Na svijetu postoji nekoliko pitanja oko kojih se već stoljećima lome koplja te oko kojih je, čini mi se, nemoguće postići konsenzus. Što je bilo prije, kokoš ili jaje, jedno je od njih, možda i najpoznatije, ali nipošto nije jedino.
Ima li života poslije smrti, jesmo li sami u svemiru, koji je smisao života i tko je, pobogu, ubio JFK-a samo su neka od njih. Taman kada netko ustvrdi da je prije bila kokoš jer je, eto, netko morao snijeti to jaje, pojavi se neki njegov oponent koji će reći da je prije bilo jaje - i to ono dinosaurovo. Messi ili Ronaldo? Također jedno od takvih pitanja... Ista stvar je, evo, i s onim je li bolja neka knjiga ili film koji je po njoj snimljen. U tjednu kada su tisuće ljudi pohodile 42. po redu sajam knjige na zagrebačkom Velesajmu, to mi se pitanje učinilo važnijim od svih ostalih, a pogotovo od onoga tko je drugi najbolji nogometaš na svijetu. (Prvi je, jasno, također na Interliberu zastupljeni Luka Modrić). Elem, protekli su tjedan prikazana tri filma nastala po knjigama: "Ono" po romanu Stephena Kinga te "Anđele i demone" po djelu Dana Browna mogli smo gledati na Novoj, a na Klasik TV-u prikazan je "Čefuri raus" nastao po fascinantnom djelu Gorana Vojnovića.
Kad je riječ o ovom posljednjem, možda nisam sasvim objektivan kada ustvrdim da ne može stati u istu rečenicu s knjigom jer mi je ona jedna od dražih, ali kad je riječ o hororu o djeci koju odvodi zli klaun Pennywise i mističnom trileru o uglednom simbologu kojega istraga odvodi do urote koja uključuje Katoličku crkvu, nisam nimalo subjektivan. Knjige su u tolikoj mjeri bolje od tih ekranizacija da su mi sva ova tri filma bila teško gledljiva, a nijedan od njih nije zaslužio ni laticu ove moje TV ruže... Ja preferiram knjige zato što pružaju mogućnost da sami stvaramo taj svijet o kojemu čitamo, a film nam servira gotovu stvar, ono kako je to netko drugi zamislio. Priznajem, međutim, da ima i obrnutih slučajeva; onih kada je film bolji od knjige po kojoj je nastao, a neke od takvih primjera pronašao sam na ranije spomenutoj pijaci knjiga. Film "Forrest Gump", na primjer, koji mnogi smatraju jednim od najboljih ikada snimljenih, ne samo da je bolji od istoimene knjige Winstona Grooma koja se na Interliberu prodavala za pet kuna već ta knjiga uopće nije dobra. I taj mrki medo previše je za tu ukoričenu hrpu papira...
Redatelj Robert Zemeckis i scenarist Eric Roth ne samo da su dodali neke segmente Forrestovu životu kojih u knjizi nije bilo, a koji su postale legendarne poput onog trčanja, već su uspjeli izbaciti i neke nevjerojatne gluposti. U knjizi je Forrest, naime, postao čak i astronaut, otišao u svemir te upoznao majmuna zvanog Sue, a na povratku se srušio u pustinju gdje su ga kanibali pokušali pojesti. Toga, zahvaljujući dvojcu Zemeckis-Roth, u filmu nema. Coppolin "Kum", nadalje, koji je nastao po knjizi Marija Puza, osim što je jedan od tih filmova koji su bolji od knjige, jedan je od rijetkih kojemu je drugi dio bolji od prvoga.
Knjiga ima samo jedan nastavak, a iz njegova širokog opisa obitelji Corleone nastao je sasvim zaseban drugi, pa onda i treći dio filma. Sve to, međutim, nabacano u samo jednu knjigu, bilo je previše. Shvatio je to i Puzo koji je kao scenarist aktivno sudjelovao u nastanku ovog filmskog, ali nažalost ne i književnog klasika. Alfred Hitchcock jednostavno je car. Za razliku od svih prošlotjednih posjetitelja na zagrebačkom Velesajmu, on je 1959. uzeo osrednje napisan roman Roberta Blocha u kojemu je Norman Bates samo obični ubojica u motelu te ga pretvorio u napeti triler s iznimno kompleksnim glavnim likom. O antologijskim scenama koje vežemo uz "Psiho", nema potrebe da trošim previše riječi. Kao što, uostalom, nije bilo potrebe ni za kupnju te knjige po kojoj je film nastao. A ista stvar je s "Raljama" i "Letom iznad kukavičjeg gnijezda"... Obje knjige prelistao sam na Interliberu i uopće nisam iznenađen što su izložene na štandu s knjigama koje - pazite ovu foru - ni Unijapapir ne želi pokupiti. Eh, da, skoro sam zaboravio: svaka čast Ianu Flemingu i njegovim špijunskim romanima, ali bez obzira na to kakvu čovjek ima maštu, nemoguće je zamisliti Bond-djevojke tako zgodnima kako su ih znali izabrati za filmove.
Ne bih, dakle, ni uz pomoć sajma knjige mogao sa sto postotnom točnosti odgovoriti na pitanje o knjizi i filmu jednako kao što ne bih mogao ni na ono o kokoši i jajetu. Na našim programima bila su protekli tjedan tri filma čija je literarna podloga daleko bolja od filmskog ostvarenja, a na Velesajmu sam, eto, naišao na najmanje desetak onih za koje se ne mogu načuditi da su poslužili za bilo što drugo osim potpale. Ono što bih, međutim, svakako mogao tvrditi, i to ne samo na temelju posljednjih sedam dana, jest da su domaći TV programi nepogrešivi u odabiru onoga što je manje dobro. A s obzirom na to, ipak bi se moglo ovako zaključiti: ako se film koji je nastao po knjizi prikazuje na našim kanalima, vjerojatno je bolja knjiga. U svakom drugom slučaju - bolji je film!