Glumica i kći Vitomire Lončar i Ivice Šimića, Buga Marija Šimić (29) sa samo 26 godina u svoje ruke uzela je vodstvo Kazališta Mala scena, i to nakon odlaska roditelja koji su kazalište utemeljili. Njezini roditelji su, naime, otišli živjeti u Kinu, a svoje potpuno povjerenje dali su mladoj Bugi.
Ona je to povjerenje novim projektima i predstavama itekako ispunila i dokazala zašto je to bila najbolja odluka. Sada je podijelila i koliko njezin trud vide i cijene posjetitelji koji rado odlaze u to kazalište.
- Dakle, pa ovo je instantan povratak u djetinjstvo. Hvala vam! Kazalište s dušom i puno ljubavi! Jedne od najljepših uspomena iz djetinjstva su mi vaše predstave. A sada mi suze na oči krenu kada moja djeca imaju priliku gledati vaše predstave! - napisala je jedna pratiteljica.
Poruka pratiteljice i vjerne posjetiteljice kazališta oduševila je mladu glumicu koja nije mogla sakriti suze ni na fotografiji koju je objavila na Instagramu. Uz fotografiju je napisala i emotivnu poruku i opisala kako se osjeća.
- Kad vidim ovakve vaše poruke prvo počnem plakati od sreće i ljubavi (ja sam apsolutna plačip*zda), a onda me uhvati ogroman, ogroman strah. Ta vaša sjećanje, vaša veza s nama nastala je vjerojatno prije nego sam se ja rodila. Kad sam ja još bila samo misao Svemira, Mala scena već je davala. Stvarala. Voljela. Živjela. Ostavljala svoje tragove - započela je glumica pa nastavila:
VEZANI ČLANCI
- Kad me pitaju kako je bilo odrastati uz roditelje umjetnike, jednu stvar zapravo nikad ne spomenem. Jer ju je teško objasniti. Nas u obitelji uvijek je bilo četvero. Mala scena moja je velika sestra. Moja druga mama. Moja kuća i moja obitelj. Ona je za nas uvijek bila živo biće. Njezino se prisustvo toliko snažno osjeća. Ona je nit koja nas veže i kad ne želimo biti vezani. Ona je svjetlo kad je sve ostalo tama, ona pumpa život u svakog od nas kad ga nigdje drugdje ne možemo pronaći. Ona nas spaja kad se razdvajamo i dio je naših zagrljaja kad se volimo najjače. I kad shvatim kroz ove poruke što je stvoreno prije mene i što mi je zatim predano u ruke - bojim se. Naklonim se u glavi svojim roditeljima i zamolim Malu scenu da me vodi.
Da mogu nastaviti njegovati njezin duh. Da ju mogu čuvati, paziti, njegovati kako bi Ona mogla nastaviti davati vama. Svjesna sam kolika je Njezina moć ogromna, vidim to na svakom koraku i svaki dan kad ustajem samo se nadam da ću je biti dostojna. Zbog vas. Zbog onoga što kroz Nju u vama ostavljamo. Jer znam koliko je veliko. Ja sam samo Njena čuvarica. Mi smo imali privilegiju da nas je Ona odabrala da je pazimo. Ali mi, njezini čuvari, prolazni smo. A Ona. I ono što Ona u vama ostavlja. U svama nama ostavlja - veliko je kao Svemir. I vječno je. I nadam se, toliko se nadam, da kad dođete k nama, da ćemo vam uspjeti prenijeti to. Nju. I njenu čaroliju. Ljubav samu. Jer nitko ne voli, nitko nije Ljubav kao - Ona - napisala je pa zaključila:
- Bojim se. Toliko se bojim. I toliko sam zahvalna. Previše za moje malo ljudsko srce. Sva sreća da radim umjetnost. Inače bi puklo vjerojatno.
VIDEO Joško Lokas o neuspjehu emisije Marka Tolje: Mislim da je to i prije bilo osuđeno na propast