- U ranom djetinjstvu ja sam bila ta koja se nikada nije oblačila kako je mama htjela i to je bila vječna borba - s osmijehom kaže Neda Makjanić Kunić, neokrunjena kraljica splitske mode. Priča kako joj je djetinjstvo na Hvaru bilo idilično:
- Moje morsko djetinjstvo bilo je veselo i bezbrižno, voljela bih kada bi sva djeca i sada imala takvo djetinjstvo, u prirodi, uz more. Igrali se igračkama koje smo sami napravili i bili presretni kada bismo dobili igračku iz trgovine. Sjećam se velikog mede kojeg sam dobila od ujaka i kako sam mislila da imam sve. Vraćamo se na modne sukobe s mamom, a ona priča:
- Zvali su me mala buntovnica, mama je htjela mašnu u mojoj kosi, a ja cvijet s livade. Već sam tada maštala kako ću sebi sašiti sve što poželim. Govori kako je na nju najviše utjecala teta njenog tate, koja ju je naučila da sve što je najljepše, počevši od boja, dolazi iz prirode. Naravno, djevojčici Nedi je to bilo nestvarno, ali odrasloj Nedi je ta lekcija otvorila mnoge vidike.
Godine 1977., kada je završila gimnaziju, nastao je problem što i kako dalje. Ona je sanjala modu, a njenim roditeljima je to bio siguran put u propast. Zato je u Zagrebu upisala Pedagošku akademiju, predškolski odgoj i zatim nastavila na defektologiji. Nakon diplome neko je vrijeme radila u struci i polako shvaćala da nije u potpunosti sretna. I tako je rođen Mak.
- Kada sam konačno prelomila i odlučila otvoriti Mak, izabrala sam Split, grad u kojem sam se rodila, jer Hvar mi se činio pretijesnim, a Split je oduvijek grad po mjeri čovjeka, grad u kojem uvijek vidim more, a većinu stvari obavljam pješke, ili kako mi kažemo: "na noge". Neki bi rekli tipična Dalmatinka... - priča Neda.
Prvi je dućan otvorila blizu splitske tržnice, slavnog pazara, a bio je svima zanimljiv jer su se iza paravana i šivali modeli:
- Ja sam prodavala, ali i pomagala krojačici, teti Zori, u šivanju. Radile smo po cijele dane, veselile se svakom komadu i sve bismo prodale. Brzo smo postale "slavne" među Splićankama - objašnjava.
Nakon splitske otvorila je trgovine u Šibeniku, Zadru, Zagrebu, da bi se Mak u konačnici pretvorio u veliku modnu kuću, čiji je proizvodni pogon bio jedan od najsuvremenijih u Hrvatskoj. Prvi je dućan otvoren u studenome 1986., a 2004. je Neda dobila "Zlatne ruke" Hrvatske obrtničke komore kao doprinos za izvanredan rast obrta i zapošljavanje. Kaže kako ih je tada bilo 60 zaposlenih u Maku, a iz njihovog je pogona svaki dan izlazilo jako puno odjeće.
- Radili smo poslovnu, casual i svečanu liniju odjeće, iz dana u dan ulagali u nove tehnologije i mogu bez srama reći da smo izradom i kvalitetom mogli stati uz bok svjetskim brendovima. Mnogi su to prepoznali pa sam tako od kruga poslovnih žena, pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca, 2009. dobila nagradu za poduzetnicu godine - objašnjava.
Govori kako su uvijek puno pažnje posvećivali nabavi vrhunskih tkanina i kako je baš zbog kvalitete broj mušterija bio jako velik.
U vrijeme njenih početaka nije bilo značajnijih modnih manifestacija, tek revija zagrebačkih obrtnika, gdje se kasnije i ona pojavljivala kao gost, te revije studenata pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Njoj se svo to vrijeme činilo da joj još uvijek, i kraj super uspješnog biznisa, nedostaje znanja, pa je tako završila modnu školu Callegari.
Kaže kroz smijeh da joj je laskao epitet splitske kraljice mode, ali da ga je trebalo opravdati svakom novom kolekcijom.
- Trebalo je jako puno raditi za to da se uskladi proizvodnja, da dućani budu dobro posloženi, žene zadovoljne, da uvijek u Maku pronađu sve što žele. Svaka nova kolekcija bila je kvalitetom i izradom sve bolja. Puno smo ulagali u strojeve, inovacije, ljude... Naš dućan u zagrebačkoj Ilici oduševljeno su dočekale mnoge Dalmatinke u Zagrebu, ali i Zagrepčanke - priča Neda.
Mak modu su, kaže, voljele žene svih generacija, ali najbrojnije su bile klijentice iz poslovnog svijeta, koje su kod njih uvijek mogle pronaći dobar kostim, koji nikada nije bio stroga klasika, ali je bio dobro skrojen, sašiven od kvalitetnih materijala... A bili su tu i dobri kaputi, hlače, košulje....
VIDEO Queens of the Stone Age koji je oduševio hrvatsku publiku ekskluzivno za Večernji list
Ono po čemu je Mak uvijek bio poseban, bila je i ponuda konfekcijskih brojeva, a njihova je odjeća dobro izgledala u broju 36, ali i 44. Neda o tome kaže:
- Poslije svake revije prilazile bi mi žene s upitom može li se ono što su vidjele na pisti sašiti u većim brojevima. E, to je bio uspjeh, postići da se model iz broja 36 napravi u broju 44, a da odjeća ne izgubi formu i da žena u njoj lijepo izgleda. Uvijek smo tehnologica, glavna krojačica i ja mnogo truda ulagale baš u to: što izbaciti i kako konstrukcijski postići da taj model paše i broju 44. To smo radile sa žarom i užitkom jer smo cijenile naše mušterije koje su nam godinama bile vjerne. Zbog njih, kao i spoznaje da svima nama godine idu i tijelo se mijenja, imali smo i liniju za punije, koja je nudila predivne modele i fantastične krojeve hlača i sakoa...
Na sreću, Mak je na vrhuncu slave dočekao i velike modne smotre, te su imali revije na Cro-á-Porteru i zatim na Fashion.hr-u. Neda kaže da je zahvalna baš svakoj klijentici, ali je naravno svjesna koliku su joj promociju donijele slavne i lijepe Splićanke. Njenu su odjeću nosile gotovo sve: Jelena Rozga, Nives Ivanković, Ksenija Prohaska, Nada Šurjak, sestre Zaninović, Blanka Vlašić, Zorica Kondža, nebrojene misice i manekenke, Ana Gruica, Iris Rajčić Livaja...
I tada je došao trenutak da se Maku ulije nova kreativna snaga, a Neda ju je pronašla u dizajneru Teu Periću:
- Teov rad sam pratila od njegovih početaka, poznajem cijelu obitelj, a njegova sestra Jadra Kazinoti je dugo godina vodila moje dućane i bila moja modna suradnica. Njegove revije i modeli su me uvijek ostavljati bez daha, a kako se Mak širio, postalo je to modno breme koje više nisam mogla nositi sama. Ponekad mi se činilo da od cjelodnevnog posla, ali i obiteljskih obaveza, jer ja sam majka dvojica sinova, nemam dovoljno vremena za kreativnost. I tako sam pozvala Tea, a on je, hvala Bogu, pristao i 2007./08. predstavio svoju prvu kolekeciju za Mak.
Neda kaže da nikada nije strahovala da bi se njihove modne vizije mogle razići, jer je voljela i poštovala njegov rad, vjerovala mu i pustila ga da stvara nove Mak kolekcije, dok se ona posvetila poslovnoj liniji, izradi odjeće za hotele, klape, zborove... No, u konačnioci više nije mogla dalje. Danas kaže da je teško objasniti odluku s kojom se povukla iz mode, jer dogodilo se više toga: dugo je bila u poslu koji je tražio nju cijelu i to baš svaki dan, cijele godine. Uz to, počelo je kronično nedostajati kvalitetnih krojačica, došli su i neki problemi sa zdravljem...
GALERIJA Poznate Hrvatice 2007. su ovako izgledale kada su modnom pistom prošetale u vjenčanicama
- Shvatila sam da ne mogu glavom kroz zid, a na trenutke mi se činilo da sam u jurećem vlaku. Bila je to jako teška odluka, ali sam je morala donijeti. Došlo je vrijeme za mirniju fazu života - kaže Neda.
Ističe kako se nije umorila od mode već svega onog što ide uz nju. A kada je završila sve poslove oko zatvaranja Maka, posvetila se svom zdravlju i svemu što ju je zanimalo, a za što nije imala vremena: posjećivala je mnoga predavanja i treninge o zdravoj prehrani, počela trenirati, baviti se jogom, počela i fizički i duhovno raditi na sebi, meditirati, čitati, putovati... Prošla je sve radionice feng shuia, što joj je bila dugogodišnja želja, počela zdravo kuhati, pa tako uživa u i radi veganske i bezglutenske kolače za svoju dušu. Priča kako je danas posvećana obitelji i bavi se turizmom. No, žal za modom i Makom ipak je prisutan:
- Još mi jako često prilaze žene i kažu da su tužne što nas nema, pričaju kako im nedostajemo. A sretna sam kada na ulici u Splitu ili Zagrebu sretnem ženu koja nosi Mak. Lijep je osjećaj vidjeti da je kroz sve te godine naša odjeća ostala kvalitetna i kako joj vrijeme nije naškodilo. Vratiti se na staro bilo bi nemoguće, jer sretna sam u životu koji danas živim. Ali za svoj gušt napraviti jednu malu limitiranu kolekciju dobrih Makovih stvari? O tome bi trebalo razmisliti.