More mu je bilo dom, obožavao je plovidbu i ljeta s prijateljima

Obišao je gotovo cijeli svijet, nastupao od Kalifornije do Australije, Rusije i New Yorka, svaki njegov koncert unaprijed je bio rasprodan, ali unatoč tomu Oliver Dragojević bio je čovjek koji je najviše uživao u malim stvarima. A najviše se volio opuštati u rodnoj Veloj Luci i u druženju s prijateljima. Tako je svake godine odlazio na Korčulu na svoju brodicu “Marko” koja je dobila ime po njegovu pokojnom ocu.

Jednom je ispričao da se njegova brojna obitelj, supruga Vesna, tri sina i petero unučadi cijelo ljeto druže u Veloj Luci gdje ima dvije kuće. A njemu je najdraža kuća bila upravo brod “Marko” kojim je išao loviti ribu ili odlazio s obitelji na kupanje na obližnji otok Proizd.

- Kupamo se na plaži Bili bok na Proizdu, koja je proglašena jednom od najljepših u Hrvatskoj. Njezinom se ljepotom oduševio i Jacques Cousteau, poznati istraživač podmorja, koji je ustvrdio da je na tom mjestu gdje se susreću struje iz Neretve i s Otranta najčistije more na Mediteranu – rekao je prije osam godina, no s vremenom je promijenio navike.

Lov na Palagruži i Biševu

– Budući da imam veliku obitelj - sinove, nevjeste, unuke, oni velikim brodom idu na kupanje, a ja malim na drugu stranu.

Za ručak se sastanemo, podružimo i onda ja ponovno odem o svom poslu. Maknem se i uživam u uvalama u kojima nema nikoga - ispričao je svojevremeno u jednom intervjuu “morski vuk” koji bi sa sinovima lovio ribu na Palagruži te plovio do Mljeta i Biševa.

U njegovu ljetnu oazu dolazili su njegovi dobri prijatelji Stjepan Hauser, Ante Gelo, Alan Bjelinski i provodili nezaboravne trenutke na Mediteranu, kao da su zalutali u Fellinijev film. Korčulansku adresu dijeli i Oliverov veliki prijatelj i glazbenik Zlatan Stipišić Gibonni s kojim je često održavao koncerte u Veloj Luci.

Upravo ta opuštenost u rodnom kraju dala je Oliveru slobodu da se potpuno opusti, izgleda kako hoće jer je ionako domaći. Silno je volio opori humor svojih sumještana, često bi znao reći da je poput njih, pa je ljetne večeri provodio u velolučkoj konobi “Bata”. Čak je znao pripremiti ribu na roštilju ili poslužiti goste ako bi u prijateljevoj konobi bila gužva. I obitelj bi navratila, pa se često mogla čuti pjesma koju je Oliver spontano započinjao.

Iako je imao briljantnu karijeru, ostao je u Splitu u kojem je godinama prijateljevao s velikim skladateljem Zdenkom Runjićem, Remijem Kazinotijem, Zoricom Kondžom, Tedijem Spalatom, Juricom Jerkovićem i brojnim drugim Splićanima s kojima bi znao spontano feštati.

Bio je jednostavan čovjek koji je volio dobar humor koji ga nije napuštao ni kad je saznao za bolest. Tada je počeo sve više vremena provoditi na Korčuli.

– Vratio sam se u Velu Luku jer su mi tamo korijeni. Preselili smo se u Split jer je otac dobio posao u Kapetaniji - objasnio je jednom prilikom.

Znao je razgovarati s morem

Na pitanje što mu je to Dalmacija dala, uvijek je odgovarao:

– More, ne mogu bez njega. Ono je za nas tajna. I previše je jako da bi se čovjek s njime borio. Bez njega ne možeš. To je isto kao kad nekog voliš. Razgovaram s morem, sam sebi izgledam ludo. Razgovaramo i onda mi pošalje južinu pa me umalo utopi. A Dalmacija je sama po sebi živopisna, ljudi su temperamentni i tamo ste stalno okruženi glazbom.