OD TOME ZDRAVKOVIĆA DO PUCCINIJA I BACHA, Lisinski i Gavella (rujan 2024.)
Ovo ne bi trebali čitati moji trešnjevački fakini s kojima sam ubijao dosadu sjedeći na mostu kraj Remize. Njihovo znanje o violinama, violama, violončelima... svodi se na ono:
– Kompa, reci gudalo!
– Gudalo.
– 'Bem te budalo!
I to je bila sva njihova veza s klasičnom glazbom.
Kad sam se zaljubio u svoju Zdenku, privela me na "Orašara", "Labuđe jezero" i ostale baletske šušure. Dečki s Ljubljanice su mi se rugali. Kak' jedan od njih može gledati "ta sranja". Zato bolje da ne čitaju kako sam uživao na koncertu Zagrebačkog komornog orkestra. Punih 20 godina oduševljavaju Hrvatsku, Europu i svijet. Pa eto i mene.
Vjerujte, bio je to koncert za pamćenje i prepričavanje. Hvala voditelju orkestra Mladenu Dervenkaru što nas je zamolio da mu dofuramo vino za feštu. Da nije bilo dornfeldera i sauvignona, propustio bih glazbenu bajku.
Na ulazu u Lisinski Ivo Josipović, Davor Bernardić... Ćuprijaš Miletić cmače svoju slatku glumicu Kristinu Krepelu. A onda iznenađenje. Moj stari frend Dražen Ladić. Nekad vrsni golman. Sad Dalićev asistent.
– Da nisi zalutao? – trznem ga.
– Ma ne, volim ti ja Bacha i Chopina.
Poslije koncerta, gdje nas je glasom i stasom, kao gošća, oduševila sopranistica Marija Vidović, skužim razlog Ladićeva dolaska. Čestita i grli opernu divu.
– Mi smo ti stari prijatelji 'z Međimurja.
S njima u društvu i Anton Kikaš. Dok razmišljam otkud on na violinama, Ladić razbi znatiželju.
– Dopelala ga je Marija koja često gostuje u Kanadi na njegovoj televiziji.
Kikaš mi uvali mobilni da fotkam njega, Ladaru i Mariju. Tu su svi Gavranovi i svi Dervenkari. Fali samo baka Ljilja. Inače voditelj klasičnih guslača Mladen rođeni je brat glumice Mladene Gavran. Ona je ovog puta bila organizatorica vrhunskog domjenka. Šteta što nije bilo Svibena, kralja švedskih stolova.
E sad se sigurno pitate kakve veze s ovom pričom ima Toma Zdravković. S Lisinskim i klasikom. Nema. Ali s Gavellom i glumačkim tulumom ima. Raspoloženu ekipu za šankom predvodio je pjesmom Lovro Juraga. Pobjednik showa Zvijezde pjevaju. U duetu s bivšom barmenicom i biljeterkom Gavelle Nikom Draženović otpjeva Tomine hitove. Strah me bilo da Zlatko i Kralj ne dignu cijene za 20% na glazbu.
– Nika je položila prijemni na Akademiji – objasni mi razlog tulumarenja glumac Hrvoje Klobučar.
Čestitam Niki i pitam je što je pripremila za prijemni.
– Gloriju... – i nastavi plesati s najmlađim Juragom.
Pridružuju nam se iza ponoći Enes Vejzović i Hrvoje Brlečić. I preslatki ćuko Čarli.
– Gdje ti je bolja polovica? – iznenadim se što je bivši vaterpolist solo, bez supruge Antonije Blaće.
– Neće je biti dugo jer na Rodosu snima "Gospodina savršenog".
– Pa zar i to vodi?
– Ona ti je jedina na svijetu koja je vodila baš sve živo...
Krenuše prekobrojne putne. Zovnem rundu. I oko ponoći bris. Treba sačuvati jetru za sutra.
GALERIJA: Pogledajte sve transformacije Maje Šuput tijekom zadnjih 25 godina, dosta se promijenila
DANI KOJI BOLE, Krematorij, Mirogoj, Matica Hrvatska (rujan 2024.)
Ovo su oni dani kad totalno potonem. A osjećam se kao isušeno riječno korito. Bez Zdenke kao da ne postojim. Prošlo je 11 godina. Svaka je teža i teža. Tužnija.
Prijatelj Darko Radišić odvezao me na Krematorij. Ruža i svijeća za Zdenku, Stipu i Šteficu. Svi mi tako beskrajno fale. I onda neko kaže kako vrijeme liječi sve rane. Još nisam pronašao tu apoteku. Da kupim to ljekovito vrijeme. Na Mirogoju palimo svijeće na grobovima prijatelja Zije Kršlaka, Ive i Josipa Tomljanovića, Mehmeda Aganovića... Kako te godine lete.
– 'Ajmo na fileke u Mirni gaj. Kažu da su super – predloži Darko.
A fileke ne odbijam ni u ovim tužnim trenucima. U Gaju u crnini kompletna familija Juraga. Najmlađi Lovro objasnio mi je razlog.
– Bili smo na sahrani Vesne Butorac. Moj brat Marko oženjen je Vesninom kćerkom Lanom.
A naša najbolja balerina otplesala put neba baš na svoj rođendan. Slučajnost. Ili ne. Ma baš ništa nije slučajno.
Nisam propustio promociju nove knjige Mire Gavrana.
– Kazališne monologe pisao sam u svojim dramskim tekstovima 40 godina. I sad sam one najbolje sažeo u ovoj knjizi – reče mi Miro.
Na promociji je i Bobby Grubić, redatelj filma "Urotnik". Trostruki dobitnik nagrade Emmy.
– Kako napreduje film o zadnjoj noći Zrinskih i Frankopana?
– Polako, ali sistematski. Trenutno smo u potrazi za novim sponzorima. Želimo A-produkciju, a za to treba novca.
– HAVC?
– Ima naznake da ćemo i od njih dobiti neka sredstva. Trebat će nam jer namjeravamo angažirati i neka poznatija glumačka imena iz inozemstva.
Na putu prema mado stalno kriči mobilni.
– Znaš li tko je novi trener Dinama?
– Ne. Znam samo to da Igor Jovićević pregovara s nekoliko klubova, ali ne i s Dinamom.
Često mi je Igor ponavljao kako je Dinamo, u kojem je bio pionir, junior, senior i trener, za njega emocija, a ne posao. I zato mu, zasad, ne pada na pamet da se približi Maksimiru. Tim više što mu je i pokojni tata Čedo u plavom dresu odigrao oko 500 utakmica.
I onda mi sinu. Zvrcnem gazdu omiljenog restorana Nenada Bjelice.
– Je li bio Bjelica ovih dana u Taču?
– Rezervirao je za srijedu stol za večeru.
I bi mi jasno tko je novi trener Dinama. Bjelica jedini zna da u maksimirskim svlačionicama treba metla. Ne partfiš. Nego dobra metla.
VEZANI ČLANCI:
LITTLE BIG GAGULIĆ, Branimir centar (rujan 2024.)
Nahvalio sam u jednoj "Putnoj" studenta filmske režije na VERN-u. Karla Gagulića. Uz asistenciju njegova profesora Gorana Grgića. Karlo se sjetio pozvati me u Branimir centar na projekciju pilot-epizode svoje TV-serije "Brod u boci". Planinareći na četvrtu etažu Cinestara ni slutio nisam da ću uletjeti u grotlo tisuće mladih glumaca, statista i njihovih prijatelja.
Črleni tepih. Kamere. Fotoaparati. I on. Karlo. Mali rastom, ali talentom do plafona Branimir centra. Little big Gagulić. "Brod u boci" u ritmu formule 1. Tempo. Dobre role. Masovne scene. Erotika. Poetika. Ma čega sve tu nije bilo.
Kraj mene je sjedila jedna zgodna scenaristica iz Los Angelesa. Oduševljeno je lupala dlanom o dlan nakon projekcije. Ma ludilo, brale. Među mlađarijom Sandra Lončarić i Goran Grgić. Igraju u seriji roditelje.
– Valjda ste se bar jednom kušnuli – provociram.
Goran zna i zašto. Ćošo i ja smo davno namjeravali poslati na Prisavlje protestno pismo. U jednoj seriji, koja je trajala i trajala, Goran Grgić, igrajući muža, nijednom nije poljubio svoju TV-suprugu Nadu Gaćešić. Kakvu poruku su slali mladima?
– U "Brodu u boci" već u prvoj epizodi se ljubimo – otkri mi slatka Osječanka Sandra.
Stiže i Slavica Knežević. Cure mi uvaljuju torbice da im ne smetaju dok poziraju na čarobnom ćilimu. Eto, postadoh i čuvar ženskih torbica. Što još u životu neću biti? I raditi? Samo dragi Bog zna.