O moj Bože! Višnjina poruka na mobitelu u ranu zoru: “Dragi Mliki, jutros je umro Žarko!” Iako smo znali da mu je zdravlje zadnjih godina narušeno, nitko nije očekivao ovu vijest. A još jučer je taj vječni gimnastičar našeg glumišta izvodio dvostruki salto, hodao na rukama i bacao se po pozornicama najvećih kazališta, po malim provincijskim pozornicama i po ambijentalnim bespućima kazališne zbiljnosti, na otocima, proplancima, suhozidinama i ostalim mogućim i nemogućim prostorima kud je njegova glumačka noga gazila. A njegova noga gazila je od nemila do nedraga.
I baš me zanima kako će se sav taj prebogati glumački život ovog jedinstvenog Čovjeka i Glumca zbiti u korice jedne knjige, koju je pripremao. Monografije... ma koliko velika ona bila.
Siguran sam da nema scene u Hrvatskoj na kojoj se ovaj gumeni virtuoz glume nije prekobicnuo tijelom ili riječju i izazvao pritom salve smijeha i svojim neviđenim šarmom očarao, kako Ljuc kaže, svekoliko općinstvo. Rijetki su glumci koji imaju to što je Žarkec imao. Bogomdan talent, pojavu, šarm kojem ne možete odoljeti, komiku, volju za probe, strpljenje, matematičku glumačku preciznost istovremeno umočenu u fantastičnu sposobnost improvizacije itd. itd. Rijetki su glumci koji tako plijene svojom pojavom... koji zakucaju gledatelje za stolice... glumci čije se kreacije i “štosovi” još dugo šire usmenom predajom i preporukama tipa: “Nisi to gledao? Ej, moraš to gledat!” Iskreno, ne sjećam se točno kad smo se Žarko i ja upoznali. Je li to bilo na Opatovini kad sam kao student, s djevojkom, došao gledati “Kći Lotrščaka” i pitao ga koliko traje predstava, a on odgovorio: “Vidim da si s curom pa, ako ti se žuri, reci koliko ti odgovara da traje pa ćemo se Ljuc i ja prilagodit.” Ili je to bilo kod Pave u legendarnoj Karaki, jedne duge noći, kad smo Navojec i ja, zahvaljujući njemu, osim mnoštva glumaca upoznali i kompletnu prvu postavu Dinama. Uostalom, nije toliko ni važno kad je bilo. Za mene je važno da je bilo i da smo na jedan lijep način kliknuli kao ljudi, a mislim i kao kolege glumci, pa je iz tog klika nastalo jako puno zajedničkih obaveznih i neobaveznih druženja, predstava, projekata, putovanja i svega ostalog bez čega bi moj život bio puno, puno siromašniji u svakom pogledu. Hoću reći da je Žarkec moj život na najljepši način oplemenio i učinio ljepšim. Puno uspomena navire u sjećanje:
“Filip Oktet i čarobna truba”, prva zajednička predstava početkom devedesetih u Teatru &TD, u kojoj je briljirao. Pamtim i gostovanje te predstave u Dubrovniku. Prva predstava nakon deblokade grada. Projekt “Preobraženja” u tunelu Grič, kojim smo Ćurdo, Vulić, Tamara, Žatkec i ja obilježili stogodišnjicu rođenja A. B. Šimića, jedini u Hrvatskoj.
“Skup” na Dubrovačkim ljetnim igrama i divni dani i noći u praznom Dubrovniku. Tu smo zajedno s Darkom Ćurdom rodili ideju o pokretanju Kazališnih susreta Glumci u Zagvozdu. Trio fantastikus. Ustvari kvartet. Bio je s nama i “poglavica” Boško! Tadašnji načelnik općine. Tu je Žarko dao nemjerljiv prilog svojim angažmanom u organizaciji i idejama prvih godina. Gotovo sam, složio je program prve godine, doveo Histrione i igrao u tri predstave od šest. Bez njega bi sve bilo puno teže. Nismo ni slutili u što će se ta naša ideja pretvoriti. Izrasla je u jedinstven kulturni događaj na koji svi umjetnici žele doći. Događaj na kojem je na svakoj predstavi minimalno tisuću gledatelja. Imamo jedini Trg glumaca na svijetu. A sve smo to pokrenuli gotovo bez novca. U Zagvozdu bi rekli: “Na obraz!” I velik je Žarkecov obraz. Bio i ostao.
Hvala ti, dragi moj prijatelju, na tome. Na svemu. Titula počasnog mještanina Zagvozda, koju su ti Zagvožđani dali, je malo, ali je od srca! Zagvoškog srca, velikog kao Biokovo, koje te je prepoznalo kao svog, što bi stari Ivica rekao, Podvožnjaka.
Počivaj u miru, dragi prijatelju, i kad se nađete negdje gore visoko u oblacima, ti, Ćurdo i Boško... bacite svoj dragi pogled na nas dolje, na naš jedinstveni Trg glumaca. Mi smo još tu gdje ste nas ostavili. Igramo predstave i radimo ono što biste i vi radili da ste s nama. A dogodine slavimo 25. godišnjicu. I sjetit ćemo se i vas.
VIDEO: Alec Baldwin na filmskom setu pucnjem iz rekvizita ubio snimateljicu
Lijepo sjećanje.