Nakon završnog ispita plesali smo do jutra kao da nas je netko pustio s lanca

Ponovno se vraćamo u osamdesete godine prošlog stoljeća zahvaljujući HRT- ovoj seriji “Crno-bijeli svijet”, čija se druga sezona trenutačno snima. Domaću kraljicu aerobike u drugoj sezoni utjelovit će Petra Svrtan.

“Bila sam baš uzbuđena kad sam na audiciji dobila tu ulogu jer Vesnu pratim od djetinjstva. Njezine priloge uvijek sam gledala prije škole u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska", a i moji kolege i prijatelji koji su već radili na seriji bili su puni riječi hvale za cijelu ekipu tako da sam jedva čekala snimanje. To mi je bilo genijalno iskustvo s obzirom na to da je jedno od prvih mojih profesionalnih susreta s kamerom. Ekipa je bila opuštena, vesela i držali su me kao kap vode na dlanu - sve što jedna glumica na setu može poželjeti”, govori 24-godišnjakinja i otkriva kako se pripremala za snimanje.

“Gledala sam videoklipove i slušala kasete sa snimkama treninga aerobike iz tog vremena. Posebno mi je zanimljivo kako se pristup zdravlju tijela i duha mijenjao tijekom godina pa se tadašnja aerobika jako razlikuje od današnjih treninga. Dok je aerobika više graciozna, plesna i lepršava, danas žene dižu i utege i otkrivaju neku novu snagu. Vremena se zaista mijenjaju. I mama mi je rekla da je ona poznavala Vesnu Mimicu i da joj ja na neki način sličim, a najviše mi je govorila o modi i duhu toga vremena”, opisuje Petra koja je paralelno radila na predstavi “San Ivanjske noći”, koja je njezinoj klasi na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti bila diplomski rad.

“Još mi je nestvarno da privodim petogodišnji studij glume kraju. Puno sam se promijenila u tih pet godina, naučila štošta o sebi, a tek sam na početku cjeloživotnog i glumačkog učenja. To je zahtjevan komad zbog gotovo filmskih paralelizama i rezova, ali i čaroban zbog višeslojnosti. Svatko od nas igrao je dvije uloge i imali smo nekoliko brzih presvlaka tako da smo se morali priviknuti na brzinske transformacije te na kraju, uz pomoć Kreše Dolenčića, Ivice Boban, Stanka Juzbašića koji je radio glazbu, studenata Muzičke akademije, Tekstilno-tehnološkog fakulteta i studenata diplomskog studija Svjetla na našoj akademiji, napravili punokrvnu predstavu”, opisuje Petra koja nije imala tremu pri izvođenju završnog rada.

“Nakon pet godina usvojila sam mehanizme borbe protiv treme. Upisala sam Akademiju kao veliki tremaroš, ali shvatila sam da me taj strah najviše paralizira. Uzroci treme kriju se u brizi o tome kakav ćemo dojam ostaviti pred publikom, ali kad to odbacimo i odlučimo samo cijelo svoje biće nesebično ponuditi publici i svome partneru na sceni, bezrezervno se predati moći trenutka i ostvariti famoznu scensku prisutnost i svijest, tad se otvaraju bezgranični prostori igre koje gluma rastvara i nudi”, otkriva. Nakon izvedbe diplomskog rada i gromoglasnog pljeska uslijedila je prava gozba.

“Proslavili smo s roditeljima i prijateljima u podrumu kafića Kolding uz pozamašne količine najfinijih domaćih slavonskih delicija za koje se pobrinula obitelj mog prijatelja s klase Bogdana Ilića, kolača koje su pekle moja kolegica i prijateljica Vini Jurčić te majka prijatelja Denisa Bosaka i pića sa šanka. Bilo je svega - od svježe pečenog odojka, kulena i slasne slavonske šunke do raznobojnih hrskavih makarona i cheesecakea. Plesali smo do ranih jutarnjih sati kao da nas je netko pustio s lanca. Takvi su uvijek naši postpremijerni glumački tulumi, sve se strasti sjedine na jednom mjestu, naše lude osobnosti zbroje se i oduzmu i sve eksplodira u vatromet”, opisuje Petra.

Osim diplome I snimanja serije ova godina donijela joj je i suradnju s mamom, cijenjenom glumicom Ninom Erak Svrtan. Prva je bila na predstavi “Pet žena.com”.

“To je posebno duhovita suradnja jer joj glumim kćer, ali u predstavi se zovem Tea pa uvijek govori da se mora posebno koncentrirati da joj se ne omakne da me jednom oslovi s Petra, a drugi put s Tea. Kad su mi javili da ću uskočiti u predstavu umjesto trudne prijateljice Mije Anočić-Valentić, bila mi je velika čast i ushićeno sam to prihvatila jer je predstava zaista hit. To se potvrdilo i na sceni. Publika jednostavno uživa, a kako i ne bi kad glume prave glumačke zmajice. Osim moje mame, tu su i Nataša Janjić, Jadranka Đokić, Nataša Dangubić, Daria Lorenci i Dajana Čuljak. Gušt je igrati s tim glumačkim zvijerima, svaka mi je predstava glumačka škola. Baš smo komentirale mama i ja prije predstave prošli vikend kako nam je nestvarno, ali i predivno da zajedno igramo u čak dvije predstave”, opisuje Zagrepčanka. Drugi projekt u kojem glume Kerempuhova je predstava “Govori glasnije”.

“Rad na toj predstavi jedno je od mojih najljepših glumačkih iskustava. Sa mnom je na sceni ekipa iz snova, a s redateljem Bobom Jelčićem uvijek mi je užitak raditi. Njemu mogu zahvaliti za velik dio svog glumačkog napretka tako da je napor zbog svega toga bio manji. Mama i ja razgovarale smo o svakom detalju s proba. Osim što mi je uvijek objektivna kritičarka i savjetnica, brinula se za mene prije svega kao majka. Kuhala mi je gotovo svaki dan topli obrok koji bih ponijela u kazalište na cjelodnevni boravak. Ona je imala veću tremu zbog mene nego ja. Sad već savjetujemo jedna drugu kao glumica glumicu, a najčešće jedna drugu podsjećamo na ono najvažnije u glumi - kako uvijek u sebi zadržati onaj djetinji moment hrabrosti i neobuzdane igre”, govori stipendistica zagrebačkog HNK koja trenutačno nema planova za suradnju s ocem, glumcem Borisom Svrtanom, no već intenzivno priprema novi projekt.

“Radim na predstavi "Proba orkestra"koju režira Edvin Liverić u Zagrebačkom kazalištu mladih prema scenariju Fellinijeva filma koji je dramatizirala Nina Mitrović, a glazbu piše Merima Ključo. Premijera je tek 15. rujna, ali već smo se zahuktali. Postali smo pravi orkestar, svatko od nas nešto svira. Ja sviram klarinet, a u projekt su uključeni i glazbenici s Muzičke akademije. To je eklektičan projekt, udružuje kazališnu, filmsku i glazbenu umjetnost, a tema kojom se bavimo vrlo je aktualna. Orkestar je svojevrsna sinegdoha društva u cjelini te socijalna dinamika u orkestru. Odnosi među njegovim članovima, hijerarhija i pobune protiv nadređenih te represija nad podređenima odgovaraju kretanjima u svakoj nama poznatoj društvenoj zajednici. Bit će to otkačena i zanimljiva predstava”, zaključuje nadarena glumica koja trenutačno piše diplomski rad. Nakon što završe njezine obveze u predstavama

“Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” i “Viktorijom od neprijatelja” očekuje je bezbrižan kolovoz, kad planira barem na neko vrijeme isključiti mobitel, hvatati boju, neumjereno uživati u mediteranskoj kuhinji i dobrom crnom vinu, plivati, spavati i sanjati - danju i noću.