Pred 25 godina Edi Maružin i Gustafi svirali su u zagrebačkom klubu Gjuro II. Bila je to službena zabava nakon izložbe fotografija Davida Byrnea u Galeriji moderne umjetnosti na Katarininu trgu.
Byrne je godinu prije napunio dvoranu Lisinski, pa je bilo razumljivo da su mnogi htjeli ući klub na službeni "after party". U jednom trenutku spazio sam Byrnea kako je prošao pored mene kroz publiku, taman dok su Gustafi svirali "Kega si sanjala?", obradu pjesme Texas Tornadosa, pa im se pridružio na pozornici i pjevao na engleskom tekst pjesme "Who Were You Thinking Of?". Pred koji dan Dražen Kokanović, utemeljitelj i voditelj programa Gjure II u tim legendarnim vremenima, na Facebooku je stavio nekoliko fotografija s tog koncerta Gustafa, pa se javio i Edi Maružin čiji je Fender Stratocaster Byrne prigrabio te večeri i odsvirao nekoliko pjesama na svom raritetnom klupskom nastupu koji se, eto, dogodio baš u Gjuri II.
Puno puta vidio sam se s Edijem, ali sam ga uvijek zaboravio pitati je li taj nastup s Byrneom bio dogovoren ili se dogodio spontano kad je Byrne čuo sjajan bend na pozornici kako izvodi pjesmu koju poznaje? No, Byrne se ipak na pozornicu popeo samoinicijativno, a u svom stilu, Maružin je odgovorio; "Najprije san ga stija izbaciti s pozornice, a kad san skužija ki je, san ipak popustija i se skulira", pa u šali dodao da sad može skuplje prodati Stratocaster jer ga je svirao i David Byrne. Bolje da ga ne proda, jer od tada do danas Maružin i Gustafi, kao i ostale manje i šire postave koje je osnivao za različite tipove koncerata, od velikih do manjih, po oštarijama, iliti "štalama", zadržali su dojmljiv prag uzbudljivosti jednog od najboljih koncertnih sastava koje smo ikada imali. I serija albuma koje su tijekom tih 25 godina snimili potvrdila je tadašnje prognoze da se radi o formaciji čiji autohtoni, domaći ča-val ima izravnu vezu s tex-mexom i srodnim žanrovima, odnedavno i bluesom. Mada, Maružin mi je jednom davno u intervjuu govorio; "Mi smo postojali i prije i nakon ča-vala. Dapače, svi predvodinci ča-vala postojali su od ranije, od Vitasovića, Livija Morosina, do Šajete. To je u biti bila novinarska izmišljotina, nije se to rodilo odjednom. Poslije se to sve otrcalo." Prošle godine Maružin je objavio album "Sumpor" s postavom nazvanom Edi East Trance Blues i nakon ča-vala povezao istrijanske korijene s bluesom delte Mississippija. Stilski tvrdo i beskompromisno, kako su to nedavno radili Jon Spencer Blues Explosion, pa i Rolling Stonesi na zadnjem albumu "Blue & Lonesome".
Upravo taj podatak da se Maružin koristi svime domaćim što mu je nadohvat ruke može se preslikati i na njegovu glazbu i pjesme s kojima je tijekom godina opjevao Istru u prvom licu i stvorio opus koji podneblje iza Učke opisuje sugestivnije od školskih udžbenika. Stoga i Maružinove napomene na ovitku albuma, da "blues nije pitanje boje, ni kontinenta. Blues je stanje uma, odraz duše. Naša istrijanska kanta, tarankanje, na tanko i debelo, i to je blues, blues koji je izvodija naš čovik u svakoj priliki, kad se zabavlja, tugova, fešteđa, a forši najviše dok je dela. Ni bra pamuk, je vadija kumpire, ali ta je kanta bila njegova utjeha", predstavljaju naputak za razumijevanje glazbe koja potmulim ritmom, distorziranim gitarama i apokaliptičnim bluesom opet potvrđuje da inspiracija autentičnog autora može odvesti bilo kamo i nakon "ča-vala" koji je s kolegama davno patentirao, stvorio novu inačicu "ča-bluesa". I sve to kod kuće u vlastitom dvorištu.
Premotamo li događaje u vrijeme sadašnje, dolazimo do najnovijeg singla Edija Maružina "A u p.m." snimljenog s producentom Marcom Grabberom, koji najavljuje idući album. Press materijal objašnjava; "Doba je korone, poplava i potresa, ali kao i uvijek, svako zlo izgnijezdi neko dobro. Bili su to prvi dani oslobađanja od potpune karantene i disocijalizacije, svatko je bio željan malo društva i smanjivanja socijalne distance, kad su se u Maružinima sreli Marco Grabber i Edi Maružin i odmah tu distancu smanjili. Kliknuli su se. Ovaj potonji polako je završavao rad na svom novom albumu i kad je Marco taj projekt čuo, nije trebalo puno da se dogovore o suradnji. Nakon višestrukih dolazaka, dogovora, izmjenjivanja mišljenja, druženja i popijenih boca dobrih vina, Marco je radni materijal pokupio, odnio u Ljubljanu i uz nekoliko svojih prijatelja, vrhunskih i svestranih muzičara Roberta Pikla, Ivana Arnolda te Krešimira Tomeca, pjesmi dao novo ruho. A u p.m.! Da, tako se zove pjesma - A u p.m.! Autor muzike i teksta je Edi Maružin, aranžman i produkcija Marco Grabber. Pjesma o umoru, starosti i dugom putu. Ali da to ne mora biti tako strašno, pokazao je Edi kroz svoj sarkastični tekst i psihodelični trance blues, što je Marko optimizirao svojim udjelom i pristupom i jedna nova, prilično atipična pjesma za naše područje, bila je gotova. Vedra i vesela, na kraju. A u p.m.!"