Monika Seleš zabljesnula izgledom na dodjeli nagrada Laureus

Moniku Seleš, bivšu tenisačicu i reprezentativku SFR Jugoslavije, mnogi će pamtiti kao nekad najbolju tenisačicu svijeta. Slavit će njezinih devet osvojenih Grand Slam naslova ili im je u sjećanju ostalo njezino glasno stenjanje na terenu. Nalazila se na popisima najspektakularnijih sportaša ikada, no na listi najljepših nikada je nije bilo.

Jela sam i plakala

Danas se i to promijenilo. Nekad neugledna djevojka postala je seksepilna i samouvjerena 37-godišnja žena koja je pojavom na dodjeli nagrada Laureus za najbolje sportaše u Abu Dhabiju oduzimala dah. Već sedam godina Monika je u sportskoj mirovini, a njezin izgled nije proizvod vrhunskog estetskog kirurga, već duhovnog i fizičkog zena koji je postigla dugogodišnjim naporom da prevlada demone prošlosti zbog kojih se godinama mučila s debljinom i problemima s prehranu. Svoju bitku opisala je i u knjizi “Pronalazak sklada između tijela, uma i same sebe”. U njoj na terapeutski način progovara o 1993. godini, kada ju je na terenu u Hamburgu kuhinjskim nožem u rame ubo pomahnitali obožavatelj tenisačice Steffi Graf.

 – Sve u što sam ulagala cijelu sebe u tom je trenutku nestalo. Hrana mi je postala obrambeni mehanizam, njome sam se borila protiv stresa – ispričala je za Guardian Monika i nastavila: – U trenucima u kojima mi je sportski svijet mogao biti pod nogama ja sam ostajala kod kuće s vrećicama keksa i krumpirića, jela i plakala. Situaciju s težinom pogoršala je i prerana smrt njezina oca Karolja, više ili manje uspješni povraci u profesionalni tenis te nesretne ljubavi, među kojima je i ona sa suosnivačem Microsofta Paulom Allenom. Do 2003. dobila je više od 15 kilograma i tada je rekla – dosta.

 Iskrena prema sebi

– Navršila sam 30 godina i odustala od dijeta. Unajmila sam kolibicu u Kostariki, isključila telefon, zaboravila tenis, počela se baviti jogom i zdravo jesti. Krenula sam u duge šetnje u kojima sam napokon spoznala samu sebe. Postala sam iskrena prema sebi i otkrila da nije problem ni u težini ni u onome što jedem, već u onome što mene izjeda iznutra. Nije bilo lako, ali uspjela sam! – zaključuje. Monika sada živi u Tampa Bayu, sama sa svoja četiri psa, piše i ne postavlja si više pitanja poput “što bi bilo da je bilo...”.