i grickalicama.
Što volite raditi u slobodno vrijeme, kako se opuštate?
Najugodnije se osjećam negdje u prirodi. U Gorskom kotaru, da budem preciznija. Prednost života u Rijeci je blizina i šume i mora, pa mogu birati na koju ću stranu, ovisno o raspoloženju. Volim planinarenje i takozvani aktivan odmor, a uz to me najviše opuštaju knjige, moji ljudi i odlasci na koncerte.
Što biste voljeli da čitatelji znaju prije nego što krenu u pustolovinu i počnu istraživati Anaru kroz Vaš roman?
S atmosferom Anare sam donekle htjela napraviti odmak od romana i serija kojima smo u zadnje vrijeme najviše okruženi, ali sam isto tako svjesna utjecaja drugih pisaca; od toga ne bježim niti želim bježati. Uostalom, pisci često pišu romane koje sami žele čitati, i sada to i shvaćam. U svakom slučaju, Anara je svijet u kojem sam voljela boraviti tijekom pisanja, i zato vjerujem da će se pronaći još netko takav.
Roman je trenutačno u prodaji, gdje ga mogu nabaviti oni koji su se zainteresirali za njega kroz ovaj intervju?
Tako je, „Sjena Jantarnog mora“ je u prodaji, a trenutno se može nabaviti na web stranici Naklade Cranium.
Ljeto još traje, stižete li uživati na moru ili ste se potpuno posvetili poslu?
Uz 'dnevni' posao i druge obaveze nije uvijek lako posvetiti se pisanju, pa se veselim godišnjem odmoru koji ću iskoristiti i za rad na nastavku romana; a to je ipak još jedna od stvari koja me opušta. Planiram se odmoriti na moru i u šumi i napuniti baterije za predstavljanja knjige u rujnu. I unatoč tome što volim ljeto, moram priznati da već razmišljam o prvim danima jeseni… Tada uvijek imam osjećaj kao da dolazi nešto novo i kao da je sve moguće.