Trećim studijskim albumom “Iluzije” 32-godišnja pjevačica Natali Dizdar obilježit će 13 godina na domaćoj glazbenoj sceni.
Aktualnim singlom “Mjesto za jedno” Natali je u konkurenciji za hit-godine i glazbenu nagradu Cesarica, koja se dodjeljuje najpopularnijoj i najuspješnijoj pjesmi u izbornom razdoblju. Otkrila nam je kako stvara pjesme, kakav odnos ima s bratom Filipom, zašto je upisala studij psihologije te uz koju je svoju pjesmu posebno vezana.
Već ste 13 godina na domaćoj glazbenoj sceni. Imate li osjećaj da su tolike godine iza vas?
– I imam i nemam. Znam da mi je bilo čudno kada smo slavili desetogodišnjicu. Zapravo o tome i ne razmišljam osim kada mi u intervjuu postave takvo pitanje, kao sada. U svakom slučaju, lijepa brojkica, puno lijepih trenutaka, naučenih lekcija, putovanja, glazbe, suradnji, koncerata...
Izdali ste treći album “Iluzije”. Prošlo je čak osam godina od posljednjeg albuma, postoji li određeni razlog za to? Je li možda nastalo kreativno zasićenje?
– “Iluzije” su treći studijski album, u međuvremenu smo imali i ZKM live, ali zaista je prošlo dosta vremena. Valjda svatko ima neki svoj tempo, a ako imaš iskren i zdrav pristup glazbi, teško išta možeš požuriti. S obzirom na to da su za moja prva dva albuma pjesme pisali drugi autori, ne mogu govoriti o kreativnom zasićenju. Valjda je trebalo proći neko vrijeme da se odlučimo na neku drugu kombinaciju; autorstva i koautorstva. U svakom slučaju, nismo čekali, pisali smo, snimali, objavili uspješne singlove “Grijeh”, “Iluzionist”, “Ne reci zauvijek” i pritom se odlično zabavljali. Malo je potrajalo, ali jako smo zadovoljni svime i drago mi je što smo album uspjeli privesti kraju.
U većini pjesama sudjelujete autorski i koautorski. Kako izgleda vaš proces nastajanja pjesme?
– Sedam od deset pjesama na albumu napisala sam u suradnji s gitaristom, dugogodišnjim suradnikom i prijateljem Vladom Mirčetom. Bonus track, jedanaesta pjesma na albumu, engleska je verzija pjesme kojom album počinje, a na albumu se nalazi i obrada pjesme “Out of Time” grupe Blur. Melodije koje mi se vrte po glavi obično snimim mobitelom. Nakon što to dovoljno puta preslušam i zaključim da tu “ima nešto”, odem Vladi pa počnemo sve ispočetka. Dakle, najprije se melodija harmonizira i snimi se osnovna linija vokala. Slijede neke sekvence/dionice koje se u tom procesu pojave, obično gitarske, i tako počinje aranžiranje. Slaže se forma pjesme, dodaje ritam sekcija… S tim se onda igramo mjesecima, sve dok više nemamo što dodati i tako nastane demo s kojim idemo u studio. Ondje razgovaramo s producentima, Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem, koji preuzmu pjesmu i sve se privodi kraju.
Vaše početke pamtimo iz showa “Story SuperNova Music Talent” u kojem ste pokazali glasovne mogućnosti, ali i karakter. Tada su vas smatrali malo drukčijom od ostalih, djevojkom s karizmom. Kakvi ste danas, nakon tog iskustva?
– To me pitanje stalno prati, ali stvarno ne znam što bih više odgovorila. Prošlo je mnogo godina, tada sam imala 19. Cijela moja karijera i način života sigurno su promijenili tijek svega, ali vjerujem da sam ljudima koji me poznaju još prije nego što je počela cijela ova priča ostala ista osoba. Volim misliti da, bez obzira na glavu u oblacima i sanjarski pogled na život, čvrsto stojim na zemlji, a to je u ovom poslu jako važno. Lako se izgubi veza s realnošću, što nosi razne posljedice. Treba se paziti.
Zašto često u intervjuima čitamo da ostavljate dojam hladne osobe pa se morate pravdati kako to nije istina. Zašto vas ljudi tako doživljavaju?
– Moram priznati da baš i ne dijelim vaše mišljenje. S medijima znam ponekad biti distancirana. U poslovnom smo odnosu pa je logično da mora postojati određeni oblik komunikacije. U početku sam bila previše otvorena i pristupačna, što je nerijetko imalo posljedice. Trebale su mi godine da naučim lekciju. Kad je o ostalima riječ, važno mi je samo da su ljudi na mojim koncertima opušteni, da uživaju u svirci i da se dobro zabave, a to se neće dogoditi ako se ne podijeli nešto iskreno i intimno. Nadam se da sam uspjela nekako dočarati cijelu stvar.
Pomislite li katkada da se dobra glazba ne cijeni dovoljno, da bi bilo dobro krenuti u nekom drugom smjeru, promijeniti profesiju, život?
– Dobrih stvari uvijek je najmanje i to je nekako prirodno. Nemam problem s tim. Ukus mase nikad nije bio referencija za nešto dobro pa smatram da je sve zapravo onako kako treba biti. Naravno, voljela bih živjeti u idealnom svijetu, ali u tom bi slučaju nestalo posebnosti i različitosti pa možda opet ne bi bilo idealno. Sviđa mi se što svako toliko otkrijem neku lijepu pjesmu koju ne čujem svaki dan na radiju 100 puta i koju sluša samo uski krug ljudi. Malo je elitistički, fora. Kad je riječ o promjeni profesije, trenutačno za to nemam nijedan razlog, a taj bi mi bio zadnji, ako i tad.
Uz koju ste svoju pjesmu posebno vezani i zašto?
– Volim “Dan po dan”. Ima lijepu emociju, tekst, jednostavna je i uvijek je rado pjevam na koncertima.
Rekli ste da nikada niste izvodili pjesmu s kojom se ne možete poistovjetiti. Koje vas pjesme najbolje opisuju?
– Gotovo svaku bih mogla smjestiti u neko razdoblje života, ali ne znam kako bih izdvojila neku svoju pjesmu koja opisuje baš mene jer su sve ljubavne tematike i vezane uz odnos s nekom drugom osobom. Kada bih zaista morala neku izabrati, to bi bila “Out of Time” grupe Blur, obrada s nadolazećeg albuma.
I vaš brat Filip je u glazbenim vodama. Surađivali ste na spotu za pjesmu “Iluzionist”. Kod vas ne vrijedi ona poslovična netrpeljivost između braće i sestara? Kako pamtite vaše djetinjstvo?
– Bilo je netrpeljivosti u djetinjstvu, naravno. Pravi bratsko-sestrinski odnos između mlađeg brata koji je želio puno pozornosti i starije sestre kojoj je sve to išlo na živce. Mislim da je video koji je nedavno objavljen, a u njemu smo ja, Filip i mama u intervjuu za emisiju “Dobro jutro, Hrvatska” iz razdoblja kada smo još bili djeca, najbolje sve opisao. Na sreću, odrasli smo u vrlo privrženoj i toploj obiteljskoj atmosferi pa smo sve uspjeli izgladiti i sada mogu reći da smo zaista prijatelji, podržavamo jedno drugo i imamo odličan odnos, i privatni i poslovni. Odnosno, ono malo što smo surađivali. Filip je svestran, talentiran i vrijedan pa radi mnogo toga, od glazbe, predavanja na Akademiji do snimanja serija na YouTubeu koje trenutačno rasturaju gledanošću. Uskoro se seli u New York na neko vrijeme jer je upisao još jedan smjer edukacije za snimanje i videoprodukciju.
Upisali ste studij geštalt psihologije. Zašto ste izabrali taj smjer? Što ste dosad naučili na studiju a možete (i svi mi) primijeniti u svakodnevnom životu?
– Odlučila sam se za geštalt u poprilično kaotičnom trenutku života. Jednostavno sam se zaželjela malo psihologije koju sam nakon fakulteta na neki način zanemarila i posvetila se nekim drugim stvarima. Svidio mi se geštalt kao smjer u psihoterapiji jer ga smatram idealnim spojem zapadnjačke i istočnjačke filozofije, koja mi se jako svidjela nakon putovanja Azijom. U geštaltu je naglasak na kontaktu, dijalogu, trenutku sadašnjosti, a čovjeku se pristupa holistički, tako da mu se vraća odgovornost nad vlastitim životom, što djeluje osnažujuće. Riječ je zapravo o zrcaljenju u kojem je osoba sama pokretač promjene. Što se tiče primjene u životu, mislim da je poanta svake psihoterapije to što nam daje alate i širi kapacitete da se bolje nosimo sa životnim promjenama i problemima, da budemo autentični i povezani sa sobom, a samim time i s ostalima.
Nema vas na društvenim događanjima, čini mi se da niste pretjerano aktivni na društvenim mrežama...?
– Idem na društvena događanja kad imam neku obavezu ili kad mi je nešto zanimljivo. U posljednje vrijeme jednostavno nisam stigla zbog obaveza oko albuma i koncerata. Kad je riječ o društvenim mrežama, profil na Instagramu imam od prošle godine pa mi je to relativno novo i imam ležerniji pristup. Čini mi se da službena stranica na Facebooku ima baš dobar tempo objava i aktivnosti. Sličan pristup i mjeru imamo zapravo u svemu, neki kontinuitet koji održavamo od početka. U svakom slučaju, sve relevantne informacije o svemu što se događa mogu se naći na obje mreže, iako mi je Instagram draži.
Tko su vaši estradni prijatelji? S kim se najviše iz svijeta glazbe družite?
– Družim se s prijateljima koje poznajem više-manje cijeli život, ljudima koji nemaju veze s glazbenim svijetom ili sa širim krugom glazbenika s kojima sviram. Imam estradnih kolega, ali s njima se ne viđam često, uglavnom na nekim zajedničkim događajima, a obično su to ili Saša Lozar ili Marko Tolja.
Kako se brinete o svom tijelu? Trenirate li redovito, bavite li se sportom?
– Trudim se jesti zdravo, stalno sam u pokretu, joga, trčanje, planinarenje, rolanje i plivanje u toplim ljetnim mjesecima.