“Nebo već je tu, prišlo je anđeoskoj duši. Prebrzo odnijelo je san koji nije uspio ni da uzleti, ni da se sruši...” jedan je od stihova kojima milijuni ljudi i danas pokušavaju objasniti gubitak koji osjećaju nakon odlaska pjevača Toše Proeskog na vječni počinak. – Novu godinu dočekao sam na njegovu grobu. Mislim, ne sam. Nas troje iz Hrvatske i još nekoliko Crnogoraca željeli smo mu zapaliti svijeću, pa smo se neplanski susreli na Tošinu grobu – otkrio nam je jedan obožavatelj. – Znali smo da njegovi roditelji na svaki značajniji datum posjećuju sinov grob, pa smo došli nešto ranije. Da im ne smetamo. No, već su bili tamo. Pozvali su nas da s njima u miru ispratimo Staru godinu – prepričava. Nakon te priče, u našu je redakciju pristigla još jedna slična.
Za njih, tvrde, ime pjevača sinonim je za plemenitost, dobročiniteljstvo i osjetljivost prema ljudima, a na to će se podsjetiti u ponedjeljak u 21 sat kad će se, na, kako su ga nazvali, Dan bez granica svi naći na internetu. Ispred Tošina imena na svoj će se način zavjetovati na službu potrebitima, pa će nastaviti činiti dobra djela.
Onako kako je to radio taj ambasador dobre volje koji nije mario za granice, boju nečije kože i jezične razlike. Tošina misija bila je vratiti osmijeh na lica unesrećenih, a najveću pozornost posvećivao je djeci u čijim je očima, kao da je znao, vidio i svoju budućnost.
Opširnije u tiskanom izdanju
Bio je veliki čovjek, gubitak je nenadoknadiv.