Talentirani splitski glumac Josip Ledina (26), kojeg je domaća publika mogla vidjeti i u hvaljenoj seriji ''Crno-bijeli svijet'' na HRT-u te u ''Dar Maru'' na Novoj TV, nedavno se našao u društvu francuske glumice Philippine Leroy-Beaulieu (59), zvijezde Netflixove serije ''Emily u Parizu''. Josip i Philippine pozirali su zagrljeni prošlog tjedna u francuskom Lillu na festivalu Series Mania gdje je Josip stigao kako bi promovirao Amazon Prime seriju ''Greek salad'' u kojoj igra jednu od uloga.
"Kako je lijepo u životu upoznati nekoga koga cijeniš i tko ti je uzor. Osim što je nevjerojatno talentirana, Philippine je tako slatka, karizmatična i zabavna. Bila mi je čast biti u vašem društvu. Hvala na razgovoru i savjetima. Jedva čekam da se ponovno sretnemo", napisao je Josip na svom Instagram profilu. U komentarima ispod objave odmah mu se javila i Philippine Leroy-Beaulieu koja je ostavila emotikon smajlića sa srcima u očima odajući time da je i ona sretna zbog njihova susreta.
Inače, Ledina je jedan od naših najperspektivnijih glumaca, a osim u televizijskim serijama, glumio je i u filmu ''Šesti autobus'', ali i na kazališnim daskama Kerempuha, Exit-a i Teatra ITD.
O svojim glumačkim počecima prije dvije godine progovorio je u intervjuu za Večernji list. Sam nije bio toliko svjestan svog umjetničkog talenta, ali uputili su ga na to učitelji i profesori, a nakon što ga je prijatelj pozvao da se pridruži dramskoj skupini, stvari su se počele kotrljati prema glumi kao zanimanju kojim se želi baviti.
– I tako sam relativno kasno, u trećem srednje, osvijestio da želim biti glumac, upisao sam Playdramu Elvisa Bošnjaka… A najkonkretniji odgovor bio bi da je moj talent prepoznao profesor na osječkoj akademiji koji je te godine primao klasu, redatelj Robert Raponja. On je prvi u tom 18-godišnjaku prepoznao, unatoč skromnom iskustvu i nezrelosti, talent, umjetnički potencijal i glumačku intuitivnost. Postojale su druge opcije, “javne profesije”, pravo, politologija, novinarstvo… ali znao sam da moram odmah upisati glumu, znao sam da ću uspjeti, išao sam glavom kroza zid. Kad nešto zacrtam, to gonim do kraja, znao sam da moram izgurati odmah – rekao nam je Josip, čiji je otac Dragan Ledina, poznati infektolog u KBC-u Split, a i majka mu je liječnica. Njegove roditelje odabir glume kao životnog poziva isprva ih je prestrašio i iznenadio jer su mislili da je to trenutačan hir.
– Znali su da je sfera umjetnosti kruh sa sedam kora, zahtijeva mnogo žrtve i odricanja, ali tijekom godina studiranja shvatili su da postižem rezultate te da je to moj životni poziv, od tada su sretni i ponosni – rekao je Josip kojeg smo upitali i je li ikada pomišljao na to da se bavi medicinom.
– Roditelji su mi usadili čovjekoljublje, milost i neki gen za pomaganje drugima, ali, gledajući njih, shvatio sam da je medicina težak životni poziv u kojem ne postoji radno vrijeme. Imao sam fazu na drugoj godini glume kada sam želio upisati medicinu, taj period na akademiji bio mi je stresan, radili smo predstavu, ja sam se razbolio i prvi put u životu ležao nekoliko dana u bolnici, na osječkoj infektologiji. Tada sam, gledajući moje drage dr. Dubravku Lišnjić i dr. Ljilju Perić, shvatio da nema ljepše stvari na svijetu od pomaganja drugima. A onda sam spoznao da sam i ja odabrao filantropski poziv, jer i umjetnost neposredno liječi, veseli, preispituje, uči… – kaže mladi glumac koji nam je otkrio i kako je, kao sin infektologa, preživio pandemiju.
– Otac mi je infektolog pa sam gledao koliko se on i svi medicinski radnici troše, naporno rade, žrtvuju tijekom pandemije… Tijekom karantene tatu sam gledao samo preko stakla kada bi došao kući prespavati na nekoliko sati do nove smjene. Izolirali smo se od njega da bismo smanjili mogućnost rizika zaraze jer, da smo nekim slučajem mi ukućani imali virus i zarazili tatu, on bi to mogao prenijeti na odjel. Osjećao sam se odgovornim za sudbine drugih, osjetio sam tu drugu stranu medalje tako da bi bilo nezrelo reći da me muči odgađanje predstava i snimanja dok se zaraženi i dalje bore za život – govorio je 2020. godine Josip koji je nedugo prije toga odigrao diplomsku predstavu “O miševima i ljudima” u režiji Kreše Dolenčića, u čijoj je klasi bio, i za svog profesora ima samo riječi hvale.
– Profesor Krešo Dolenčić veliki je redatelj, pedagog, ali i prijatelj. U meni je prepoznao veliki potencijal i imao je potpuno povjerenje u moju umjetničku viziju kako želim diplomirati glumu. Dopustio mi je da sam odaberem tekst, kolege, da sam adaptiram roman o miševima i ljudima, ni u jednom trenutku nije izrežirao predstavu, već je pedagoški izvlačio naše ideje, vizije o komadu, zajedno smo sudjelovali u procesu. Otvorio nam je neke nove poglede na teatar, ljepotu zajedništva i pokazao nam je da su uspjeh i zadovoljstvo mogući jedino uz velik i predan rad, maksimalno poštovanje grupe i kolektiva i na tome mu hvala! Volio bih spomenuti i profesora Bobu Jelčića, od kojeg sam mnogo naučio na četvrtoj godini, kao i prof. Antonija Nuića – naglašava Josip. Planova ima mnogo i kaže da kad nešto zacrta, pronađe način kako to ostvariti, a za kraj nam je prišapnuo jednu malu želju – volio bi zaigrati u Tarantinovim filmovima.
VIDEO Tamara Loos odjenula haljinu koju je prije 11 godina nosila Severina