Tomo in der Mühlen (53) uspješan je glazbeni producent koji odlično vlada svojim područjem, a utjecaja ima u nekoliko svjetskih država.
No široj je javnosti sve do pojavljivanja na televiziji bio nepoznat. Zbog svog je osebujnog imidža, zanimljive irokez frizure i ležerna stila, pobudio daleko više zanimanja od kolega iz žirija najgledanije zabavne emisije čiju posljednju epizodu gledamo večeras – "Tvoje lice zvuči poznato".
Osim poslovno, o Tomi se privatno ne zna mnogo. Ovaj sin Nijemca i Hrvatice sretno je oženjen obiteljski čovjek i ima dvije kćeri, Tarru (20) i Mayu (16). Supruga mu je Miriam Westercappel (51), podrijetlom iz Surinama, također uspješna glazbena producentica.
Zaljubio se na prvi pogled
Tomo i njegova obiteljska priča zaintrigirali su nas te smo uspješni bračni par i njihove kćeri okupili u ovo blagdansko vrijeme. Božić je za obitelj In der Mühlen najveći dan u godini jer i Miriam je katoličke vjeroispovijesti.
Kako su se upoznali, pitamo ih?
– Sreli smo se na MESAM-u, to je u doba Jugoslavije bio najveći glazbeni festival. Miriam je ondje bila kao dio UNICEF-ova programa, a ja sam radio kao producent i te godine s Husom iz Parnog valjka producirao Cacadoo Look koji je još i danas poznat po hitu "Tako lako". Festival se održavao u Sava centru i hotelu Intercontinental, a u masi ljudi odmah sam primijetio Miriam. Bila je potpuno drukčija i izgledala je egzotično – prisjeća se Tomo.
Nije bilo neugodnih situacija, svi me zovu crnom Hrvaticom i to mi je super
– Da, upoznali smo se te 1987., ali tada smo bili tek poslovni partneri, a ja sam se u Hrvatsku zbog ljubavi vratila dok je ovdje bjesnio rat 1992. Vjerojatno su svi mislili da sa mnom nešto nije u redu, ali čini se da je ljubav slijepa! – kaže nam Miriam. Tijekom više od dva desetljeća zajedničkog života živjeli su u brojnim svjetskim metropolama, a prije Zagreba najdulje su živjeli u New Yorku.
– Početak nam je ondje bio težak jer je to ipak grad u koji ljudi iz cijelog svijeta dolaze ostvariti svoj američki san. Istovremeno, to je jedan od najskupljih gradova na svijetu, ali i grad u kojem nema stajanja na mjestu. Ako ne napreduješ, onda zapravo nazaduješ, ali usprkos svemu tome i Miriam i ja u New Yorku smo se osjećali kao kod kuće jer su ondje ljudi slični nama. Osobine koje su me činile čudnom u Europi ondje nitko nije primjećivao i bile su "normalne" – opisuje Tomo i dodaje kako su u Velikoj Jabuci promijenili nekoliko stanova, a selili su i ured sve dok se nisu odlučili vratiti u Hrvatsku.
– U Zagrebu sam oduvijek živio u centru, a kada smo se vratili, tako smo i nastavili. No nakon devet godina odlučili smo se malo pomaknuti i završili smo na Svetom duhu gdje imamo kuću. Još smo blizu grada, ali ipak imamo i vrt i lijep pogled. S obzirom na to da imamo tri mačke i tri psa, vrt nam je bio vrlo važan, a i u zimskim danima ljepše je vrijeme na obroncima. Naš život je život profesionalaca i to gdje živiš zapravo ne čini razliku. Posao nam je glazba i u tome pokušavamo biti najbolji. "Tvoje lice zvuči poznato" dio je toga posla i taj projekt je promijenio poimanje javnosti prema nama, ali zapravo mi takve stvari radimo već 25 godina po cijelom svijetu – objašnjava poznati glazbeni producent.
– Naš se život stalno mijenja, što zbog dinamike posla, što zbog odrastanja naših kćeri. Naš princip je da živimo u svijetu, a ne u nekom gradu, globalizacija i internet omogućili su nam da ne ovisimo više o lokaciji – govori nam pa objašnjava zašto su za život odabrali baš Hrvatsku iako urede imaju po cijelom svijetu.
– Hrvatska je bila prvi izbor te 2003. kada smo odlučili otići iz New Yorka nakon napada 11. rujna 2001., i to zato što je pravi balans zapadne zemlje, ali još uvijek ugodna za svakodnevni život. Tu su mi i mama i obitelj, što je nama jako važno – kaže Tomo na što njegova supruga dodaje:
– Razlog je doista obitelj te činjenica da Hrvati vrednuju obitelj iznad svega. U Omišu ljetujemo od 1999., željeli smo da nam djeca odrastaju dalje od posljedica tog kobnog 11. rujna pa smo tako odlučili vratiti se u Hrvatsku – odgovara Miriam, a mi smo postavili smjelo pitanje o tome je li Hrvatska spremna za istinsko multikulturalno društvo nakon svih ratnih trauma.
Mi smo multikulturalna obitelj, a dom je ondje gdje je srce. Osjećali smo da bismo trebali biti upravo ovdje. Sreća na licima naše djece i mir jedino je što nam je bitno.
– Hrvatska je uvijek bila multikulturalna zemlja, utjecaji i manjine duboko su ugrađeni u nju i vidimo to i u hrani, dijalektima, slengu, a i u kulturi. Zato je toliko zanimljiva zemlja, jer u nekoliko stotina kilometara možeš doživjeti potpuno različite kulture življenja. Ako uzmemo kao primjer samo Jadran, od Dubrovnika do Istre vidljive su velike razlike u jezičnom izričaju, mentalitetu, hrani, a i samoj prirodi. To je fascinantno turistima, ali i nama samima – kaže Tomo.
Dom je ondje gdje je srce
– Ne razmišljamo „je li Hrvatska spremna za punu toleranciju ili nije". Mi smo multikulturalna obitelj, a dom je ondje gdje je srce. Bila Hrvatska spremna ili ne, osjećali smo da bismo trebali biti upravo ovdje. Mir i sreća na licima naše djece i činjenica da odrastaju u manjem stresu bili su jedina stvar koja nas je zanimala. Sve ostalo riješilo bi se samo od sebe. Za mene je čaša uvijek napola puna, a ne prazna – iskreno će Miriam.
– Među mojim prijateljima s kojima se dugo znam nije bilo nikakve bitne razlike, najveća razlika bila je s poznanicima koji su me zbilja iznenadili i puno nam pomogli. Mnogi me i dan-danas ugodno iznenađuju. Pogotovo ljudi s kojima sam imao kontakt kroz školovanje ili jednostavno u centru, gdje sam odrastao. Miriam je pak živjela u Italiji 16 godina pa joj tako naš mentalitet nije stran jer nije znatno drukčiji od talijanskog. Ono što njoj smeta sve je ono što smeta i ostalim Hrvatima – objašnjava Tomo, dok za Miriam, koja je u bogatoj karijeri putovala uzduž i poprijeko, provjerila je – posjetila 13 posto svijeta, nije bilo dileme hoće li se vratiti kćeri odgajati u Hrvatskoj.
– Neki su ljudi mislili da nismo normalni, pogotovo oni iz poslovnog kruga, no razmišljala sam kako danas ljudi putuju iz grada u grad pa tako ja mogu brzo iz Europe u New York i tako raditi posao. Pokušavali smo se riješiti stresa nakon 11. rujna. Ljudima su se tada osjećaji bili izmiješali.
Priznaje, isprva je bilo teško, no Hrvatska je sjajno odredište na sjajnom mjestu.
– Pomislila sam: zašto ne bismo iskoristili najbolje od oba svijeta. I bili smo u pravu, 11 godina poslije još smo ovdje, posao nam cvjeta, djeca su nam sretna, a život je dobar.
Kako je reagirala Miriamina obitelj kada je odlučila s Tomom doći u Hrvatsku? – Bilo im je drago, naravno, jer im je sada bliže i mogu nas posjetiti za Božić i druge praznike. Svi su bili ovdje, neki za Božić, neki na ljetovanju i oduševili su se. S njezinom braćom obišli smo sve klubove i bilo je vrlo zabavno – sjetno kaže Tomo, a Miriam potvrđuje.
– Oni u Italiji i Nizozemskoj bili su presretni! Oni u SAD-u ne toliko, ali opet, da su oni imali mogućnost preseliti se u Hrvatsku, objeručke bi je prihvatili!
Ovdje su svi dobrodošli
O Hrvatskoj, kažu nam, sve bolje mišljenje imaju i njihovi prijatelji i poslovni partneri iz svih kutaka zemlje.
– U SAD-u vlada vrlo pozitivan imidž Hrvatske i vrlo često mediji spominju Hrvatsku, naravno najviše zbog turizma i sporta, ali u New Yorku živi ogroman broj Talijana, Nijemaca i drugih koji su bili u ovdje i svi oni doista vole Hrvatsku. Moji prijatelji koji su drugih rasa i bili tu su oduševljeni su ljudima, hranom, arhitekturom – odgovara Tomo, a Miriam je još konkretnija: – Zovu me crnom Hrvaticom i mislim da je to super!
Kćeri koje su odrasle u multikulturalnoj obitelji uče dijalogu, u obitelji se o svemu razgovara i, kažu, bitno je da se emocije izražavaju. Problema zbog miješanog braka nisu imali, ali zato jesu s birokracijom.
– Zapravo, najviše problema imali smo i još uvijek imamo s birokracijom, ali ne samo u Hrvatskoj nego i u Europskoj uniji koja je u načelu postavljena kao multikulturalna unija, ali u realnosti još uvijek funkcionira lokalno. Internet je nerazvijen, ne postoji zajednički jezik. Hrvatska je u EU godinu dana, a još uvijek većina stranih trgovina ne šalje u Hrvatsku ili je poštarina jako skupa.
Ima li razlike što se tiče tolerancije kad se usporedi Hrvatska s inozemstvom, pitamo ih.
– Nisam baš siguran da su druge zemlje u tome mnogo razvijenije od nas. Zakonodavno i pravno da za manjine, ali na kraju je važno kako ljudi misle i što osjećaju. Mi nikada nismo doživjeli neugodnosti zbog toga, a izvan Hrvatske jesmo. Turizam u Hrvatskoj pokazuje da su stranci zbilja dobrodošli i ne poznajem nikoga tko je tu bio a da nije bio oduševljen. Multikulturalnost je komplicirana i, naravno, postoje znatiželjni pogledi dok se svi ne naviknu, ali to je normalno – govori Tomo, a Miriam postavlja protupitanje:
– Jesmo li doista sigurni u to, imamo li kakve statističke podatke? U svakoj zemlji naći ćete nešto protiv i nešto za, barem koliko ja znam. U Hrvatskoj „za" još daleko nadmašuje „protiv". Mislim da to mogu reći jer sam dulje živjela u SAD-u, Južnoj Americi, Italiji, Nizozemskoj i Francuskoj, točnije u Parizu. Ne postoji savršeno mjesto za život, ali Hrvatska je tome vrlo blizu, barem kada je riječ o potrebama moje obitelji.
>>Metroseksualci nisu u modi, zamijenili su ih urbani drvosječe
>>Tajna uspjeha emisije koja je pred ekrane vratila generacije koje su televiziju otpisale
ovakvih priča ima dosta.. ali ipak mi je drago vidjeti kad se pojavi na portalima.