Nakon nastupa u Kanadi i SAD-u slavljeničku turneju nastavljate na ovim prostorima, a započinjete je u Zagrebu. Simbolika je očita, jer ovdje ste i održali prvi koncert s Instruktorima s kojima slavite 25 godina karijere...
- Da, bilo je to u travnju 1984. u zagrebačkom Kulušiću. Nažalost, nismo uspjeli srediti da opet sviramo u tome klubu. Slučajno je ispalo tako da smo najprije gostovali u Kanadi i SAD-u, ali veseli nas što u okviru slavljeničke turneje, koja traje do travnja 2010., dolazimo u Zagreb, jer to je mjesto odakle smo krenuli, mada to nismo niti planirali. Ja sam tada imao solistički album “Pozitivna geografija” i to se malo vrtjelo na radiju. Moj pokojni drug Dražen Vrdoljak u to je vrijeme bio urednik scene u Kulušiću i pitao me bih li mogao skupiti neku ekipu, da odsviramo taj album. Uspio sam okupiti ljude od kojih su neki i danas sa mnom. Kulušić nije bio prepun, ali je bila prava klupska atmosfera. A poslije par mjeseci imali smo dva puna Kulušića. To su trenuci koje ne zaboravljamo.
O Johnnyju Štuliću stalno se priča u javnosti, cover bendovi izvode Azrine pjesme... Kako vi doživljavate njegov kult i njegova djela?
- Johnny je uvijek bio čovjek za sebe, imao je neka svoja mišljenja, koja nije volio puno dijeliti s drugima. Ali je nenormalno talentiran tip. On je sigurno jedan od najvećih autora na ovim prostorima koji je možda u godinu-dvije dana, ne znam koliko je trajao taj njegov plodni period, izbacio toliko pjesama koliko ljudi naprave za 10 godina. I onda se prestao baviti glazbom. I to je u redu, jer je to njegova odluka. Ja to poštujem, ako je njemu ok. Svaki čovjek ima pravo izabrati kako će živjeti. Ja njega jako cijenim, mislim da je Štulić doista veliki autor.
Kakav ste program pripremili za zagrebačke koncerte 20. i 21. studenoga?
- Zagrebačka publika uvijek je imala dobar ukus i meni je uvijek bilo jako važno da u Zagrebu napravimo dobar koncert. Izvest ćemo retrospektivu najvećih hitova. Doduše, uvijek nekome nedostaje još neka pjesma, ali gledat ćemo da bude s puno emocija i energije. Pazit ćemo da ne sviramo predugo, jer ni to ne valja. Jednom smo se zeznuli na 10. godina karijere, prva dva i po sata je bilo dobro, a nakon toga - tko je ostao, ostao je. Stoga ćemo napraviti jedan razuman i energičan program.
Veliki ste ljubitelj nogometa, a Crvenoj zvezdi napisali ste i pjesmu. Kako komentirate aktualna zbivanja na stadionima, na kojima umjesto pogodaka brojimo žrtve nasilja?
- Volim gledati nogomet, a najviše pratim Ligu prvaka, to je kao nogometni MTV. Navijam za Zvezdu, a prije nekoliko godina napravio sam im pjesmu. Nije to neka himna, nego miroljubiva navijačka pjesma.
U njoj nema riječi poput “udri, ubij..”, već je u stilu “mi volimo naš nogometni klub i navijamo da on pobijedi”. Rekoše mi da je to staromodno, ali ja sam oldtimer i pacifist. Ljudi, navijajte, ali bez nasilja! Ja se bojim da zbog nekih tipova koji se vole mlatiti, mi pravi ljubitelji nogometa nećemo više moći gledati kako je neki igrač lijepo šutnuo loptu. Netko nasilje neprestano pokušava vezati uz sport, međutim, sport je pozitivna stvar, još od stare Grčke, a nasilje je uvijek bila - negativna pojava!