Najvažnija udobnost ustavnih sudaca

SUBOTA 21. 11.
Najvažnija udobnost ustavnih sudaca
Premijerki Jadranki Kosor i predsjednici Ustavnog suda Jasni Omejec ne prijeti opasnost da će odletjeti u zrak od mina zaostalih iz srpske agresije. Dapače, premijerka se preko proračuna brine da sucima Ustavnog suda, kao i korisnicima rezidencijalnih objekata i službenih stanova, bude što udobnije, pa se za preuređenje njihovih prostora daju deseci milijuna kuna, dok se, primjerice, smanjuje novac za razminiranje! Slikovito govoreći, kao stanovnici u blizini miniranih područja – minama su izloženi i poljodjelci, radnici brodogradilišta, moguće žrtve katastrofa... Svima njima proračun za iduću godinu uskratio je golem novac, premda se tvrdi da subvencije u gospodarstvu nisu radikalno smanjene. Dakle, nesigurnost nesigurnih se povećava, a povlaštenost povlaštenih ostala je uglavnom nedirnuta. Kako će se među ostalim ta povlaštenost održavati? Tako što će se, kako je veselo objasnio ministar Šuker, država za otplatu vanjskog duga i za pokrivanje deficita proračuna zaduživati u inozemstvu, a u zemlji će se zaduživati za otplate domaćih dugova. Tako je iz godine u godinu: država sve dublje tone u dug radi blagostanja elita, dok se, doslovno i slikovito govoreći, zbog uskrate novca minirano područje širi, a broj žrtava povećava.

NEDJELJA 22. 11.
Plitvice su “umjetnički” oblici Stvoritelja, planetarna kraljica
Na Plitvicama sam s povećom skupinom kolega iz Večernjega lista. Danas prije povratka u Zagreb – obilazak jezera. Tko zna koji put čovjek se u prirodi uvjeri kako je voli jer se ona razlikuje od ljudi. Koliko god slušali jednolične šumove slapova, neće vam zazvučati kao fraza. Koliko god ljepota krajolika prema vama bila ravnodušna, u trenu s njom postajete prisni. Kakvo god mjesto u društvu imali po siromaštvu, bogatstvu ili položaju, priroda vas vraća vašoj iskonskoj ogoljelosti. Jer, mi koji danas razgledamo Plitvička jezera nismo ništa drugo nego potomci pradavnih predaka koji su, ali radi životnoga opstanka, jednako tako kao i mi sada istraživali njihovo prirodno veličanstvo. Njima su ta jezera s brdovitom i šumovitom okolicom bila pejzaž egzistencije, nama su pejzaž za divljenje. Njima su služila za lov, ribolov, ogrjev, za korištenje vodom, za nastambe i skrivanje, nama služe kao “umjetnički” oblici Stvoritelja. Kad se uz njih šećemo, kad se po njima vozimo brodom, mi smo civilizirani divljaci koji u prirodi traže izgubljene slike svoga prapostojanja, divljaci koje je sapeo grad, a ovdje se odaju trenutačnim čeznućima za svojom pradomovinom. Plitvice su planetarna kraljica prirode – Hrvati su se znali zaustaviti tamo gdje je tu prirodu Bog okrunio.

PONEDJELJAK 23. 11.
Barbara i Duško spontaniji i zabavniji od izvještačena žirija “Supertalenta”
Baš u vrijeme povika na HTV, nametnula mi se usporedba voditelja i žirija dviju podjednako gledanih emisija – HTV-ove “Zvijezde plešu” i “Supertalent showa” Nove TV. Profesionalci na HTV-u i amateri na Novoj TV! I voditelji Mešin i Bitorajac i članovi žirija Merlić, Badrić i Bešlagić u “Supertalent showu” silom hoće biti duhoviti, dok je u “Plesu sa zvijezdama” obratno – govori se spontano, pa ako se ispadne duhovit i zabavan, eto dobitka. Istina, očito je da se Barbara Kolar i Duško Ćurlić pripreme, ali svoje uloge uvjerljivo odigraju, odglume. Naprotiv, glumci u “Supertalentu” sve rade izvještačeno, bez suživljenosti s emisijom, a to je osobina i žirija. Pogotovo Dubravka Merlića, u kojem su se ujedinili strogost i neznanje, samosvidljivost i nepoštovanje natjecatelja, praznina i nadutost. Ali te razlike i ne bi bile tako važne da, zajedno s drugim razlozima, ne vape za pitanjem – jesu li nam trebale i čemu služe komercijalne televizije? Što su nam donijele osim najprizemnije zabave, podilaženja najbesramnijoj radoznalosti gledatelja, ponižavanja i ljudi i vrijednosti u kojekakvim zabavnim i natjecateljskim emisijama, loše imitacije informativnog programa HTV-a i izostanka svakog sadržaja kojeg se tiče sudbina ove zemlje!?

UTORAK 24. 11.
I Crkva bez kršćanske hrabrosti, oglasila se, a nije rekla ništa
Kakav bi trebao biti budući predsjednik države? Savršen kršćanin, kažu biskupi u predizbornoj poruci. Ali što bi i takav mogao učiniti u zemlji u kojoj ima tako malo stvarnoga kršćanstva? Iz poruke biskupa to se ne vidi, dapače, ona je – u opisu “svoga” predsjednika – hvalospjev vjeri, moralu, humanosti, tradicijskim vrijednostima, domoljublju, čednosti, brizi za druge, za pravdu, za povijesnu istinu... Hvalospjev nečemu što je poželjno ali što ne postoji niti će ikad postojati. Tako crkvena elita rabi isti jezik kao i druge elite u društvu – apstraktan u sadržaju, uznosit u stilu, u ovom slučaju i neopasan i nekoristan za bilo kojeg kandidata. Kakvo bi zgražanje nastalo kad bi Crkva – zato što su neki pogazili moral nezakonitim bogaćenjem ili su bili skutonoše Carle del Ponte – konkretnije rekla koji su joj kandidati po volji a koji nisu! Bio bi to čin kršćanske hrabrosti, ali ona se radije, kao i u drugim prilikama, odlučuje oglasiti se a ne reći ništa. To je načelo bila prekršila samo kad se optužbom o “grijehu struktura” svojedobno priključila domaćoj i međunarodnoj hajci na Tuđmana. Zašto je tome tako? Ne želi se zamjeriti moćnicima, koji bi joj mogli nauditi. I baš je briga što oni kao roblje drže ili izbacuju na ulicu stotine tisuća njezinih vjernika!

SRIJEDA 25. 11.
Kakav seksizam ako ljepotice same žele pokazivati svoje draži
Danas je 25. studenoga, Dan borbe protiv nasilja nad ženama, a tim povodom pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik izdala je priopćenje u kojem poziva “sve medijske djelatnike da uklone seksističke sadržaje i predrasude o ženama”. Tako bi “nestao jedan od najutjecajnijih izvora diskriminacije žena”. Pravobraniteljica ne spominje nijedan primjer ni seksizma, ni predrasuda, ni diskriminacije, ni nasilja. Što se pak medijskih djelatnika tiče, barem tu diskriminacije nema: žena je u novinarstvu mnogo više nego muškaraca. Što se tiče medijskih sadržaja, bogme ni tu nisu zakinute – ljepotice preplavljuju naslovne stranice mnogih revija, a na televiziji su znatno veće atrakcije od muškaraca. I istina je da nisu baš izmanipulirane od muškaraca, nego svojom voljom izlažu draži poručujući kako su u prvom redu i iznad svega seksualna bića. Ne bi se reklo ni da su diskriminirane, ni da im u medijima smetaju seksizam i predrasude o ženama, nego je očita njihova erotska dominacija prema kojoj se čini da živimo u društvu ljepote i užitka. To obilje ženske spolnosti ili ženskog seksualizma pokazuje kako je priopćenje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova puno predrasuda o ženama u medijima.

ČETVRTAK 26. 11.
Britanci se brinu za topničke dnevnike, a ne mare za milijun ubijenih Iračana
U Britaniji je osnovano povjerenstvo koje bi trebalo ispitati opravdanost sudjelovanja te zemlje u napadu na Irak. Istina, osnovala ga je sama vlada, a radit će sporo te se rezultati očekuju za godinu dana. Ali su se mogli vidjeti već pri osnivanju povjerenstva, koje su rođaci vojnika poginulih u Iraku popratili prosvjedima na kojima su u podignutim rukama držali okrvavljene novčanice, optužujući vlast da je u pohod na Irak pošla radi naftnih dolara. Inače, dosad je u sukobima poginulo ili od posljedica rata umrlo čak milijun Iračana! U te stravične gubitke uračunajte ratna razaranja, američku krađu energetskih bogatstava, uništeno gospodarstvo i opći kaos u zemlji – da vidite koliko komično djeluje ustrajavanje britanskih dužnosnika na takozvanim topničkim dnevnicima Hrvatske vojske iz vremena oslobađanja Knina. Tu stravu u Iraku, napadnutom bez legalnog uporišta, usporedite sa samo jednom civilnom žrtvom u “prekomjernom granatiranju” Knina u legalnoj oslobodilačkoj akciji hrvatskih snaga! Zatim se sjetite kako Europskoj uniji, u koju nam Britanci ne bi dali zbog izmišljenih topničkih dnevnika, naši dužnosnici tepaju kao “obitelji europskih naroda”. I to tepanje usporedite s okrvavljenim novčanicama kojima je vladi u Londonu mahala rodbina poginulih u Iraku!

PETAK 27. 11.
A da Nadan u promidžbi kaže ”Jesam” i za svoje afere i zapošljavanje rođaka
U promidžbenom TV spotu sugovornik pita predsjedničkog kandidata Nadana Vidoševića: – Je li istina da ste zaposlili tri nećaka u Gospodarskoj komori i “Krašu”? – Jest. – Je li istina da ste u dubrovačko-neretvanskoj Komori zaposlili Terezinu Orlić, suprugu svoga rođaka? – Jest. – Je li istina da su Vaša supruga i šogorica dobile dozvolu za agenta u posredovanju u prometu nekretnina s Vašim potpisom? – Jest. – Je li istina da je sin Vaše šogorice, koji je svojedobno bio Vaš vozač, postao jedan od direktora u Komori? – Jest. – Je li istina da ste njezinu drugom sinu dali odgovornu dužnost u “Krašu”? – Jest. – Je li istina da je svojedobno u “Hrvatskom obzoru” objavljen izvještaj financijske policije prema kojem ste, kad u ratu nije bilo struje, prilikom nabave agregata sebi stavili u džep sedam milijuna maraka? – Jest. – Je li istina da ste sudjelovali u mutežu oko “Dalmacijacementa”? – Jest. – Je li istina da ste jeftino kupili Meštrovićev kaštelet u Splitu, uspjeli isposlovati prenamjenu toga prostora te ga prodali zaradivši milijun eura? – Jest. – Kako ste podnijeli napise o aferama u “Hajduku”, HFP-u i drugima u kojima Vas se blatilo? – Kao i sve druge. – Gospodine Vidoševiću, koliko je toga bilo! – Još ste i skratili! – Pa Vi ste za predsjednika države! – Jesam!