"Naporna sam mama, strašno je živjeti sa mnom"

Nekome je poznata iz kazališta Mala scena, nekome iz Komedije ili HNK Varaždin. Lice joj se smiješi i s televizijskih ekrana, u RTL-ovoj seriji “Ne daj se, Nina”, i s festivalskih platna, u filmu “Šuma Sumarum”. Iako aktivna na mnogim projektima, talentirana 34-godišnjakinja nije postala glumački snob. U njezinoj glavi živi ideja o savršenoj obitelji, kakvu je imala u roditeljskom domu glazbenika Ksenije Erker i Hrvoja Hegedušića. Poučena njihovim primjerom, zajedno s nevjenčanim suprugom Petrom Čolićem stvorila je malu zajednicu, ukrašenu osmijesima sedmogodišnje Petre i petogodišnjeg Juriše. Ne bi li idila bila potpunija, vesela četvorka odselila se na selo, pokraj Varaždina. Ulične šetnje zamijenili su trčanjem po livadama, glamurozne zabave izradom ajvara i zimnica, okupljajući prijatelje na zraku Črneca Biškupečkog. Kreativni preporod koji je tamo doživjela, ne skriva Hana, pokrenuo ju je u nekoliko smjerova, pa će uskoro ozbiljnije napasti i glazbenu industriju. Nakon albuma “Božić u obitelji”, koji je snimila s roditeljima i sestrom, Hana će nastupiti na Zagrebfestu. S pjesmom “Vedri se sa Sljemena” djelić svoga mirnog neba darovat će metropoli, u kojoj je odrasla.

Trenutačno radite i za HNK Varaždin i HNK Zagreb?

– U Varaždinu, gdje sam član ansambla, čekam da počne sezona, a u Zagrebu uskačem u predstavu “I konje ubijaju, zar ne?” Luka Dragić i ja smo zamjena glavnih glumaca. Drago mi je da sam se zalaufala na početku sezone, glumim, plešem, pa sam odmah počela i s fitnessom.

Za vas je karakteristično da u predstave dosta često uskačete baš kao zamjena.

- To je dio mog posla, pa mi ovo nije ni prvi ni posljednji put. Puno sam poslova dobivala tako da su neke glumice odbile. Ni u filmu “Konjanik” nisam trebala igrati, ali su došli do mene. Nisam od onih koji kažu: “Nisam im ja bila prva na pameti”, i uvrijedi se. Prihvatim i odradim svoj posao. 

Sinkronizirate i crtiće, jeste li oduvijek bili zaigrani i svestrani?

– Bila sam veselo dijete koje je voljelo pjevati, skakati, isprobavati. Ali sam bila i odličan učenik. Sve do srednje škole išla sam i u glazbenu, a onda, zbog obveza u jezičnoj gimnaziji, ali i želje za izlascima, nisam uspjela sve stizati. Drage volje sam se odrekla glazbene.

Onda je na Akademiji započeo opušteni život uz partyje?

– Na Akademiji te uče da se moramo ponašati kao jedno tijelo. To jedno tijelo se stalno kretalo zajedno i mislilo na glumu, pa bi onda tijelo otišlo i piti... i tako. Okupljali smo se po kućama i kazalištima.

Zahvaljujući kazalištu upoznali ste nevjenčanog supruga, Petra Čolića?

– Bila sam na Dubrovačkim ljetnim igrama, gdje sam glumila u “Četvrtoj sestri”! Jedne večeri, u šetnji s prijateljicom Srđanom Šimunović, upoznala sam svojeg supatnika. Osvojio me je neodoljivim pogledom, a svidjela mi se i njegova hrabrost. Prišao mi je dok sam plesala s drugim, čvrknuo me po ramenu i pitao me što ću popiti.

I onda ste ga iz rodnog Dubrovnika “povukli” u Zagreb?

– Jako smo se zaljubili. Meni je to bilo novo, jer sam se dotad obično samo ja zaljubljivala, pa smo vrlo brzo počeli živjeti u stančiću u Zagrebu. Onda smo shvatili da želimo imati obitelj i kuću. Pa su nas djeca iznenadila i stan je postao premali. Za kućicu u Zagrebu nismo imali novca i odlučili smo otići. Bilo kamo! U Liku nismo otišli jer s medvjedima ne mogu imati dramske grupe, ali smo otišli u Varaždin, u čije smo se bregove odmah zaljubili. U to vrijeme glumica Dora Fišter bila je trudna, pa sam uskočila u njezine uloge i ostala u varaždinskom kazalištu. Eto, opet sam zahvalna na zamjeni!

Živite u braku bez papira. Zašto se nikad niste vjenčali?

– Ne volim biti u nečemu i ne mogu smisliti vjenčanice. Ništa nam ne fali, štoviše, uživamo što ćemo zauvijek ostati neudana cura i poželjni neženja.

Slaže li se vaša obitelj s vama?

– Užasno šokiramo obitelj. To što mi njima radimo, to je nepodnošljivo. Jer mi nikad ne filozofiramo. Samo se bacimo u nepoznato. Tako je bilo i sa selidbom u Varaždin. Jedno drugome smo podrška. Sreća prati hrabre!

Jeste li prije u životu ispaštali zbog te hirovitosti?

– Nisam bila takva. U mladosti sam previše razmišljala. Sad idem, pa makar u krivo. Ne bojim se nepoznatog i ne volim stajati u mjestu.

Vaša kći Petra ima sedam, a sin Juriša pet godina. Kako se slažete?

– Jako su vješti manipulatori, ali i dobra, pametna djeca. Trpe me, svaka im čast. Nadam se da ću zaraditi toliko novca da ih nagradim. Jer je strašno živjeti sa mnom. Nepodnošljiva sam na momente. Nekad sam i sama sebi naporna. Znam biti stroga, ali onda mi i to bude dosadno pa se počnem smijati i igrati. Zapravo sam naporna mama. Ali vjerujem da te djeca sama izaberu i da su oni nas izabrali.

Dakle mama-dijete?

– Prijatelj i mama. Kad me Juriša lupi, ja mu vratim. Onda se gledamo u čudu i smijemo. Ali se i jedno drugome ispričamo. Škvadra smo! Super se slažemo, pogotovo kad smo na okupu.Suprug vam radi kao razminiravatelj, vi stalno putujete.

Tko vam pomaže oko mališana?

– Uskladili smo se da on radi kad ja ne, i obrnuto.

Kako protječe život na selu?

– Trudim se što više zabavljati u svakom trenutku. Ne doživljavati sve preozbiljno, opuštati se. Uživamo u stvarima koje u malom stanu nismo mogli raditi. Primjerice, radimo ajvar, a ove smo godine imali i kolinje. Suprug i njegovi prijatelji su se vratili u pećinu. Ja nisam sudjelovala u kolinju, nema šanse. Ali sam uživala u kobasicama.

Svježi ste i nemate podočnjake. Dakle, selo je eliksir života?

– I lifting kod doktorice Sanje, koja je smislila male elektrode koje se stavljaju oko usta, očiju i na čelo. Napumpa mi mišiće i izvrsno je, pa se ne moram rezati. Kad ne idem k njoj, onda radim grimase. Na semaforu, dok ljudi gledaju.

Koliko su na selu bitni trendovi?

– Taj dio uopće ne pratim, što se vidi kako se oblačim. Ko seljača! Zato sam i otišla na selo, da budem seljača. Uređujem se samo za premijere i nastupe.

Hoćete li se više angažirati u glazbi?

– Jabuka ne pada daleko od stabla, pa sam krenula za roditeljima i sestrom. Na Zagrebfestu ću nastupati u duetu s Lukrecijom Orešković i pjesmom “Vedri se sa Sljemena”. Napravila sam prvi korak, kad bi se dogodio i albumčić bilo bi izvrsno.

Koji glazbeni žanr njegujete?

– Aerosol. To je vrsta glazbe, specifična po tome što se usred pjesme mora reći aerosol. Nadam se da će se iz toga izroditi nešto slatko i da ću početi gažirati. Neću napasti diskoteke i Arene, ali neću nastupati ni u bircu. Vidjela sam na televiziji da je, mislim, Natali Dizdar promovirala album u klubu, dok su zadnji redovi brbljali. To neću! Ja bih odmah stala na binu i zamolila ih da izađu.

Sudjelovali ste na albumu “Božić u obitelji”, hoćete li na sljedećem uvrstiti i djecu?

– Nek djeca budu djeca. Što će na sceni? Doduše, moja Petra je bila glasić u crtiću “Čudovište iz ormara”, a poželjela je i glumiti. Nemam ništa protiv.

Što biste im savjetovali da u životu ne rade?

– Da ne diraju struju, da se ne igraju sa škarama i noževima te da budu dobri jedno prema drugome.