Branka Donassy je rođena Zagrepčanka. Svoj je voljeni grad ugledala 1952. u obitelji venecijanskog podrijetla, o čemu svjedoči njeno prezime. Atelje joj gleda na tornjeve Katedrale, iz njega je gledala kako ti tornjevi stradavaju u potresu. Danas kaže da ju je trauma potresa obilježila mnogo jače i teže nego pandemija u kojoj živimo već dvije godine. Ona pripada najužem krugu naših najcjenjenijih i najnagrađivanijih modnih kreatora, njene kreacije resi nevjerojatna čistoća dizajna i skulpturalnost (često ih izlaže i u muzejima) ili, kao što je to u svojoj zadnjoj knjizi "ULUPUH-ova modna povijest" zapisala Ana Lendvaj, modna kritičarka Večernjeg lista: "Njezina je finoća ideje i izvedbe nenadmašna i danas". No, Branka Donassy među svojim nagradama čuva i onu za najljepšu haljinu svijeta. Bilo je to 1995. godine, kada je hrvatska missica Anica Martinović (danas Kovač) nosila haljinu nazvanu "Tisuću otoka".
A sve je, kako to obično biva, počelo u djetinjstvu, uz oca u ateljeu i baku za šivaćom mašinom:
- Bila sam djevojčica koja se uopće nije igrala lutkama. Vrijeme sam provodila s tatom u slikarskom ateljeu, jer su me zanimale sve slikarske tehnike, ali i uz baku. Ona je znala fantastično šivati, šivala je sebi i meni, i ja sam uz nju učila. Baka je jako dobro poznavala materijale, sve mi je podrobno objašnjava, a meni je to bilo silno zanimljivo. Negdje pri kraju osnovne škole poželjela sam sama nešto sašiti. Uvijek sam željela imati nešto posebno, i tako sam počela. Kroz studij je to bio hobi, i tek kada sam bila pred diplomom iz povijesti umjetnosti i etnologije, shvatila sam da je moda moj poziv - prisjeća se Branka i objašnjava kako joj je upravo taj studij pružio drukčije i specifičnije temelje modnog stvaralaštva.
Branka početak svoje modne karijere datira u 1985. godinu, kada je, kao već formirani dizajner, ušla u ULUPUH-ovu Sekciju za oblikovanje odijevanja, i te je godine odmah dobila prvu nagradu na tadašnjem Tjednu mode u Zagrebu. Kaže da je to bio veliki poticaj i potvrda njenog rada. A nakon toga se 1988. godine, unutar te ULUPUH-ove sekcije, pojavio i danas slavni Modagram:
- Tada se okupilo osam autora koji su bili vrlo različiti po svojim djelima, različiti kao autori, ali vrlo slični po svom pristupu modi. Okupili smo se zbog odlaska na Fashion Start u Münchenu. Bio je to veliki uspjeh. Pokazali smo se kao avangardni kreatori, bili na naslovnicama svih novina, jer naša je moda bila istinski šok na Zapadu, koji nije znao što se događa kod nas, već je baratao predrasudama prema socijalističkim državama. I tako smo desetak godina radili pod kapom Modagrama - priča Branka.
Njen rad poseban je po svojoj tehničkoj izvrsnosti i preciznosti, a ona sama kaže kako nikada nije radila s gotovim krojevima, već je sama majstorica konstrukcije.
- Od samih početaka istraživala sam konstrukciju odjeće i mislim da je to moje veliko bogatstvo. Postepeno sam, od jednostavnijih do složenijih krojeva, sve radila sama, učila na pogreškama, ali i na najbolje napravljenim stvarima. Dizajn je jedno, ali mene je uvijek jako zanimala i ta tehnička strana posla, sama izrada odjeće. Doista mogu reći da sam taj dio posla savršeno savladala, dvadeset godina sam radila sve svoje konstrukcije, čak i za modele koje su išli u serijsku proizvodnju - priča Branka i kaže kako joj činjenica što vlada tehničkim dijelom svog posla, olakšava i stvaranje i suradnje:
- Ja znam što hoću, ali i kako se to može napraviti. Nikada neću ponuditi nešto kako bih dobila odgovor da se to ne može. Ja znam da se može i znam kako se to može. I zato mislim da bi svi dizajneri trebali poznavati taj dio posla, jer je u modnoj struci zanatski dio posla nedjeljiv od dizajnerskog. Zapravo je nemoguće dobro doreći dizajn ako se ne poznaje taj tehnički dio posla.
Šira javnost, uključujući i ljude kojima moda ne znači baš ništa, ime Branke Donassy naučili su 1995. godine, kada je kreirala najljepšu haljinu na svijetu, onu koju je na Izboru za Miss svijeta nosila Anica Martinović, danas Anica Kovač:
- Mene je za taj posao pozvala Tihana Harapin Zalepugin koja je radila u direkciji našeg izbora. Odmah mi je dala do znanja da se puno očekuje od mene, jer je to bila prva godina kada su se natjecale dizajnerske haljine svih missica. Naravno, taj dogovor je pao prije ljeta, nisam znala tko će biti djevojka za koju radim haljinu, jer izbor je bio u rujnu. Tako sam, kada je Anica izabrana i kada sam dobila njene mjere, imala samo petnaestak dana da napravim haljinu. Dakle, trebalo je riješiti koncepciju, a kako ja zaista mislim da je more ono najljepše što imamo, tako se ono nametnulo kao izbor teme i priče koja će ići uz haljinu, a koja je isto bila važna. Uz to, sa suprugom sam tih godina ljeta provodila na barci i on mi je izronio divlju kamenicu. Tu se rodila ideja o haljini ukrašenoj školjkama, koju sam nazvala "Tisuću otoka". Sjećam se kako je Anica, kada ju je prvi puta vidjela, rekla: "Nema brige, ova će haljina pobijediti" - priča Branka Donassy, ali i objašnjava da je haljina skrivala mnogo tajni. Kao prvo, trebalo ju je sašiti tako da se Anica može sama odjenuti, jer bilo je jasno da na izboru u Sun Cityju svaka djevojka neće imati svoju garderobijerku. Uz to, školjke su na haljinu bile pričvršćene tako da su se micale kako je Anica hodala i proizvodile nježan zvučni efekt, što je očito dodatno očaralo žiri.
No, kako je vijest o pobjedi stigla do nje?
- Tihana se javljala Saši, a on meni i u jednom trenutku me nazvao i rekao kako se priča da je naša haljina pobijedila. Naravno da sam bila sretna. Ali, nešto kasnije, Saša je zvao opet i rekao kako su to možda samo Tihanina nagađanja. I tako je moje veselje postalo glavobolja pa sam otišla prileći. Kada je konačno nazvao Aleksandar Kostadinov sa službenom viješću o pobjedi, moj mu je sin, koji je tada bio jako mali, rekao da mama spava i da je ne može probuditi - kroz smijeh prepričava Branka.
Odjek tog uspjeha je bio nevjerojatan, jer svijet je prepoznao poruku nade i optimizma koju je ona ušila u haljinu za Miss iz zemlje poharane ratom. Bio je to vrijeme u kojem je mogla postati kraljica hrvatske mode, ali nju masovna proizvodnja nikada nije zanimala.
- Nisam ja tip koji bi kapitalizirao taj uspjeh. Tada su mi mnogi govorili kako trebam početi raditi vjenčanice, ali ja sam tu haljinu doživjela kao dizajnerski zadatak na koji sam ja odgovorila. I očito sam to dobro napravila. To nije ono što ja inače radim, ali dizajner mora znati odgovoriti na zadatak. I nisam dalje išla u tom smjeru, jer nisam profil dizajnera kojem je profit na prvom mjestu. Mene više zanima umjetničko istraživanje - priča Branka.
Znači li to da baš nikada ne prihvaća narudžbe za vjenčanice, da ih nije radila?
- Radila sam ih, čak i puno, ali to su uvijek bile posebne vjenčanice. Svaka od žena koje su mi se javile za vjenčanicu bila je posebna žena i svaka od njih je dobila posebnu haljinu, a to nije imalo baš nikakve veze s time koliko je ta haljina koštala. Radila sam izuzetno raskošne vjenčanice, jednu čak sa šlepom od 20 metara organdija. No, sjećam se, jednom mi je došla vrlo mlada djevojka koja je otvoreno rekla: "Ja nemam novaca, ali želim nešto posebno." Ja sam odgovorila: "Dobro, ali recite mi nešto o svadbi." I ona je rekla da će fešta biti na livadi, u prirodi. Otišla sam na Splavnicu i kupila sve suho cvijeće koje se tamo prodavalo. Bio je to naramak koji sam jedva donijela u atelje. Uzela sam flizelin, na njega poslagala cvijeće, gore stavila gazu i sve to provukla kroz prešu. Gornji dio gaze je bio i malo nagužvan i to je ispao genijalni materijal, koju je uz to još i bolje mirisao, jer je unutra bilo i lavande. Djevojka je bila oduševljene, ali baš ta haljina je dokaz da ne treba nešto biti skupo, da bi bilo raskošno, posebno i lijepo - priča Branka.
VIDEO Pogledajte tko je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji TV osoba godine
Branka je modna umjetnica!