Osvojio nas je zapisima s putovanja u najskrovitije svjetske kutke pa seciranjem društveno-političkog života Lijepe Naše, duhovitim komentarima na Facebooku na kojem ima više od 150 tisuća fanova, a zatim i krimi-prozom. Hrvoje Šalković ne može se požaliti da mu loše ide.
Sitno broji do rođenja sina kojeg očekuje sa splitskom glumicom Anom Gruicom, predstavio je krimić "Nova mis Čilea", za "Valcer protiv Eintrachta" upravo je nagrađen na Balkan Noiru...
Zaredale su vam se nagrade. Koliko vam znače i što ćete s osvojenim novcem?
U karijeri sam osvojio dvije književne nagrade i obje su bile "masne". Ona prva, nagrada Večernjaka i VBZ-a za najbolji roman, iznosila je 100.000 kuna, a nagrada Balkan Noir za najbolji krimić koju sam upravo osvojio "teška" je 75.000 kuna. Puno mi znače. Zaista je lijepo kada te nagrade i struka i žiri. Budući da za koji mjesec postajem otac, novac odlazi na kupnju dječjih kolica i sličnih potrepština, a dio ću uplatiti u humanitarne svrhe.
Približite nam proces pisanja.
Neki pisci rade tako da u glavi imaju samo prvu rečenicu pa onda polako pletu priču. Ja radim drugačije, mjesecima pripremam koncept, strukturu, na velikom komadu papira crtam skice. Krenem u realizaciju uvjeren da će roman izgledati baš tako kako sam zamislio. Međutim, uvijek se stvari otkinu s lanca, likovi zaista nastanu u hodu, sasvim drukčiji od onoga kako sam ih prvotno zamislio.
Kako je bilo pisati iz ženske perspektive? Jesu li u vašoj mašti žene uistinu s Venere, a muškarci s Marsa ili – što ste naučili razmišljajući kao žena?
Muškom piscu strašno je teško stvoriti uvjerljiv ženski lik, ili je barem meni teško. Mislim da dosta dobro poznajem žene, ali opet, jako je teško stvoriti lik koji će u romanu zaista razmišljati kao žena i čiji će postupci biti vođeni ženskom logikom. U kriminalističkim romanima, kakvima se bavim, mislim da još držim stvari pod kontrolom, ali kada bih pisao punokrvni ljubavni roman, ne vjerujem da bih baš bio potpuno precizan sa ženskim likovima. Posebna ste vi bića, nepredvidivo predvidiva ili predvidivo nepredvidiva, kako god hoćete.
Ana nam je prišapnula, u šali, da se neće baviti pisanjem jer bi zasigurno bila bolja od vas što bi "momentalno dovelo do razlaza". Kako stojite s muško-ženskim podjelama, u braku, društvu?
Ana jako lijepo piše i to mi je super kod nje, uz još puno, puno drugih stvari. Šalila se, naravno, ali opet, kako je po struci glumica, jako dobro osjeća dramaturgiju, iz uz moju dragu urednicu Nadu Brnardić, njoj najviše vjerujem kada tražim ocjenu rukopisa. Što se muško-ženskih podjela tiče, tu treba biti strašno mekan. Naravno, neću nikad dopustiti da mi žena tegli teške stvari, da popravlja automobil, to su muški poslovi. Ali njoj ništa nije problem, kao što ni meni nije problem oprati posuđe ili usisati stan. Zajednica muškarca i žene ne bi trebala zapinjati na tim stereotipnim podjelama, a ne bi trebalo ni društvo u cjelini.
Ima li istine u mitu da se muškarci boje samosvjesnih i uspješnih žena?
Ne znam za druge, ali ja ne da se ne bojim, nego ne pristajem biti u priči sa ženom koja nije takva. Nasreću, pronašao sam životnu partnericu koja je čvrsta, koja probleme pregazi kao da su plitak potok. Uspješna je, svjesna sebe, ali opet, čvrsto je na zemlji. Dugo sam čekao da se skrasim, napravio to u četrdesetoj, ali izgleda da sam dočekao pravu stvar.
Hoćete li biti uz Anu na porodu?
Hoću, naravno. Kažu da je to čudesan osjećaj, vidjet ćemo...
Bojite li se očinstva, odgoja u današnje vrijeme...
Pa ne mogu reći da mi je svejedno. Ali mislim uložiti puno truda, vremena i energije, jednako kao i Ana, pa mislim da ne bi trebalo biti problema. Ma, to će dijete izrasti u odličnog čovjeka.
Kojim ćete vrijednostima podučavati sina?
Dijete ću učiti da bude častan i pošten čovjek, da ne sudi ljude po boji kože, vjeri, nacionalnosti, po spolu ili seksualnoj orijentaciji, nego po onome što i kako govore, Učit ću ga da u životu radi što god poželi, ali da u tome bude najbolji što može, zatim da čovjek vrijedi onoliko koliko ima znanja, onoliko koliko je stvari pročitao i naučio, a ne onoliko koliko ima novca.
Naučit ću ga kako da putuje i kako da izvuče najbolje iz putovanja.
Jeste li već izabrali ime?
Da, jako je lijepo, onako internacionalno, da mu bude lakše kada bude putovao. Meni je uvijek bio problem na putovanjima, ljudi nisu mogli izgovoriti moje ime.
Kažete da ste neumjereni dok putujete, tulumarite, pušite... Očekujete li da će vam se život promijeniti rođenjem sina?
Istina, to je dio mojeg karaktera, što god da radim, ispadne da to radim bez zadrške, preko svake mjere. Tako je bilo s putovanjima, s tulumarenjem, s puno stvari. I sve je to u redu, samo ću sada promijeniti fokus i neumjereno snažno posvetiti se brizi za svoju obitelj. I opet je dobro. Tulumi su se ionako sveli na nekoliko dana u godini, tako se poklopilo, ne da mi se više. A putovanja... Valjda će me žena pustiti da jednom godišnje na tjedan dana pobjegnem za svoj gušt, u neki Pakistan, tako nešto.
Kakav svijet priželjkujete za sebe i svoju obitelj?
Svijet u kojem ljudi vrijedno rade posao koji su odabrali i za taj su posao dobro plaćeni. Svijet u kojem su političari nebitni, u kojem su oni samo servis koji služi nama građanima da bismo bolje i lakše radili te funkcionirali. Svijet pravilnog sustava vrijednosti u kojem su na vrhu vrijedni i pametni, a ne glasni i bezobrazni. Svijet u kojem funkcioniraju školstvo i zdravstvo, u kojem roditelj ne mora i nekoliko mjeseci prije rođenja djeteta razmišljati o otvaranju bankovnog računa na kojem će štedjeti da bi ga jednog dana školovao u inozemstvu.
>>Ana Gruica: Moj Hrvoje navija da nam djeca budu intelektualci, a ja bih da su sportaši
>>Šalković postao alergičan na roditeljske savjete: 'Manite me se!'
tko je ovaj lik da svakodnebno moramo čitati o njemu, više je po novinama od Severine